Uz molitvu i činjenje dobrih djela smanjenje unosa hrane u organizam i suzdržavanje od nečega što je inače dobro čini se najčešćim praktičnim činom pokore ne samo u korizmi nego i tijekom godine. Uz druge ugodne prehrambene artikle mnogi se tijekom korizmenog vremena odriču mesa te tako post i nemrs čine jednim od najuobičajenijih djela kršćanske pokore. Međutim samo odricanje od tjelesne hrane nema smisla ako nije popraćeno duhovnim napretkom: molitvom i razmatranjem, te dobrotvornošću koja bi trebala pratiti djela posta i nemrsa. Činjenje dobrih djela i iskazivanje milosrđa, na što su vjernici i inače pozvani, ne ograničava se samo na braću i sestre ljude, nego i na sva druga bića koja su u svijetu njihova življenja najugroženiji i najobespravljeniji. Post i pokora koji su, prema riječima proroka Izaije, Bogu mili su djela raskidanja okova onih koji trpe zbog nepravde, razvezivanje spona jarmenih, puštanje na slobodu potlačenih i slamanje svih jarmova (Iz 58,6). Post i nemrs koji poduzimaju kršćani u želji da omile Bogu i poprave svoje dosadašnje grijehe predokus je i naviještaj novoga doba u kojemu se uspostavlja mir i oslobođenje. Korizmeni post i nemrs je naviještaj vremena u kojemu se događa raskidanje okova i jarmova što sapinju ljude, ali i onih u kojima trpe i jecaju životinje (Iz 11,6-8). Post i nemrs naviješta blizinu Gospodina koji je stvorio i životinje i ne spašava samo ljude nego i stoku (Ps 36,7). Naši pokornički dani u kojima se trapimo trebaju biti ispunjeni djelima ugodnima Gospodinu, popraćeni promišljanjem o svojim životnim praksama i donošenjem odluka za kvalitetnije odnose u svijetu. Dok činimo djela pokore pruža nam se prilika razmisliti o dobrobitima koje proizlaze iz pokorničke praske nemrsa za ljude koji uzgajaju stoku i priređuju mliječne proizvode u našoj blizini. Mislimo i na one koji oskudijevaju hranom i trpe štete zbog našeg pretjeranog apetita za mesom. Isto tako bi valjalo popratiti čine posta i nemrsa razmatranjem i molitvom za dobrobit životinja čijega se mesa odričemo.
Rast „gladi“ za mesom
Stočarska proizvodnja u industriji hrane ključni je pokretač industrijalizacije poljoprivrede. Posljedice industrijalizacije poljoprivrede uvelike pridonose klimatskim promjenama, krčenju šuma, gubitku biološke raznolikosti i kršenju ljudskih prava, a sve se to događa kako bi zadovoljila nezdravu težnja zapadnih društava za jeftinim mesom. Najveći potrošači su stanovnici Europe i Sjedinjenih Američkih Država koji prosječno po osobi godišnje pojedu 60-90 kilograma mesa i mesnih prerađevina. To je daleko više nego je potrebno za zadovoljenje prehrambenih potreba. Iako stope potrošnje mesa u nekim područjima zapadnog kulturnog kruga stagniraju, pa čak i opadaju, i dalje su daleko veće nego u većini drugih područja svijeta. Istovremeno u gospodarstvima u usponu, posebno u Brazilu, Rusiji, Indiji, Kini i Južnoj Africi, pripadnici rastuće srednje klase mijenjaju način prehrane kako bi ona sličila prehrani bogatih zemalja. U slijedećih nekoliko desetljeća, kako će prihodi zemalja u razvoju i dalje rasti, tako će rasti i potražnja za mesom i mliječnim proizvodima. Da bi udovoljili rastućoj potražnji, kako predviđaju stručnjaci Zaklade Heinrich Böll iz Berlina, velike svjetske tvrtke koje se bave agrobiznisom pokušat će do 2050. godine povećati godišnju proizvodnju mesa sa sadašnjih 300 milijuna tona na 480 milijuna tona. Povećanje proizvodnje mesa bit će ozbiljan izazov društvenoj pravednosti, a stvorit će i dodatni ekološki pritisak u gotovo svakoj fazi lanca zarade: u opskrbi hranom za životinje, u proizvodnji, u preradi i u maloprodaji.
Post i nemrs radi pravednosti prema Zemlji
Jedan od glavnih problema industrijskog stočarstva nalazi se u tome što industrijska proizvodnja mesa dovodi do značajnih emisija stakleničkih plinova. Razlozi tome nisu samo proizvodnja metana u probavnom procesu preživača, nego i stvaranje velike količine dušikova oksida koji je nusproizvod raspadanja životinjskog izmeta i proizvodnje životinjskog hraniva upotrebom umjetnih gnojiva i pesticida. K tome, industrijski model stočarstva podrazumijeva značajne promjene u namjeni zemljišta, kao što su dodatno krčenje šuma za proizvodnju stočne hrane. Trenutno se za proizvodnju stočne hrane koristi oko jedne trećine postojećih obradivih površina poljoprivrednog zemljišta, a oko 70 % svih obradivih površina na svijetu koristi za stočarsku proizvodnju, uključujući i ispašu stoke. Povećanje konzumacije mesa udvostručilo bi proizvodnju soje, a sukladno s time bi se udvostručila upotreba tla samo za tu poljoprivrednu kulturu, te dodatno povećala šteta od upotrebe umjetnih gnojiva, pesticida i vode. Prenamjena tla za usjeve potrebne u industrijskom stočarstvu povećat će cijene hrane i zemljišta, što će utjecati na ionako teško stanje zadovoljavanja osnovnih prehrambenih potreba siromašnih ljudi koji su obrađujući svoje male komade plodnoga tla do sada nekako preživljavali.
Visoka cijena jeftinog mesa
Prelazak s obiteljskog autohtonog i mješovitog uzgoja stoke na industrijski sustav proizvodnje mesa ugrožava život malih seoskih gospodarstava. Mali uzgajivači i neovisni zemljoradnici i stočari se jednostavno ne mogu natjecati s velikim sustavima koji proizvode meso po niskim cijenama i plasiraju ih u maloprodaju, a pri tome ne uzimaju u obzir istinske troškove i cijenu koju potrošači plaćaju kroz gubitak zdravlja i uništenje prirodnog okoliša njihova života. U svemu tome posljedice industrijske proizvodnje mesa prate i javnozdravstveni problemi koji sve više zahvaćaju društvo potrošača jeftinih mesnih prerađevina i svježeg mesa na pultovima velikih trgovina. Uzroke povećanja psihološke nestabilnosti i porasta duševnih bolesti u ljudskom društvu stručnjaci sve češće prepoznaju kao posljedicu unošenja mesa, mlijeka, mesnih i mliječnih prerađevina porijeklom od organizama nesretnih životinja. Životinjama koje se nalaze u sustavu industrijske proizvodnje oduzeto je svako pravo na dostojanstvo, a uvjeti u kojima se razmnožavaju i rastu gori su od uvjeta u najozloglašenijim koncentracijskim logorima. Krave, svinje i perad, čije meso blagujemo i čijim se mlijekom i jajima najčešće hranimo gotovo nikada ne vide danjega svijetla, niti se šeću prostranim pašnjacima, kako je to na reklamama prikazano, nego su zatvorene u malenim prostorima. Prema životinjama se u industrijskoj proizvodnji postupa kao prema strojevima za proizvodnju, a ne kao prema živim bićima. Prije negoli i dođu na svijet životinje u industrijskoj proizvodnji svedene su samo na to da budu meso. Bez obzira na to što su životinje, i one imaju svoje životinjske osjećaje i svoju životinjsku narav, svoju životinjsku psihologiju, svoju životinjsku bol i svoje životinjske jade. Zarobljene u krletkama i stajama s umjetnim osvjetljenjem, životinje, stisnute jedna uz drugu, lišene mogućnosti ostvariti svoje prirodne nagone, podjarmljene su ljudskoj gladi za jeftinim mesom. Upregnute su u kola industrije koja ne mari za njihovu dobrobit i životne cikluse, njihovu biološku sklonost i svrhu postojanja. Suspregnute, sputane i obespravljene, životinje u industrijskoj proizvodnji doživljavaju frustraciju i neprestanu bol zbog nemogućnosti da budu ono što jesu. Meso takvih nesretnih i frustriranih životinja, kaži stručnjaci, uvelike utječe i na psihološko stanje ljudi koji ga koriste za svoju prehranu. K tome, držanje velikog broja životinja u zatvorenim prostorima dovodi do lakog širenja zaraznih bolesti, pa se u industrijskoj proizvodnji za ublažavanje tog rizika i poticanje bržeg prirasta stoke upotrebljavaju antibiotici koji konzumacijom mesa stvaraju krizu otpornosti u ljudskom organizmu. Prekomjerna konzumacija jeftinog mesa i mliječnih proizvoda doprinosi zdravstvenim problemima povezanim s prehranom poput pretilosti i kardiovaskularnih bolesti. Kad se svemu tome dodaju stravični uvjeti koje trpe životinje u industrijskoj proizvodnji gdje se nasilno zanemaruje njihova dobrobit, opravdano se možemo zapitati koliko je u biti „jeftino meso“ koje kupujemo i koristimo stvarno jeftino.
Post i nemrs je postavljanje granica pohlepi
Vrijeme korizme, kad prakticiramo post i nemrs, ujedno je i vrijeme razmišljanja o našim dosadašnjim navikama kupovine i korištenja mesa za prehranu svoje obitelji. Dok se uzdržavamo od mesa i mesnih prerađevina razmislimo o stvaranju navike korištenja mesa koje je plod truda i rada zauzetih zemljoradnika koji na svojim imanjima širom naše Domovine uzgajaju stoku, prave sireve i muzu mlijeko. Korizma je vrijeme uspostave pravednosti i popravljanja šteta koje smo nanijeli jedni drugima i svim Božjim stvorenjima. Društvena pravednost zahtijeva od nas prilikom svake kupovine dati glas obespravljenima i nepravdom sputanima. Trgovački pult i traka na blagajni je glasačko mjesto na kojemu mi biramo i dajemo svoj glas za dobrobit ljudi i životinja, za stvaranje drugačijeg i boljeg svijeta. Upravo ondje, birajući i plaćajući proizvode naših stočara i zemljoradnika, dižemo glas protiv socijalne nepravde, protiv izrabljivanja i zajarmljenosti malenih obiteljskih gospodarstava. Na trgovačkoj traci pokazujemo kršćanske principe i branimo socijalne, ekološke i etičke, a i nacionalne granice.