Ne imati utočište, krov nad glavom, dom, domovinu je jedno od najtežih iskustava ljudskog života. Biti prognan, istjeran, deportiran, iseljen iz mjesta stanovanja, iz posjeda i vlastite kuće, od svojih susjeda i okoline u kojoj je netko živio pregorko je iskustvo koje su mnogi doživjeli i s tugom ga se sjećaju. Biti bez krova nad glavom, biti u neprestanoj neizvjesnosti, neprestano na putu, neprestano u seljenju od mjesta do mjesta, ne imati gdje glavu nasloniti, ne biti nigdje siguran i dobrodošao, ne moći nigdje pustiti korjenje, nigdje mirno spavati … užasni su doživljaji mnogih ljudi u našem svijetu još i danas. To nije samo pripovijest iz prošlosti. I danas je to za mnoge ljude našeg svijeta užasna stvarnost i teška realnost. Ni nakon 2000 godina svijet nije, na žalost, postao mnogo bolje, mnogo gostoljubivije i toplije mjesto za prijem novog čovjeka.
Za svakog čovjeka je iznimno važno biti udomljen, imati krov nad glavom ne samo za svoje tijelo, nego i za dušu. Važno je osim tjelesnog doma imati i duhovni dom, mjesto sigurnosti, dobrodošlice, mira i topline.
Slavlje Božića bezgranično je veselje za svakog čovjeka. Svaki čovjek ima «pravo» iskusiti radost Božića. Bog je došao svakom čovjeku. On je ponudio svakom čovjeku mjesto sigurnosti i mira, mjesto topline i mjesto zajedništva. Svakom je čovjeku noćas Božić. Poruka božićne noći, Rođenje Isusa Krista, upućena je svakom čovjeku … svim ljudima …
No, poruka i radosna vijest božićne noći često nailazi na zapreke i sudara se s granicma koje u sebi nose oni koji su zaduženi tu poruku prenijeti dalje i navijestiti je svima oko sebe. Kad god se dogodi da pogledi izbjeglica, prognanika i potlačenih u nama ne izazovu barem suosjećanje, Božja riječ biva ograničena. Kad god se dogodi da se u našem svijetu ili našoj blizini vapaj potrebnoga prečuje, kad god bolesni, osamljeni i oni koji pate ostanu bez pomoći tada je poruka Božića našim ograničenjima ugušena. Kad se dogodi da se u našoj blizini i pred našim očima događa nasilje nad ženama i djecom, a mi ništa ne poduzmemo, božićna radost ostaje zatvorena. Kad vidimo kako invalidi i osobe s posebnim potrebama nemaju mjesta u našem društvu i kako se nitko ne brine za njihove potrebe, a mi ne podignemo svoj glas protiv toga, tada Božja poruka upućena ove noći svim ljudima biva zapriječena.
Kad smo, međutim, dovoljno samokritični i kad znademo vidjeti nedostatke i granice našeg društva na dobrom smo putu da ovu noćašnju svečanost proširimo svijetom. Kad shvatimo kako je previše onih koji traže svoj dom i koji su izgubljeni u ponudama ovoga svijeta tada se nalazimo na dobrom putu proširiti Božje utočište nad svakog čovjeka. Kad uočimo kako sve više ljudi oko nas traži smisao svog života i svijeta tada smo u mogućnosti pružiti im sigurnost i toplinu Božje dobrodošlice koju je navjestio utjelovljenjem u naš ljudski svijet.
Poruka božićne noći je bezgranična. Ona se želi proširiti na sve ljude. Svakom je čovjeku upućena. Ona vrijedi i za svakog od nas, koji smo se večeras ovdje sabrali, ali ona vrijedi i za one koji su noćas mogli biti s nama, a nisu.
Noćas, u ovoj svetoj noći, slavimo rođenje Boga kao djeteta. Ovo slavlje potiče nas na potrebu primanja svakog novorođenog djeteta u svoje društvo i osiguravanje svakom novorođenčetu siguran rast i napredak. Našu domovina i naše društvo u skladu s Božjom porukom koja nam je noćas priopćena valja učiniti toplim domom i utočištem za svako dijete. Srce našeg naroda, srce svakog Hrvata, vidjet će u svakoj novorođenoj bebi dolazak Isusa Krista, pohod Božji našoj domovini. Primanjem djece u naše domove postajemo ljudi čija su srca otvoreno utočište i otvoren dom za Isusa, novorođenog.
Štalica, iako mala i skućena, bila je mjesto odakle je upućena bezgranična poruka Evađelja – svim ljudima mir na zemlji. Ta poruka i danas poziva ljude na otvaranje i širenje vlastitih granica i ograničenja. Taj poziv upućen svakom čovjeku dar je novorođenog Kralja. Taj dar koji smo jedni drugima pozvani darivati bez zadržavanja i sebičnosti čini naš svijet toplim i sigurnim mjestom u kojem imaju svoj prostor svi ljudi i svaki čovjek je u njemu dobrodošao. Bez poruke Božića svijet oko nas i mi sami bili bismo zahvaćeni hladnoćom i siromaštvom srca. Bez širenja poruke Božića ostali bi osamljeni u svojoj sebičnosti.
U ovoj božićnoj noći Bog nam je svima ponudio utočište i skrovište. Kod njega za svakog čovjeka ima mjesta. U svome Sinu svoje je božanstvo «prekrio» čovještvom. Postao je čovjekom i tako nam iskazao svoju ljubav. Svojom Riječju nastanio se među nama. Svojim mirom i svojim blagoslovom neka ispuni sve nas kako bismo mogli zahvalno njemu služiti i biti širitelji njegove pristunosti u svijetu.