Potreba traženja ispravne ravnoteže između ekonomije, ekologije i morala u poljoprivredi i uzgoju hrane je toliko velika da je više nitko ne može svjesno zanemarivati. Važnost ispravnog pristupa problemima zemljoradnje već je odavno nadišla okvire agronomije. Zemljoradničke aktivnosti ljudskog roda u suvremenom svijetu ovise o brojim granama tehnologije, a sve je očevidnija kompleksnost moralnih pitanja koja ih prate. Rasprave o zemljoradnji zahtijevaju uzimanje u obzir međuovisnost raznih područja, kako znanstvenih tako i tehnoloških. Osobito je važno imati na umu moralno i teološko polje na kojemu poljoprivreda još nije dobila svoje adekvatno mjesto.
Moralne nejasnoće oko zemljoradnje
Mnogo je specifičnih moralnih nejasnoća s kojima se susreću poljoprivrednici u svojoj djelatnosti, a odgovora je malo ili su toliko načelni da u je pojedinim životnim situacijama potrebno mnogo toga ispitati kako bi se mogao donijeti kvalitetan vrijednosni sud za pravilno djelovanje. Iako područje proizvodnje i distribucije hrane svojom složenošću prožima gotovo sve aspekte ljudske djelatnosti, svođenje ovog procesa samo na ekonomsko područje dovelo je do nedostatka razmišljanja i od zanemarivanja svih drugih problema koje on dodiruje i zahvaća. Čini se da je proteklo previše vremena u kojemu je područje odnosa zemljoradnje i moderne tehnologije bilo nepokriveno moralnim pravilima, pa je agrobiznis rastao na nepreglednim poljima bez ikakvog moralnog usmjerenja. Ovakvo stanje posljedica je nedostatka postavljanja pitanja i traženja odgovora. Kao i u mnogim drugim djelatnostima, problemi i njihova rješenja ne nastaju radi samog djelovanja, nego radi onoga što o toj djelatnosti mislimo i osjećamo. Premda se radi o vrlo složenom području, ne bi se smjelo olako odustati od razmišljanja o ovoj temi ma koliko ona od nas zahtijevala truda.
Međusobna povezanost i širina problema
Osnovna svrha ekonomske djelatnosti velikih kompanija u agrobiznisu prije svega je veća zarada. Zemljoradnja je važna i unosna grana industrije hrane i ovisna je o mnogim tehnološkim inovacijama u proizvodnom procesu. U mnogim slučajevima bi se moglo ustvrditi da je danas hrana većma plod tehnologije, negoli plodnoga tla. Time je još naglašenija činjenica da je u prethodnih par desetljeća uz tehnološki napredak proizvodnje i uzgoja hrane rasla i potreba rješavanja mnogih moralnih problema koji prate ovakav skok. Na probleme oko hrane ne mogu se primjenjivati stare moralne norme, već su za promatranje i prosuđivanje procesa oko hrane i njezina nastanka potrebne sasvim nove naočale kroz koje ćemo moći jasnije vidjeti sve probleme i pronaći moguća bolja rješenja. Prije svega potrebno je pozabaviti se moralnim problemima i štetnim posljedicama koje utječu na osobni i obiteljski život samih zemljoradnika, a i korisnika proizvedene hrane. Industrija hrane utječe na osobne, državne i međunarodne odnose, sve do odnosa ljudskog roda prema okolišu – planetu Zemlji. Širom svijeta radnici u poljoprivrednoj industriji žive u lošim uvjetima, a konzumenti takve hrane se bore s raznim zdravstvenim problemima kojima se uzrok može pronaći u obilju štetnih sastojaka koje ona sadrži. S druge strane, na žalost, mnoštvo je ljudi koji umiru od gladi i radi toga što im je zdrava hrana praktično nedostupna. Stanovnici gradova moraju se zadovoljiti sa hranom koja im se dostavlja, ali se isto tako moraju suočiti i s medicinskim posljedicama koje ta ista hrana ostavlja na njihove organizme. Široki razmjeri štete u okolišu koju proizvodi poljoprivredna industrija očituju se kao utjecaj na klimatske promjene. Velike količine metana prigodom uzgoja stoke, ogromna potrošnja fosilnih goriva u sustavu prijevoza zagađuje oceane, tlo i nebo. Premda ljudski rod ne može preživjeti bez hrane, načini na koji to čini vrlo sigurno ide putem što vodi prema uništenju vlastitog opstanka. Štetni ishodi povezani s proizvodnjom hrane utječu na sve razine bića, od pojedinca do “planetarnog kolektiva”. Moralno problematični elementi prožimaju svaku dimenziju proizvodnje hrane – od sjemena do stola. Iako se ni jednom dijelu tog procesa ne može prilijepiti izričita moralna krivica, čini se da je uz dodatni napor promišljanja ovog životno važnog procesa ipak moguće promijeniti neke njegove zabrinjavajuće i problematične značajke.
Nije u novcima sve …
Sama težnja postići što veće urode i ekonomsku korist, kao i državni poticaji koji takav način shvaćanja poljoprivrede podupiru, pripadaju sustavu ekonomskog razmišljanja. Bez mnogo razmišljanja i moralnih dvojbi mnogi su zemljoradnici prihvatili GMO usjeve koji iscrpljuju površinski sloj tla, zahtijevaju velike površine obradivog tla i skupe strojeve za obradu, potiču rast super korova i prenose razne zarazne bolesti biljaka na usjeve obližnjih gospodarstva. Ova biotehnološka inovacija nije na žalost uspjela ostvariti reklamni cilj svjetske kampanje velikih agrofirmi da će se smanjiti glad u svijetu i da će se većim prinosima svojih polja obogatiti i sami zemljoradnici. Pokazuje se da je krajnji rezultat intenzivnog uzgoja GMO usjeva uništenje plodnosti milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta koje se mora ostaviti na ugaru barem neko vrijeme da se tlo odmori i ponovno stekne uvjete za korištenje. O pesticidima i otrovima u sustavu opskrbe hranom i vodom, o bakterijama u mesu stoke hranjene takvim žitaricama nije potrebno ni govoriti. Nuspojave novih generacija žilavijih i invazivnijih korova, te druge štetne posljedice nisu dugoročno donijele veliku ekonomsku korist. Štoviše bile su uzrokom sve niže dobiti iz godine u godinu koja se pretvarala u dug na leđima samog zemljoradnika. Nedavna dugoročna studija koja uspoređuje dobit od GMO usjeva u SAD-u s klasičnim usjevima pokazuje da je svako povećanje prinosa bilo uzrokom povećanih troškova proizvodnje. K tome, promicanje ekonomske dobiti na štetu ekologije dovelo je do štete za okoliš i lošeg ekonomskog rezultata uz mnoge druge štetne posljedice koje se ne mogu ispisati na računu niti nadoknaditi novcem. Čini se da pravila usađena u prirodu na temelju kojih bi trebala počivati etičke i moralne norme ponašanja nisu uopće blagonaklona prema onima koji traže prečace (John R. Caradus, 2023.)
Ekonomija s lokalnom svrhom i ciljem
Dosadašnje ljudsko ponašanje i granice razmišljanja o hrani i zemljoradnji kretalo se u okvirima ekonomske isplativosti i zarade, a glavna ideja koja je oblikovala ovakvo razmišljanje jest ideja o prirodi koja postoji bez ikakve intrinzične svrhe ili cilja, kao da u prirodi možemo činiti što god želimo i prirodne blagodati iskorištavati prema svojim beskrajnim željama, jer priroda nema vlastiti unutarnji red i pravila postojanja. Upravo je govor o intrinzičnoj vrijednosti prirode toliko važan, a tako se često ne događa, niti se o njemu razmišlja u okvirima poljoprivredne djelatnosti i uzgoja hrane. Radije se prepuštamo razmišljanjima o globalnim problemima te vrlo općenito, a često i površno, donosimo sudove i oblikujemo mišljenja o ekološkoj krizi koja sve više i više zahvaća svijet. Smatramo da su klimatske promjene dio globalnog događanja na koje se osobno trebamo prilagoditi i na neki već način snaći kako od njih osobno ne bi trpjeli veću štetu nego drugi. Često se čuje govoriti da ćemo se već nekako snaći. Nisu klimatske promjene tako strašan problem da ga ne može prevladati. Mnogi čak i ne vjeruju da su klimatske promjene stvarnost, nego da su tek još jedan od propagandi kojima se straši ljudski rod. Brigu oko tih prijetećih događanja prepuštamo drugima, osobito onima za koje smatramo da su o tome zaduženi misliti i čija je dogovornost da se o tome brinu. Međutim, teško je moguće suočiti se s učincima klimatskih promjena bez osobnih moralnih stavova. Bez toga nismo u mogućnosti napraviti potrebne promjene u načinu života. Nije moguće voljeti svijet, prirodu ili ljudski rod globalno, općenito i apstraktno. Da bismo istinski voljeli svijet, moramo voljeti njegov određeni dio. Da bismo voljeli prijateljstvo, moramo voljeti određene prijatelje. Potrebno je djelovati lokalno. Nužno je razmišljati o našem upravljanju stvorenjem, prirodom i zemljom u smislu određenog mjesta, a ne samo razmišljati u okvirima globalnih političkih rasprava i prepuštati brigu o okolišu donositeljima globalnih političkih pravila. Ipak, teško je i gotovo nemoguće ostvariti neku politiku koja tjera ljude da se sami brinu o svom okolišu. Osobito je to teško kad je gotovo opipljivo da globalne odredbe donesene na razini svjetske politike nemaju učinka i ne donose popravak u ponašanjima ljudi, naroda i država. Nema političkog zakona koji bi ljude natjerao da razmišljaju svojom glavom i svojim srcem te djeluju u korist vlastitog okoliša i vlastite domovine. Unatoč tome važno je iz mnogo razloga voljeti lokalno i živjeti ukorijenjeno.
Iz ljubavi prema svom domu i svojoj zemlji
Pokretljivost ljudi u suvremenoj kulturi, česta preseljenja s jednog mjesta na drugo, putovanja radi posla čini razmišljanje o moralnim vrijednostima kojima bi se čovjek trebao voditi pri upravljanju stvorenjem još izazovnijim. Često smo skloni misliti da će ljudski rod za probleme klimatskih promjena uvijek pronaći neko tehničko rješenje. Međutim takav način razmišljanja koji se temelji samo na tehničkom upravljanju i ne uviđa da je potraga za isključivo tehničkim sredstvima koja bi riješila nagomilane poteškoće s kojima se susrećemo dio samoga problema. Ekološka devastacija ide ruku pod ruku s poticanjem osjećaja pokretljivosti i slobode preseljenja. S druge strane upravo taj doživljaj rađa osjećajem iskorijenjenosti ljudi diljem svijeta iz domova njihovih predaka ili iz međugeneracijskih veza s određenim mjestom.
Lokalna stabilnost i ukorijenjenost je ključni sastojak za održivo upravljanje zajedničkim dobrima kroz generacije. No, upravo privrženost uz vlastit prag, uz vlastiti dom, uz vlastitu zemlju i njivu, ukorijenjenje i ucjepljenje predstavlja svojevrsno ograničenje. Ljubav prema vlastitom domu uključuje pristajanje na unutarnju logiku koju nameće život na seoskom imanju, a to je istovremeno i prihvaćanje ograničenja, vezanosti uz zemlju. To je svojevrsna žrtva, a često i križ.
Upravo se u poljodjelstvu i zemljoradnji, u životu na selu i u radu na seoskom gospodarstvu teološke istine o smislu života i predavanju vlastitih tjelesnih i duhovnih snaga za život svijeta kroz poljodjelstvo i ekologiju izgovaraju i žive s najdubljim smislom i značenjem.