Euharistijski kruh i vino, što ih svetkovina Tijelova stavlja u središte naše pozornosti i vjerničkog razmišljanja nipošto ne smijemo promatrati kao stvar i predmet kojem se klanjamo, koje častimo i kojima se divimo, nego je u središtu euharistijskog slavlja sama osoba Isusa Krista koji se u tim prilikama otajstveno krije, ali i pokazuje. Štoviše, klanjanjem i slavljenjem Isusa prisutnog u Presvetom Sakramentu otkrivamo svoj identitet i svoju službu svijetu.
Presveti Sakrament jest Isus Krist
Ukoliko o Euharistiji mislimo i prema euharistijskim prilikama se ponašamo kao prema stvarima tada nam se može dogoditi da i svoje stavove oblikujemo kao idolatrijske čine. Upravo tu leži česta napast za nas kršćane, da slaveći svetkovinu Tijelova i klanjajući se Presvetom oltarskom sakramentu zaboravimo bit i osnovu svetkovanja i klanjanja. Štujući svojom pobožnošću predmet i stvar koju nazivamo „Presveti Sakrament” ponašamo se prema njemu kao nečemu što samo predstavlja Isusa Krista. Međutim, Presveti Sakrament nije stvar kojoj se klanjamo, nego je osoba koju volimo i poštujemo. Mi ne častimo Presveti Oltarski Sakrament jer je taj kruh u pokaznici svet, nego jer je, prema riječi Isusa Krista, taj kruh on sam, osobno prisutan. Presveti Sakrament jest Isus Krist. Tek s osobom, a ne s predmetom, možemo uspostaviti pravi odnos u punoj njegovoj snazi i smislu. Tek u susretu s Isusom Kristom, osobom, možemo iskusiti njegovu spasonosnu ljubav. Tek susret s njime osobno može nas promijeniti i u nama pobuditi želju tu ljubav svjedočiti i proširivati je kroz naš svakidašnji život. Zbog toga moramo biti svjesni onoga što činimo. Mi se ne klanjamo stvari koja se naziva „Presveti Sakrament“ nego u klanjanju ispovijedamo vjeru da je Isus Krist ovdje, prisutan osobno za nas i sve ljude.
Gledanje tijela Kristovog
Ako smatramo da je Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu samo radi nas samih i radi naše smirenosti srca pred Bogom, u opasnosti smo promašiti bit i svrhu Isusove prisutnosti u Euharistiji pod prilikom kruha i vina. Isus se ne pokazuje samo radi toga da ga gledamo i da mu se divimo. On se pokazuje nama da ga bolje vidimo i da ga bolje nasljedujemo. Čin pričesti, primanja tijela Kristovog pod prilikama kruha i vina, tijekom slavlja Euharistije nam omogućava shvatiti dubinu naše povezanosti s tijelom Kristovim. Euharistija nam pruža povezanost s Isusom Kristom, ali i od nas zahtijeva ljubiti bližnje kao što je nas Krist ljubio. Mala je korist, ukoliko u crkvi primamo i blagujemo posvećeni euharistijski kruh, a nismo spremni podijeliti svoj svagdanji kruh ili barem svoje osjećaje s obespravljenim i ugnjetavanim ljudima s kojima se susrećemo nakon odlaska s nedjeljne mise i tijekom tjedna. Mi smo oni koji Isusa Krista nosimo i pokazujemo u svome tijelu. Mi smo ti koji snosimo odgovornost za njegovu prisutnost na ulicama naših gradova i sela, na svim javnim mjestima na kojima se nalazimo, susrećemo se, radimo i živimo. U primanju tijela Kristova prihvaćamo osobnu odgovornost za svoju vjeru i javno ispovijedanje Isusove prisutnosti u našem životu. Mi preuzimamo odgovornost donijeti i pokazati Krista u onim dijelovima našeg društva i života u kojima on do sada nije bio prisutan. Odgovorni smo svjedočiti i pokazati Krista i njegovu prisutnost u prostorima gdje vlada nepravda, izrabljivanje radnika, pljačka siromaha, zamagljivanje istine i laž, mrak nasilja i sjena ugnjetavanja.
Davanje svoga tijela Kristu
Isusov primjer što ga je dao svojim učenicima u dvorani posljednje pashalne večere ne završava se ondje. Nakon njega slijedi uspon prema Maslinskoj gori, odlazak u samoću molitve u Getsemanskom vrtu, zatim muka i smrt, umiranje za spas svijeta i slavno uskrsnuće. Naše opredjeljenje za Krista sastoji se u ponašanju po njegovu primjeru. Njegov primjer davanja svoga tijela i krvi kao otkupnine za mnoge, potiče i nas na služenje i svakodnevno davanje svoga života, svoga tijela i krvi u svrhu boljitka ljudi s kojima živimo i kojima smo poslani svjedočiti nadu u mogućnost pobjede dobra. Primanjem Euharistije postajemo što smo primili. Pokazujemo osobno Isusa Krista svojim životom. Čitav svoj život posvećujemo služenju braći ljudima. Kao i Krist i mi dajemo tijelo svoje za spasenje i boljitak svijeta.