(Mt 17, 1-9)
Mnogima među nama planine i brda su mjesto odmora. Mir, tišina, osamljenost i blizina neba na poseban način čini planine i brda privlačnima za smirivanje duše i opuštanje tijela. Oni koji u planinama i brdima žive dobro znaju da je to lijep kraj, ali da se na tim mjestima prilično teško živi. Često je to surov kraj i življenje u njemu je na poseban način izazovno. Ipak, planine i brda i putnike i njihove stanovnike privlače svojom veličanstvenošću, posebnom ljepotom i tajnovitošću. Njihova gorostasnost potiče ljude na razmišljanje. Čovjek uočava svoju malenost i sitnost kad gleda njihovu visinu i glomaznost. Uzdižući se iznad krajolika i brda izmamljuju u ljudskim doživljajima želju penjanja i privlače na osvajanje. Brda vuku ljudske poglede i srca prema gore, prema nebesima. Popeti se na vrh nekog brda ili planine izvanredan je doživljaj. Planinari znaju govoriti da je sav napor penjanja neusporediv s doživljajem stajanja na vrhu planine. Izvanredan je to osjećaj.
Događaj koji se u današnjem evanđeoskom odlomku opisuje upravo jedan takav izvanredan doživljaj. Isus je s trojicom svojih učenika Petrom, Jakovom i Ivanom uzašao na visoku goru. Ondje su pošli u osamu. Povukli su se na odmor nakon putovanja i propovijedanja. Uzišli su na brdo skupiti snage za daljnje djelovanje. Odmoriti dušu i tijelo za nove susrete i nova iskustva.
Blagdan Preobraženja se slavi usred ljeta. Za mnoge je to vrijeme odmora i povlačenja u osamu. Vrijeme opuštanja i skupljanja snage za nastavak godine, za nastavak svakodnevnog života. U trenutcima osame, kad se odvojimo od drugih ljudi, mogu se i nama dogoditi posebni doživljaji. Ukoliko u trenutcima osame svjesno razmišljamo o sebi i događajima svoga života mogu nam se otvoriti oči pa da primijetimo ono što nam u svakodnevici izmiče i za ono što pritisnuti obvezama ne uspijemo opaziti.
Čini se da je za Isusove učenike ovaj odlazak na brdo bio ispunjen jednim takvim iskustvom. Isusa kojeg su gledali svaki dan i s njime se družili na brdu su doživjeli drugačije. Vidjeli su Isusa sasvim drugačijeg: „zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.“ Bio je to izvanredan doživljaj stvarnosti koji su htjeli zadržati. Petar je htio sagraditi sjenice za Isusa, Mojsija i Iliju. Mjesto na kojem su bili i društvo u kojem su se nalazili bilo im je pogodno. Bilo im je dobro. Željeli su da doživljaj potraje.
I mi na svojim odmorima poželimo ostati na lijepim mjestima. Zaželimo da druženje s ljudima koje smo susreli traje duže. Ponekad se na odmorima, osobito u mladenaštvu, dogodi i zaljubljenost, pa nam je teško napustiti ljude i kraj gdje smo se odmarali. Ako nam je na putovanju i odmoru bilo dobro i lijepo čeznemo i želimo se vratiti. Uspomene koje nas vežu za mjesta što smo ih posjetili, susrete s ljudima s kojima smo se na odmoru susretali njegujemo, dopisujemo se i ostanemo u vezi s njima. Sjećanje na druženja i mjesta koja smo posjetili tijekom odmora, iskustva koja smo stekli i doživjeli nas kasnije krijepe i hrabre kad se opet vratimo u tmurnost svakidašnjice. Ta nas iskustva jačaju u trenutcima briga i olakšavaju nam patnje.
Slično tome bio je i doživljaj Isusova preobraženja za njegove učenike. Planine su izuzetno značajno mjesto Božje blizine i susreta s Bogom. Na planini, u osami, učenici su doživjeli susret s Isusom u drugačijem obliku negoli je to bilo u svakodnevici. Doživjeli su Isusovu slavu. Vidjeli su njegovo Božansko lice. Njihovo svakodnevno i uzastopno susretanje s Isusom u svakodnevici zasjenio je ovaj izvanredni doživljaj njegova Božanstva na brdu. Svojim preobraženjem Isus učenicima mijenja svakodnevnu i ograničenu perspektivu. Preobraženjem im daje novi uvid, drugačiju spoznaju. Ta spoznaja, svjetlo koje izvire iz njegova Božjeg lica, daje hrabrost i snagu njegovim učenicima kasnije podnijeti teško iskustvo Isusove patnje i smrti.
Kao što su planine uzdignute iznad krajolika, tako su i iskustva susreta s Bogom u osami, na mjestima gdje mislimo da smo sami i da nikoga drugoga osim nas nema, izvanredna iskustva koja zasjenjuju ili osvjetljavaju sve druge naše doživljaje i susrete koji se događaju svakodnevno, redovito i uobičajeno. Kao što su Isusovi učenici doživjeli svjetlo Božjeg lica na brdu preobraženja, tako i nas susret s Isusom na neuobičajenim mjestima koja posjećujemo tijekom odmora može ohrabriti i podići, održati na površini brze rijeke naše užurbane svakodnevice kad nemamo dovoljno vremena da budemo sami i da se povučemo na trenutak u osamu i tišinu. Kad nas pritisne svakodnevica života, mučnost rada i kad doživimo besmislenim ponavljanje uobičajenih postupaka i djelovanja što ih u redovnim danima činimo vrlo nam se često dogodi da osjetimo samoću i napuštenost. Upravo u takvim trenutcima pomislimo i da nas je Bog napustio, da nije s nama ili da smo od njega odlutali.
Preobraženje Isusovo nas ohrabruje da se pouzdamo u Isusovu prisutnost u našem životu. On je svoje učenike preobraženjem na brdu ohrabrio i dao im jamstvo da je s njima i onda kad je teško. Isusove učenike čekalo je još mnogo nevolja, strahova i patnji, no oni su na brdu preobraženja već unaprijed mogli vidjeti budućnost i smislenost onoga što će se dogoditi s Isusom i s njima samima. Pogled s brda preobraženja je pogled naprijed, prema brdu uskrsnuća.
Isusov poziv učenicima nakon doživljaja preobraženja je uskrsni poziv: »Ustanite, ne bojte se!« Taj poziv i nama pruža pomoć u prevladavanju teških životnih trenutaka. Bog nas krijepi saznanjem da nas on vodi kroz sve životne poteškoće. Bog nam poručuje da smo njegovi ljubljeni sinovi i kćeri. Kao što je svoga sina proveo kroz muku križa i kroz smrt do slave uskrsnuća, tako i nas, kad s povjerenjem slušamo njegov glas, vodi do izvanrednih iskustava života.
Neka nas Bog, naročito u vrijeme ljeta i naših odmora, obdari trenucima ohrabrenja, u kojima će nas Božja pomoć i blizina obasjati kao sjajno, neočekivano nađeno svjetlo. Posjetimo i koje sveto mjesto. Popnimo se na neko brdo i zastanimo u nekoj crkvici ili kapelici usput. Ne zaboravimo na odmoru otići na nedjeljnu misu. Možda su upravo ti trenutci odlaska u samoću tijekom kojih ćemo doživjeti preobraženski susret s Bogom ili vidjeti Božje lice u drugim ljudima.