Isus je na putu u Jeruzalem. Pred njim je odlučujući trenutak. Sad stoji pred Jeruzalemom i pred očima mu je ono što će se dogoditi u slijedećim danima: križni put i smrt. Napetost trenutka gotovo je opipljiva u tekstu evanđelja. Može li se izbjeći takav okrutan kraj? Došao je čas odluke. Ta je odluka presudna, životno važna. Potresa i Isusovu dušu. I mi smo s Isusom ne samo u korizmi, nego i inače, pred donošenjem važnih odluka. Odluka biti kršćanin je životno/smrtno ozbiljna. Sad je čas odlučiti se biti i živjeti s Kristom i to u trenutku kad se on sprema na muku i smrt. Sad je čas odlučiti se krenuti putem s Kristom kroz smrt do uskrsnuća, kroz muku križa do pobjede života.
Životno važne odluke
Poznajemo trenutke odluka kada smo bili svjesni kako su velike njihove posljedice. I nama je poznato i jasno da odlučiti se za jedno u isto vrijeme znači odreći se drugoga. Stajati na raskrižju odluke, osobito one koja će nam odrediti budućnost našeg života nije niti malo ugodno. Trenutak je to u kojem vlada strah od mogućih posljedica, strah nesigurnosti hoće li odluka biti dobra ili će se pokazati lošom. Onaj tko je stajao na raskrižju izbora životnog zvanja, na raskrižju izbora bračnog druga, na raskrižju odseljenja ili preseljenja u neko drugo mjesto ili državu svakako će prepoznati težinu i potresnost trenutka. Teško je donositi odluke u trenutku kad nas ili nekoga od dragih nam osoba pritisne teška bolest ili moramo prihvatiti nasilnu smrt ili nenadani oproštaj od naših najmilijih. Već i od same pomisli na neočekivane i neželjene odluke u kojima moramo birati pravi put ježi nam se koža. Trenutci su to u kojem zbog veličine odluke čovjek jednostavno drhti i srce mu je potreseno. Međutim takve su odluke dio ljudskih života. One se stalno događaju. Nije ih moguće izbjeći. Možda je na neko kratko vrijeme moguće izabrati neki drugačiji put. No s životno važnim odlukama se moramo susresti. Kad tad je potrebno donijeti odluku za cijeli život.
Isusova odluka je vršiti volju Očevu
I za Isusa je došao čas konačne odluke. Isus razmatra svoje mogućnosti. Moliti Oca da ga spasi iz ovog trenutka? Da ga izbavi od odgovornosti odlučivanja? To bi bilo odreknuće od svega onoga što je do tada živio. Bilo bi to odustajanje od svega onoga što ga je do ovog trenutka dovelo. On je svjedočio kako u je svakom trenutku života s Ocem. Njegov je život Otac i on živi u Ocu i Otac u njemu. Njegov je život biti s Ocem. Stoga se u Isusovoj molbi: „Oče, proslavi ime svoje!“ očituje njegov pristanak i volja nastaviti dalje zacrtanim putem – donijeti svijetu, ljudima, život u punini – ispuniti volju Oca svojega – ostati sjedinjen s Ocem. Ostati uz Boga i izgubiti život svoj ili sačuvati svoj život i ostati sam. Slika pšeničnog zrna koje umrijevši donosi obilat rod, spasonosna je usporedba koja objašnjava značaj Isusova izbora, a nas ohrabruje u našim odlukama.
Slijediti Isusa na križnom putu
Živjeti s Isusom, njega slijediti i djelovati kao on, nužno vodi prema raznim oblicima križnog puta. I nama je odlučiti hoćemo li do kraja s njime ili ne. Odluka pripadati Isusu je životna odluka. To je izbor između smrti i života. Nije to ona odluka koju su umjesto nas donijeli roditelji kod našeg krštenja. Niti je to odluka koju smo mi zbog običaja ili reda sami donijeli kod naše krizme. To nije odluka koja se sama po sebi podrazumjeva jer smo došli u određenu dob pa je valjalo primiti sakramente koji su se u Crkvi nudili. O odluci živjeti i ostati s Bogom ovisi smisao svega onoga što smo do sada živjeli i što ćemo živjeti. Po njoj do sada primljeni sakramenti dobivaju ili gube svoj smisao. Naša vjera i naš vjernički život po toj odluci dobivaju svoje ispunjenje i puninu značenja. Ne živi se s Bogom i po Božjoj volji samo zato jer smo kršteni, krizmani i vjenčani u Crkvi. Za to je potrebna jasna i nedvosmislena odluka. Odluka živjeti s Bogom ne podrazumijeva se sama po sebi. To je odluka o kojoj nam život ovisi. Potrebno ju je osobno donijeti.
Živjeti ili umrijeti?
Odlučiti se živjeti s Bogom ne donosi, kako mnogi misle, lakši život. Život vjere Bogu i povjerenja njegovoj riječi nije lak. Vjera ne umanjuje strah i muku odlučivanja, zdvojnost i nelagodu izbora. Drhtanje i potresenost srca sastavni su dio vjerničkog odlučivanja. Živjeti kršćanskim životom, kao Krist, nipošto nije ugodno. To je odluka biranja poštivanja ljudi nasuprot ugnjetavanju i obespravljivanju. To je neprestano usmjeravanje svojih djela prema vrijednostima istine i pravednosti. To je stalno i svakodnevno odlučivanje za dobrobit bližnjih. To je toliko ozbiljno odlučivanje da je čovjek spreman svoj život dati i položiti za vrednote koje smatra svojima. Teško je vjerovati da u žrtvovanju vlastitog života ima što smisleno, osim ako smo spremni čak i svoj život dati za ono za što živimo. To je odluka: radije umrijeti negoli pogaziti ono za što živimo. Dolazi čas u kojem više ne bi bismo smjeli štedjeti svoj život ukoliko želimo da štogod od takve odlučnosti namremo generaciji kršćana i vjernika koji dolaze iza nas.