Nemir iščekivanja
Nakon užurbanih dana pripreme za blagdan Isusova rođenja konačno stiže mir. Odbrojavanje dana kroz došašće. Odbrojavanje misa zornica. Vađenje slatkiša iz adventskog kalendara. Osobito u posljednje dane Došašća sve je postalo užurbanije. Zamišljeno je trebalo realizirati, sve pripremiti i dovesti u red. Sve nas je u posljednih nekoliko dana požurivalo. Kao da je neki unutarnji sat u nama otkucavao i upozoravo da vrijeme ističe. Toliko toga za obaviti prije Božića. Nabaviti jelku, prirediti poklone, ispeći kolače, prirediti objed, okititi stan ili kuću, sve očistiti, namjestiti … Konačno je Božić došao. Sad je sve gotovo. Možemo odahnuti i prepustiti se „duhu Božića“. Konačno mir … Božićna noć posebna je noć, smiruje i tijelo i dušu. Poziva na razmišljanje.
Anđeoska poruka pastirima
U današnjem evanđeoskom odlomku susrećemo se s anđelima i pastirima koje usred noćnog mira i mraka obasjava svjetlost slave Gospodnje. Ta nebeska svjetlost je svjetlost slave Gospodnje, svjetlost Božje prisutnosti. Bog im se u toj svjetlosti objavio. Po glasovima anđela primili su poruku. Stigla im je Radosna vijest – Evanđelje. Pastirima, malim i običnim ljudima na rubu društva, nepopularnima i često odbacivanima, upravo njima je prvima naviještena velika radost da se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. Sadržaj te radosne vijesti, objasnili su im anđeli, znakovito je prisutna u novorođenčetu. „I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“
Svijetlo Božje slave
Prečesto Božićnu radost povezujemo sa bljeskom mnoštva žaruljica. Međutim, svjetlo koje Bog donosi ljudima na svijet nije jarko svijetlo reklama i reflektora popularnost. Svjetlo Božje slave objavljuje se u znaku malenog djeteta. To svijetlo, sićušno i maleno poput svijetla obične svijeće, ne može se uspoređivati sa svjetlošću kojim svijetle umjetna rasvjetna tijela. To svijetlo pokazuje se nepopularnim ljudima, nepoznatima i nerazglašenima. Ono ne svijetli po gradskim trgovima i u trgovačkim izlozima. Svjetlo Božje slave svijetli u djetetu položenom u jasle, u svakodnevnom prostoru života pastira i njihovih stada. Pastirima se navješta u znaku novorođenog djeteta koje dolazi na svijet postaje, biva i raste. Božićni navještaj dolazi u znaku svakodnevne brige za održanje života i očuvanje potomstva. Božja se slava očituje u životima onih koji svakodnevno moraju raditi, brinuti se za svoje potomstvo, za svoju imovinu, za svoja stada, za svoje pašnjake, za svoju zemlju. Slava Božja obasjava one koji u djetetu prepoznaju nadu za svoju budućnost i budućnost svoga naroda.
Ne bojte se
Tako se često uplašimo pred budućnošću. Bojimo se i za sebe i za djete koje dolazi na svijet. U mraku noći koju ne mogu rasvijetliti umjetna svjetla vlada strah i tjeskoba. Djete rođeno u svijet straha ne doživljava se nadom u bolje sutra. Ono predstavlja još jedan korak dublje u mrak tjeskobne brige. U svjetlu vjere, koje rasvjetljuje ovu noć, svako dijete koje se rodi znak je nade u bolju budućnost. Sa svakim djetetom otvara se nova prilika za njega osobno, za njegove roditelje, za njegov narod, za njegovu domovinu, za čitav svijet. Svako novo dijete u svjetlu Božića predstavlja put prema spasenju, razlog radosti, temelj nade.
Božićni mir?
Smirujući se nakon predbožićne utrke da sve priredimo i pripravimo za slavlje Božića razmislimo i provjerimo svoju vjeru u Boga. U poruci pastirima jasno je naglašen poziv i poslanje. Poziv na napuštanje životnog stila u kojem vlada strah i beznađe, i poslanje pastirima da pođu vidjeti i uvjeriti se u mogućnost početka novog stila života. Taj poziv i poslanje možemo i mi čuti kao Božji poziv i poslanje nama, pastirima i vjernicima današnjeg doba u našoj domovini, na našim poljima, pašnjacima, radnim mjestima, u našim obiteljima. Poziv je to i poslanje promijeniti svoj stil života i svoj način razmišljanja o svojoj budućnosti, o budućnosti vjere i našeg naroda. U tom novom stilu života znak rođenja djeteta u jaslama predstavlja početak novog i boljeg svijeta, nove budućnosti.
Početak novog života
Znak rođenje djeteta govori da na Božić ništa nije gotovo, ništa nije dovršeno i stavljeno na tanjur. Rođenje djeteta svjedoči da predstoje izazovi odgoja, prolaska kroz razne procedure, zakonske, političke, društvene i kulturne. Po rođenju djeteta Bog daje znak da i nama valja poštivati i promicati rast, a ne stati pred zavrzlamom svih problema koji su pred nama. Kad bi roditelji znali što ih sve čeka vjerojatno ne bi rađali djecu. Kad bi djeca znala što ih u životu čeka ne bi se ni htjela roditi. Strah ne rađa život, nego ga gasi prije no što i nastane. Mrak straha pred životom onesposobljuje nas za povjerenje Bogu koji je izvor života. Strah život guši, a vjera i povjerenje Bogu život promiče i podupire. Svjetlost slave Božje koja nas obasjava, anđeoska pjesma „Slava Bogu na visini“ poziva i nas na „dobru volju“ da u djetetu Isusu i u svakom novorođenom djetetu vidimo znak nove budućnosti za našu obitelj, našu Crkvu i naš narod.