Uz Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu i Doba molitve za stvorenja u 2023. godini
Kriza okoliša za mnoge je ljude nepobitna činjenica s kojom se svakodnevno susreću. Globalno zatopljenje i staklenički učinak, izumiranje mnogih vrsta i zagađenje plodnoga tla, zraka i mora su znakovi pred kojima ne možemo zatvoriti oči i praviti se kao da ih nema. Snažni vjetrovi, obilne kiše, poplave i suše govore nam o neporecivosti klimatskih promjena i dubini krize u kojoj se nalazi čitav svijet. Zubi ekološke krize, na ovaj ili onaj način, nagrizaju sve ljude svijeta i sva stvorenja te stvaraju probleme s kojima se do sada nisu susretali. To ne primjećuju samo oni koji ne žele otvoriti svoje oči i razum, svoju dušu i svoj duh.
Donosi li tehnologija spasenje?
Unatoč tome mnogi još uvijek zanemaruju prepoznati glavne uzroke ove krize pa čak i njezino postojanje. Smatrajući da je tehnologija kojom raspolaže ljudski rod „svemoćna“ ulažu se veliki napori da se problem ekološke krize, problem klimatskih promjena i problem globalnog zatopljenja riješi inovativnim tehničkim izumima. Ti bi izumi i djelatnosti trebali moći upravljati vremenskim sustavima, zaustaviti zračenje Sunca, smiriti drhtaje uznemirenog planeta. Međutim upravo ta tehnička rješenja oslanjaju se na sam stvarni uzrok ove krize: preveliko pouzdanje u suvremenu tehnologiju i pogrešan svjetonazor koji je ljudski rod gajio posljednjih stoljeća. Može li nas suvremena tehnologija, ma kako ona bila sofisticirana, spasiti od posljedica koje smo uz njezinu pomoć proizveli? Hoće li nas nova tehnološka revolucija dovesti do promjena koje bi mogle spasiti naš zajednički dom? Upravo je taj izazov, koji se nalazi pred ljudskim rodom najteže svladati. Radi toga mnogi ljudi, umjesto promjene vlastitih stavova, radije traže samo tehnička rješenja za koja smatraju da će omogućiti zaustavljanje klimatskih promjena i umanjiti učinke štete koja je nanesena cijelom planetu koji se zbog neutažive želje za tehničkim napretkom ljudskoga roda suši i vene. Ako bi postali svjesni i priznali stvarne korijene ekološke krize te prepoznali stvarne uzroke onoga što se s nama i oko nas događa to bi tražilo promjenu svjetonazora i životnih navika. Umjesto pomirenja i stvaranja sklada između ljudskoga roda i kucaja srca Zemlje, ljudi se radije opredjeljuju za rat kojemu je cilj podvrgnuti prirodne zakone sebi i svojim željama. Izgleda da je lakše promijeniti svijet, negoli promijeniti sebe i svoje navike.
Promjena srca i stila života
U poruci Pape Franje uz Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu (1. rujna) kojim započinje posebno Doba molitve za stvorenja i traje do spomendana sv. Franje Asiškoga (4. listopada) ističe se potreba podizanja svijesti kako je ekološka kriza plod nepravde koju ljudski rod svojim tehnološkim napretkom i gramzivim konzumerizmom nanosi prirodi. Stoga je tema Papine poruke i nakana molitve u ovoj godini izražena motom: “Nek’ poteku pravda i mir” (usp. Am 5,24). U Poruci se ističe da: „Moramo odlučiti promijeniti svoja srca, svoje stilove života i javne politike koje upravljaju našim društvima.“ U tu svrhu potrebno je u osobnom i zajedničkom djelovanju truditi se što je više moguće oko promjena svojih navika i ekonomskih odluka, kako bi svima bilo bolje. Stoga se osobito u ovo vrijeme molitve i djelovanja u korist stvorenja stavimo na raspolaganje svoje snage i umijeća, svoja znanja i sposobnosti na korist stvorenog svijeta potičući svijest o potrebni brige za naš zajednički dom i sve njegove stanovnike.