Utjelovljenje – tajna vjere
U božićno vrijeme slavimo otajstvo utjelovljenja. Slavimo Božji dolazak među ljude, njegovo prebivanje među nama i njegov ostanak s nama kao čovjeka nama sličnog u svemu osim u grijehu. No, ta istina naše vjere zvuči prilično apstraktno. Suho izrečene istine vjere, pak, ostavljaju nas ravnodušnima, ne diraju naše osjećaje. Stječemo lažni dojam kako se pred njima samo treba šutjeti i vjerovati. Narav kršćanskih tajni vjere – otajstava spasenja – ipak, nije takva. Tajne vjere nas ne bi smjele ostaviti bez riječi, nego nas trebaju potaknuti na razmišljanje, na govor i razgovor, kako bi i riječima izrazili ono što vjerujemo te pokušali doći do razumijevanja onoga što još ne shvaćamo, što još leži u dubini tog otajstva pred kojim se nalazimo.
Nerazumljiva Utjelovljena Riječ
Današnji evanđeoski odlomak počinje riječima „U početku bijaše Riječ …“ Početak je to Ivanovog evanđelja i njegov poznati Duhom Božjim nadahnuti proslov, uvod u sva ostala događanja koja se kasnije opisuju. Pokušaj je to Ivanovog opisa onoga što se dogodilo na Božić. Naravno, sve to izgleda tako apstraktno, a pomalo i nerazumljivo. Izgleda nam kao da slavimo neku ideju, neku zamisao, a ne neku osobu i to drugu Božansku osobu i njegov pojavak među ljudima. Lakše nam je razumjeti kad slušamo odlomak Lukinog ili Matejevog evanđelja. Ta izvješća su nam bliža i nekako prizemnija. Pastiri, jaslice, ovčice, dijete, anđeoski korovi, njihove poruke konkretnije zvuče od ovog Ivanovog „filozofiranja“. Međutim, Ivan nam želi objasniti što se to Kristovim rođenjem dogodilo svijetu, čitavom svijetu, svom stvorenju, svakom čovjeku, cijelom svemiru. To Ivan pokušava objasniti i staviti u riječi, objasniti na što razumljiviji način.
Ozbiljna Božja poruka
Mi danas živimo u svijetu i u kulturi u kojoj se riječi ne shvaćaju jako ozbiljno. Mnoštvo je ljudi koji upotrebljavaju riječi, ali ih ne smatraju vrijednima. Često bivamo bombardirani velikim frazama i besmislenim izričajima koje slušamo s raznih strana, a da ni oni koji su ih izgovorili, a ni mi koji smo ih čuli, ne znamo što znače niti na što se misli tim izrazima pa nas ne mogu dovesti do shvaćanja niti nam objasniti srž i značenje onoga o čemu govore. U starome svijetu Isusovog i Ivanovog vremena riječi su shvaćane daleko ozbiljnije. U mnogim kulturama i među ljudima staroga svijeta vjerovalo se i ponašalo prema riječima drugačije. Smatralo se da riječi u sebi imaju snagu i silu da ostvare ono o čemu su govorile i da se ono o čemu riječ zbori stvarno i dogodi. Još i danas neki ljudi koji se odaju okultizmu i vračanju vjeruju kako se u magičnim riječima i izgovorenim čarobnim izrazima krije snaga i sila koja djeluje. Takvi ljudi vjeruju kako postoje riječi koje mogu promijeniti tijek stvari pa i samog svijeta bilo jedne osobe, cijelo obitelji pa i čitavog čovječanstva. I mi bismo trebali vjerovati isto o Božjoj Riječi.
Sila i snaga Riječi
Židovima, koji su čitali Ivanovo evanđelje nisu bile strane i apstraktne ove rečenice kao nama danas. Logos, je grčki prijevod one iste riječi koju su Židovi upotrebljavali za nazive Božjih Zapovijedi. Božje zapovijedi mi bismo s hebrejskog jezika mogli prevesti kao Božje riječi. Tih deset Božjih riječi koje je Bog predao Mojsiju vrijede zauvijek. Božja riječ je čvrsta i sigurna, ona traje zasvagda. Štoviše u njoj se nalazi sila i snaga stvaranja. Bog je svojom riječju stvorio svijet. On je izrekao: neka bude svijetlost i bilo je tako, svjedoči Knjiga Postanka, a Ivan na to podsjeća svoje slušatelje, pa i nas.
Tako jednostavno?!
Svaki ljudski život počinje rođenjem, pa tako i Božji, život Isusa Krista među nama počima na sasvim običan, redovan uobičajen način postajanja čovjekom – rođenjem. Božja Riječ, po kojoj je sve stvoreno, postala je dio ljudske povijesti, postala je čovjekom, jednim od nas i mi smo vidjeli slavu njegovu. Na taj nas način Ivan želi uvesti u svoje evanđelje i omogućiti nam razumijevanje ostatka njegova evanđeoskog navještaja. On nam navješćuje istinu da kad vidimo Isusa, mi vidimo Boga koji se ne skriva u ljudskom liku, nego se upravo u ljudskom liku i u ljudskoj osobi nama otkriva, pokazuje, postaje očit tako da možemo vidjeti, iskusiti i doživjeti njegovu slavu.
Ako razmaknemo sav dekor svjetlucavih nakita oko istine vjere koju slavimo u božićnom vremenu bit će nam odmah sve jasnije. To maleno dijete – silna je i snažna stvaralačka i otkupiteljska Božja Riječ – on sam prisutan među nama! Jednostavno, zar ne?