Događa nam se da evanđeoske odlomke u nedjeljnim euharistijskim slavljima slušamo tek djelomično i tumačimo ih onako kako nam odgovora, a ne onako kako je napisano. Čujemo samo one dijelove za koje mislimo da se odnose na druge. Znamo napamet poruku o nedostatku poslenika u žetvi i potrebi molitve da ih pozove. Ali često ne čujemo prvu rečenicu ovog odlomka koja se odnosi upravo na nas, a ne druge.
Neka idu svećenici i redovnici!
Kad čujemo Isusov poziv „žetva je velika, ali radnika malo …“ gotovo uvijek mislimo na potrebu većeg broja svećenika i redovnika, jer jedino njih smatramo „radnicima“ čija je dužnost obavljati posao u „žetvi Gospodnjoj“. Moramo priznati da smo skloni propovijedanje Evanđelja pripisati kao zadaću pridržanu posvećenim službenicima Crkve. Zbog toga upiremo pogled u biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Očekujemo da se oni više zauzmu u brizi oko pastorala, kateheze, karitativnih djelatnosti, u borbi protiv zala ovoga svijeta, da liječe bolesne i utažuju glad ljudi za smislom. Naša očekivanja od hijerarhijske i „službene“ Crkve su često prevelika. Tražimo od biskupa, svećenika i župnika da bude „žešći“ u osudi neprimjerenog ponašanja nekih naših župljana, mladih, starih, poslodavaca, političara, novinara … Želimo da svećenici budu aktivniji u društvu, u ekonomiji, u medijima. Uočavamo da mnogo toga nedostaje u aktivnostima Crkve i da je zaređenih crkvenih službenika sve manje, a onoga što je potrebno činiti sve više i više nego do sada. Zbog toga upućujemo svoje molitve Gospodinu za svećenička i redovnička zvanja. Tražimo od Gospodina da pozove i pošalje što više duhovnih zvanja, svećenika, redovnika i redovnica na posao u žetvenom polju.
Tko su druga sedamdesetdvojica?
Pravedno je i potrebno moliti za svećenička i redovnička zvanja, ali poziv koji smo čuli i poslanje nije upućen samo dvanaestorici Isusovih najbližih suradnika, nego se radi o poslanju daleko šireg kruga Isusovih učenika – sedamdesetdvojice učenika – i to ne samo jednu takvu grupu, nego „drugu sedamdesetdvojicu“. Šalje drugu grupu od šest puta dvanaestoricu. Njima upućuje poslanje propovijedanja, njima zapovijeda djelovanje za opću dobrobit društva bez interesa za materijalnom ili kakvom drugom dobiti. Njih upućuje u svako mjesto kamo kani doći. Daje im odgovornost za pojedina mjesta kamo ih šalje. Svakoj dvojici određuje pojedini prostor i pojedino mjesto, selo ili grad. Da djeluju bez interesa steći kakav bolji društveni status, ugled i čast. Iz djelovanja tih učenika trebao bi proizaći mir, prijateljstvo, zajedništvo, ekonomska dobrobit i politička sigurnost za sve one kojima su poslani i koji ih poslušaju. U društvu u kojem djeluju ti Isusovi događa se ekonomsko blagostanje, hrana se dijeli i nikome ne nedostaje plaća. Uspostavlja se stabilan zdravstveni sustav u kojem briga za bolesne nije privilegij, nego normalno stanje društva. Takvo stanje je znak da je njihovo društvo i njihovo ponašanje nadomak, vrlo blizu, pravednosti i miru što ga Kraljevstvo Božje označava.
Svatko ima svoje mjesto!
Isus je poslao po dvojicu učenika u određena mjesta i k određenim ljudima kamo je on sam kanio doći. Koji budu pripravljeni k njima će doći, a koji ne budu doživjet će propast. Pripraviti svoje mjesto, svoje selo, svoj grad, svoju državu za dolazak Isusov – to je naš posao, posao na koji smo poslani mi Sedamdesetdvojica današnjih Isusovih učenika. Zahtjevan je to i opasan posao – kao i boravak janjaca među vukovima. Potrebna je upotreba svih umijeća i snaga, materijalnih i duhovnih. To je mudra borba za preživljavanje u nenaklonim okolnostima. Ipak, opremljeni smo svim moćima i vlašću da možemo zapovijedati nečistim duhovima, gaziti po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj. Ništa nam neće naškoditi! Ništa nam neće nedostajati!
Kad molimo za veći broj svećeničkih i redovničkih zvanja, nemojmo moliti samo za veći broj onih koji će umjesto nas obavljati naš posao preobrazbe i pripreme društva za rast i napredak Kraljevstva Božjeg. Svakome od nas dano je naše područje i mjesto djelovanja. Mi smo sedamdeset dvojica poslanih! Pa, krenimo! Što možemo izgubiti osim prašine koja nam se od dugotrajnog tapkanja na mjestu uhvatila po nogama?