Hodočašćem na Bunarić završavaju se žetvene svečanosti i vrijeme zahvaljivanja Bogu za dar plodnosti zemlje. Na tom izvoru je prema predaji, neka djevojka, umivši se vodom progledala. Od tada je ovo mjesto za mnoge vjernike prostor susreta s Bogom i njegovom izlječujućom snagom, ali i mjesto na kojemu se može vidjeti i doživjeti blagotvornost vode koja zemlju, tlo iz kojega rastu naši usjevi, natapa, napaja i čini je plodnom.
Voda je uvijek više od vode
Voda je neophodna za život na Zemlji. U zraku, na površini tla i u njegovim dubinama, događa se prirodni proces kruženja vode. Ovo kruženje vode održava globalnu klimu i obogaćuje Zemlju raznolikošću živih bića. Voda čini pojedina mjesta pogodnima za stanovanje i život ljudi. U posljednje vrijeme visokih temperatura, žege i suše može se lako primijetiti koliko je voda važna za plodnost tla. Kako kod nas, tako i u svijetu, suočavamo se s ozbiljnom krizom koja je zahvatila slatkovodne izvore. S rastom stanovništva i sve manjom količinom vode koja putem kiše natapa tlo, čista voda postaje sve nedostupnija mnogim ljudima širom svijeta. Zbog loše ili nepravedne vodoopskrbe milijardi ljudi onemogućen je slobodan pristup pitkoj vodi. U najsiromašnijim dijelovima svijeta 2,4 milijarde ljudi nema odgovarajuće sanitarne uvjete, ne radi toga jer vode nema, nego radi toga što za dostavu vode moraju plaćati preskupe naknade. Oni koji su postavili cijevi vodovoda onemogućuju slobodan pristup izvorima s kojih su oni donedavno slobodno i bez ikakvih ograničenja napajali sebe, svoja stada i svoja polja. Posljedice ovakvih postupaka utječu na ljudsko zdravlje, dostojanstvo i slobodu naroda.
Kršćanska briga o vodi
Voda može biti na dobrobit ali i na štetu. Može život podići, ali ga može i uništiti. Prema biblijskim izvještajima, voda je dio Božjeg stvaranja, pa je potrebno da kršćani u svojoj brizi o stvorenjima posebno skrbe o vodi. Kao kršćani, moramo pažljivo razmisliti o pozivima koje nam upućuje papa Franjo, da je briga za Božja stvaranja i ljubav prema bližnjima duboko povezana. Briga o svim stvorovima i ljubav prema bližnjima zahtijeva posebnu brigu i zaštitu naših vodnih bogatstava. Naša je kršćanska i vjernička dužnost brinuti za čistoću vode i brinuti o pravednoj dostupnosti vode drugim ljudima. Osobito nam o vodi treba razmišljati u vrijeme kad se susrećemo s vodom na svetim mjestima i kad zahvaljujemo Bogu za dar naših polja. Uz vodu na hodočasničkom mjestu valja nam se susresti i s Bogom Stvoriteljem, te dobro promisliti o našoj odgovornosti za životvorni stvor vode.
Biblijski nauk o vodi i pravednosti među ljudima
Upravljanje i raspodjela vode česta je biblijska tema s kojom su se i onda susretali zemljoradnici i stočari, a sukobi, pa čak i vjerski problemi izvirali su zbog nedostatka ili neprikladnosti izvora vode (Post 26,17-22; Izl 15,22-27). Stari asirski zakoni predviđali su kaznu bičevanjem za one koji ne poštuju sporazume i dogovore o raspodjeli izvora vode i korištenju bunara. Voda se u tim drevnim zakonima smatrala zajedničkim dobrom i zajedničkom brigom svih onih koji koriste njezine izvore. Biblijska vjera temelji pravila ponašanja prema vodi na istini da je Bog dao vodu zemlji da je natopi i učini plodnom, a ljudima je dana zadaća da tim bogatstvima raspolažu sebi i svim stvorenjima na dobrobit. Vodom: kišom, rijekama, podzemnim vodama i izvorima upravlja sam Bog (Ps 104, 10-13; Mt 5,45). Voda je pod Božjom upravom i on je onaj koji daje da kiša pada ili ju suzdržava (1 Kr 17,14). On daje da voda proključa iz stijene (Izl 17,6), a pustinju čini plodnom svojim vodama (Iz 41,18). U opisu Rajskog vrta govori se o četiri rijeke koje natapaju tlo i čine ga plodnim (Post 2,10-14). U svijetu koji je Bog stvorio ima obilje vode. Voda i tlo čine život mogućim i nisu dani čovjeku da budu njegovo vlasništvo s kojim može raspolagati prema svojim željama i samo na svoju korist. Izgradnja kanala i navodnjavanje, kontroliranje vodenih tokova i upotreba tehnologije za veću plodnost tla i dobivanje više hrane za ljude i životinje je važna ljudska zadaća. Međutim svaka zloporaba vlasti nad izvorima vode i hrane strogo se kažnjava, osobito u onim slučajevima gdje ljudi jedni drugima onemogućavaju pravednu raspodjelu dobara koja uspijevaju na navodnjavanom tlu (Pnz 11,17).
I danas u svijetu, nije problem u nedostatku vode, nego u nedostatku ljudske mudrosti i dobrote da se vodu raspodjeli i ustupi drugima. I danas u svijetu nije problem u nedostatku hrane, nego nezahvalnosti za plodove tla. I danas u svijetu nije problem u neplodnosti tla, nego u sebičnosti i gramzivosti koja zatvara srce i ruke ljudi pa jedni druge žele što je moguće više iskoristiti. Kad je suša u srcu, nepravda među ljudima i zemlja se suši i vene, postaje neplodna pustinja (Hoš 4,1-3).