Kad je papa Franjo na spomendan sv. Jeronima, 30. rujna 2019. godine, proglasio “Nedjelju Božje riječi”, mnogi su se iznenadili. Svjetska katolička biblijska federacija (CBF) u ime mnogih vjerničkih zajednica koje se bave biblijskim pastoralom i apostolatom zamolila da se Svetom Pismu, posveti više pozornosti jer se osjeća izgladnjelost mnogih zajednica za Božjom riječju, papa Franjo je odredio da se na treću nedjelju kroz godinu slavi Nedjelja Riječi Božje po cijelom svijetu.
Što se to slavi?
No mnogima je još uvijek nejasno što se to slavi u tu nedjelju i radi čega je Nedjelja Božje riječi uopće uvedena. Je li to “Biblijska nedjelja” u kojoj se govori o knjizi Svetog Pisma? Je li naglasak na Riječi Božjoj koja se utjelovila u Kristu? Dokument „Aperuit illis“ kojim je Papa proglasio ovo posebno slavlje govori i o “Riječi Božjoj” i o “Bibliji” ili “Svetom pismu” i upotrebljava ih kao sinonime ne praveći neku posebnu razliku. Osim poteškoća sa shvaćanjem slavlja ovog posebnog dana posvećenog Božjoj riječi, mnogi katolici još uvijek imaju i poteškoće sa shvaćanjem mjesta i značenja Biblije za vjernički život. Iako se već petu godinu za redom treba slaviti Nedjelja Božje riječi u svim župnim zajednicama, ovo slavlje, pa čak ni spomen Božje riječi na 3. nedjelju kroz godinu još nije zaživio. Sve to nam govori da je potrebno još mnogo toga učiniti, ne samo za promoviranje ovoga slavlja, nego za promicanje biblijskog pastoralnog djelovanja.
Katolička pobožnost i proučavanje Biblije nisu u suprotnosti
Tipično katolički odnos prema Bibliji, koji je tijekom povijesti dugo bio istinski ambivalentan, unatoč nauku Drugog vatikanskog sabora koji je Svetome pismu dao čvrsto i široko mjesto u bogoslužju, još uvijek remeti jasnoću crkvenog nauka. Nije malen broj vjernika koji smatraju da su oni koji se bave čitanjem i proučavanjem Biblije neka vrsta protestanata. Zauzetost oko čitanja Biblije i promicanje biblijskog pastorala još uvijek se smatra prilično “sumnjivom” djelatnošću. Svatko tko je previše privržen Bibliji u određenoj se mjeri smatra izdajnikom prave katoličke pobožnosti. Predrasuda da se Biblijom bave isključivo protestanti i pripadnici drugih kršćanskih zajednica uvelike šteti zdravom katoličkom nauku i usporava napore oko promicanja zauzetosti katolika oko čitanja i proučavanja Svetog Pisma.
Svaka nedjelja je Nedjelja Božje riječi?
Kritike uvođenja slavljenja Nedjelje Božje riječi dolaze i od strane samih voditelja liturgijskih slavlja. Biblija je (ili bi trebala biti) ionako dio svakog euharistijskog slavlja, ne samo nedjeljom, nego i onih tijekom tjedna. Nedjelja Božje riječi nije u biti potrebna, jer naglašava ono što je već uobičajeno i normalno pa se posebnim slavljem ne donosi nikakva dodana vrijednost liturgijskom slavlju. To je, naravno, sasvim točno. Ipak, kad bi „stol riječi“ u katoličkoj Crkvi bio tako pomno pripravljen u svakodnevnoj praksi kao „stol blagovanja“, slavljenje Nedjelje Božje riječi ne bi bilo potrebno.
No, uspoređujući „stol riječi“ i „stol blagovanja“ često vidimo da je „posuđe“ na stolu riječi često nemarno složeno, pribor za jelo je često oštećen, istrošen ili nedostaje, a spužvica za pranje posuđa leži na stolnjaku. Nitko ne bi stavio šalicu kave na kalež ili pliticu. Ali lekcionar, s druge strane, često posluži kao fascikl za župne navještaje. Preostale hostije se s poštovanjem pohrane u tabernakul, a lekcionar se nakon čitanja stavlja na stolicu ili, u najboljem slučaju, na stolić, a vrlo često završi na polici ispod ambona. Hostije se nikad ne smiju zamijeniti krekerima od pira, ali se knjiga Božje riječi bez ikakvih problema zamjenjuje fotokopiranim tekstovima ili se čitanje pročita s mobitela i tableta?! Stoga je jasno da je biblijska nedjelja neophodna kao podsjetnik na ono što bi trebalo biti, a nije. Čitanje i naviještanje Božje riječi, doista se nalazi u krizi. Kao što je uvođenje svetkovine Tijelova bilo neophodnu u vrijeme neprikladnog odnosa prema euharistijskom otajstvu, tako je i slavljenje Nedjelje Božje riječi neophodno u današnje vrijeme.
Radi toga Papa ističe neke konkretne točke u kojima bi se cijenjenje Biblije moglo bolje pokazati u praksi. Jesu li čitači dovoljno poučeni za službu koju izvršavaju? Cijeni li se služba čitača kao jedna od važnih službi u liturgijskom slavlju? Priznaje li se čitačima prikladno mjesto i dostojanstvo kao i drugim služiteljima u liturgijskim slavljima? Što je s kvalitetom homilija? Jesu li biblijski utemeljene i ispravne, dobro pripremljene i dobro predstavljene? Preporučuju li i potiču li voditelji župnih zajednica i osobno čitanje Biblije? Mnogi svećenici s velikom pažnjom i brižnošću postavljaju “stol blagovanja”, a brinu li se istom pobožnošću za pripremu “stola riječi”?
Nedjelja Božje riječi nije obična nedjelja
Nedjelja Božje riječi nije i ne bi trebala biti samo još jedna od tematskih nedjelja. Govor o Božjoj riječi, o Bibliji na tu nedjelju je samo pola koraka na putu novih praksi koje bi se trebale začeti u tu nedjelju i donositi plod tijekom cijele godine u ispravljanju i poboljšavanju onoga što nije dovoljno dosljedno u odnosu prema Božjoj riječi. Nedjelja Božje riječi je slavlje koje nas upućuje na nove oblike praktičnog postupanja prema Božjoj riječi i kao knjizi – Bibliji – i kao utjelovljenoj Riječi – Isusu Kristu.