Upravo u zimsko doba, 5. prosinca, kad cijela priroda zastaje s vegetacijom, kad se smiruju sokovi stabala i povlače prema korijenju, obilježava se Svjetski dan tla. Ovaj datum proglašen je i odabran na Konferenciji Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda (FAO UN) u Rimu 2013. godine. Cilj obilježavanja Svjetskog dana tla je podizanje svijesti o tlu i o potrebi održivog gospodarenja tlom u svrhu uzgoja zdrave hrane, korištenja sirovina i energije. Svake godine o Svjetskom danu tla ljudski rod je pozvan razmišljati o raznim temama kojima se ukazuje na životnu međuovisnost između stanja tla i naših života. Briga oko održivosti ekosustava i adaptacija na klimatske promjene počinje brigom o tlu. Tlo je temeljni, vrlo dragocjen, ali istovremeno i vrlo ograničen resurs koji se nakon oštećenja teško obnavlja. Unatoč toj činjenici tlo je u mnogim dijelovima svijeta ugroženo degradacijskim procesima i lošim gospodarenjem. Rastuće potrebe stanovništva Zemlje zahtijevaju od svih naroda i pojedinaca jačanje svijesti o životno važnim ulogama tla i o potrebi očuvanja zdravlja tla. Uz Svjetski dan tla, koji je ove godine posvećen temi zaustavljanja salinizacije i održivom povećanju plodnosti, potrebno je još jednom promisliti na koji se način i vjernici mogu uključiti u procese zaustavljanja negativnih trendova oštećenja tla i usmjeriti svoje djelovanje prema zaštiti ovog tako važnog Božjega dara.
Vjera s obje noge na tlu
Vjerojatno će nemali broj vjernika, uočivši ovaj naslov u katoličkom časopisu, postati sumnjičavim i priupitati se radi čega uopće jedan vjerski list pred svoje čitatelje donosi tekst u kojemu se razmatra ovako svjetovna i zemaljska tema. Zbog čega uopće dovoditi u vezu tlo i zemlju s kršćanskom vjerom? Moglo bi se pomisliti, na prvi pogled, da briga o tlu i vjera u Boga nemaju dodirnih točaka. No, već i samo površno poznavanje biblijskih tekstova i znanje istina kršćanske vjere upućuje nas na činjenicu da je vjera koju živimo od samih temelja povezana s našim uvjerenjima o tlu i zemlji. Čovjek je stvoren „od praha zemaljskog“ sa svrhom „da ga obrađuje (ore) i čuva“, a Bog se „utjelovio i postao čovjekom“. I kad god govorimo o vjeri, u svakoj našoj ispovijesti povezanosti Boga i čovjeka, tlo i zemlja se predstavljaju kao prevažna tema. Svi događaji spasenja koje opisuje Sveto pismo dogodili su se na zemlji, na tlu. Biblija obiluje povijesnim i vjerničkim svjedočanstvima o važnosti tla. Biblijski su pisci, naime, pisali svoje tekstove živeći i djelujući u određenim zgradama, susjedskim zajednicama, gradovima i naseljima, u određenoj državi i društvu, na određenom teritoriju i na određenom zemljištu, na određenim poljanama i njivama, u određenim vinogradima, na određenim seoskim putovima, u određenom prostoru, na određenoj zemlji, na određenom tlu. Stoga ne postoji ni jedna stranica Biblije, od njezina početka pa do kraja, na kojoj se barem jednom se spominje riječ „zemlja“. Zbog toga biblijska vjera svoje izričaje ne ostvaruje drugačije nego u uzemljenim i zemaljskim kategorijama i pojmovima. U tom smislu kategorija tla, kao sastavnog i životvornog elementa zemaljske stvarnosti igra neizostavnu ulogu u stvarnosti događanja života na Zemlji od njegova početka pa sve do kraja. Stoga se tlo u biblijskoj vjeri predstavlja kao životvorni element već na samom početku biblijskih spisa (usp. Post 1,11-12.24.; 2,7.19.), a na njihovom kraju ozdravljenje i nova plodnost tla predstavljaju se kao temelj nade u postojanje boljeg i drugačijeg svijeta (usp. Rim 8,19-24; Otk 5,13; 21,1). Spisi koje čitamo u Bibliji pokazuju da su djelo pisaca koji su stajali čvrsto s obje noge na tlu i skrbili o sadašnjosti i budućnosti svoje zemlje.
Nebriga o tlu vodi prema propasti
Biblija je knjiga u kojoj je sadržana Božja poruka i pouka svim ljudima svih vremena. Ipak, svevremenske i nadvremenske, sveopće i univerzalne poruke koje Biblija prenosi ne mogu doprijeti do današnjih čitatelja i vjernika ako ih se ne uprostori i uzemlji u svijet iskustva vjere današnjih slušatelja, utjelovi i odjelotvori u današnjem prostoru. Plodno tlo je, naime, ljudima prijašnjih vremena, a i ljudima današnjih vremena jednako važna i vrijedna. Tlo je egzistencijalna stvarnost i pojam koji je izravno povezan sa stvarnim i konkretnim životom. Unatoč tome što je tehnički napredak ljudskoga roda udaljio čovjeka od prirode, iskorijenio ga pokidavši veze između života i plodnosti tla, danas više nego ikada svijetli istina biblijske vjere i iskustvo izraelskog naroda zapisano u Bibliji da je grijeh sebičnosti čovjeka, njegova nebriga o tlu glavni je uzrok mnogih problema s kojima se susreće ljudski rod. Ako čovjek griješi protiv Boga i protiv svoga brata, te ne izvršava svoje poslanje u svijetu da brižno čuva od Boga mu dano plodno tlo, postaje lutalica na zemlji, izgnanik, iskorijenjen i obezdomljen (usp. Post 4,10-16). Stoga se u biblijskim tekstovima briga o plodnosti tla i skrb oko pravednosti prema braći predstavlja putem ispravnog vjerničkog života. Zato se u Bibliji odnos ljudskog roda i tla opisuje istim riječima kao i odnos između muškog i ženskog roda, između muškarca i žene (Post 2,4b-5. 7. 19-20). Ljudski rod i tlo pripadaju jednoj zajednici, istoj obitelji. Njihov je život i postojanje međuovisno. Čovjek ne postoji bez tla, a tlo svoju plodnost duguje čovjeku. Jedno drugome duguju život i jedno drugome život podržavaju (Post 2,5). Nebriga i zanemarivanje brige o tlu, kako kaže Papa Franjo, izraz je nebrige o čovjeku i o Bogu: „Zanemarivanje dužnosti njegovanja i očuvanja ispravnog odnosa s bližnjim, razara moj odnos sa samim sobom, s drugima, s Bogom i sa zemljom. Kad su ti odnosi zanemareni, kad pravda više ne prebiva na zemlji, Biblija nam kaže da je sâm život u opasnosti“ (LS 70).
Povratak tlu
Svrha zapisivanja biblijskih tekstova nije informativna nego formativna. Biblija nije napisana da bi nas informirala o pukim činjenicama nego da bi formirala mišljenje i stavove čitatelja te pokazala posljedice pojedinih događaja, odnosa i odluka što su ih pojedini akteri biblijskih pripovijesti donosili glede vlastite zemlje i nasljedstva što su ga od Boga primili. Biblija prije svega opisuje Božje i ljudsko djelovanje te definira učinke tog djelovanja na sveukupnu stvarnost, na zemlju i sva bića koja na njoj postoje. Židovski povjesničar i biblijski teolog Shelomo Dov Goitein napisao je da „cijela Biblija predstavlja dugu pripovijest o jednoj temi: kako je izraelski narod zadobio svoju zemlju, kako ju je izgubio i kako ju je ponovo pridobio.“ Biblija, dakle, ne govori samo o povijesti boravka ljudi na zemlji i njihovom odnosu prema njoj, nego posjedu zemlje i odnosu prema zemlji daje jedno dublje značenje – vjerničko značenje.
Nada za bolja vremena
Dok se suvremeni tloznanstvenici, napose uz Svjetski dan tla, trude na temelju znanstvenih promatranja uputiti poruku o važnosti očuvanja tla i isticati potrebu skrbi o ekološkoj stabilnost cijelog planeta brigom o tlu, i kršćanski vjernici mogu im se svojom djelatnošću pridružiti otkrivajući ona uvjerenja i vjerovanja proistekla iz riznice biblijske vjere koja podižu svijest o potrebi zaštite tla. Ljudsko djelovanje ne temelji se samo na znanju i poznavanju činjenica, nego više ovisi o uvjerenjima i vjerovanjima. U Bibliji nalazimo zapisano povijesno iskustvo kako su razna vjerovanja i opredjeljenja utjecala na tlo i na čovjeka. U zapisanoj Božjoj poruci ljudima možemo otkriti ona uvjerenja i vjerovanja koja razaraju čovjekov odnos prema tlu i dovode do uništenja njegove plodnosti te se potruditi da ih ne ponovimo. Isto tako Božja nas riječ uči uvjerenjima i djelovanjima koja čuvaju i unapređuju plodnost i živost tla, pa njima i u ova krizna vremena možemo snažiti i krijepiti svijest današnje generacije da nastoje popraviti ono što smo mi svojim djelovanjem pokvarili.