Mnoštvo hodočasnika slijeva s na danšnji dan u Marijina svetišta. Mnogi na hodočašća polaze pješice, poneki i bosi, a često susretnemo hodočanike koji klečeći obilaze crkve posvećene Mariji. Marijanska pobožnost jedna je od temeljnih izričaja vjere katoličke Crkve. U toj pobožnosti Crkva otkriva svoju bit, shvaća svoje poslanje i otkriva vjeru Blažene Djevice kao primjer vjeri svakog svog člana.
Svjesni smo prisutnosti i raširenosti pobožnosti prema Mariji, no često se i sami zateknemo u nedoumici gledajući more hodočasnika koji hrle u svetišta. U crkvama i kapelicama hodočasničkih mjesta, često u tajnovitoj tami susrećemo likove, kipove i slike Marijine okićene zavjetnim darovima i ukrasima. Mnoštvo ljudi koji tiho ili poluglasno mole pobuđuje u svakom hodočasniku osjećajni svijet i budi u njihovim srcima doživljaj svetosti, prisutnosti dobrote i izlječenja, sjećanja na djetinjstvo i majčinsku dobrotu koju su u njemu imali ili im je nedostajala. Susrećemo se s mnoštvom običaja i mnogim izrazima sentimentalnosti, osjećajnosti u marijanskim pobožnostima. Pitamo se ponekad uočavajući tu osjećajnu zanesenost vjernika pred Marijinim kipom ili slikom koliko je u stvari ta pobožnost izričaj prave vjere, a koliko se stvarno radi samo o osjećajnom doživljaju hodočasničke prigodne pobožnosti i općenito pobožnosti prema Mariji. Ima li današnja marijanska pobožnost onog teološkog i svetopisamskog utemeljenja ili se guši u osjećajnosti, sjaju zavjetnih darova, svijetlucanju svijeća i od njih dimom i gužvom ljudi napunjenim marijanskim svetištima?
U suvremenom svijetu susrećemo se sa čudnom dvostrukošću promatranja odnosa marijanske pobožnosti i vjere. S jedne strane susrećemo zagovornike marijanske pobožnosti koji smatraju nauk o Mariji najvažnijim izričajem vjere koji u sebi sadrži ključ razumijevanja i sigurnosti cjelokupnog katoličkog vjerničkog stava. S druge pak strane susrećemo se i s onim tumačenjima koja smatraju kako marijanska pobožnost prozlazi iz pokršćanjenih mitskih legendi, te da u sebi nema teološke ni svetopisamske temelje. Tako marijanska pobožnost biva kao neki običaj koji je Crkva preuzela iz poganskog svijeta, a koji je inače suprotan istinama kršćanske vjere. Pobožnost prema Mariji prema takvim razmišljanjima pripadala bi u svijet osjećaja bez teološkog i biblijskog korijena.
Iako o Mariji ne nalazimo mnogo mjesta u Novom Zavjetu, uvijek nam valja imati na umu jedinstvenost cijelog Pisma i njegove poruke. Novi i Stari Zavjet u potpunosti su isprepleteni Marijinom slikom i likovima koji zrcale njezin lik i značaj u povijesti spasenja. Počevši od lika Eve s prvih stranica Psima pa preko Sare, Ane Estere, Judite i mnogih drugih ženskih likova iz povijesti Izraela nalazimo pralikove Marije, a njihova iščekivanja ispunjena su u Mariji na kojoj su se Božja obećanja ispunila u potpunosti. Lik Marije nipošto ne pripada mitološkom svijetu nego pravom svijetu poviesti spasenja u kojem Bog ispunjava svoja obećanja. Marijin Magnificat, kojeg smo i danas čuli stavlja Mariju u direktnu vezu s tom poviješću. Ona je nasljednica svetih žena Staroga zavjeta, po kojima je Bog ispunjavao svoja obećanja darujući im potomke koji su prenosili s pokoljenja na pokoljenje Božji blagoslov. Marija je na vrhuncu tog slijeda spasenjskog djelovanja Božjeg i ona je majka vjerničkog života. U tom vjerničkom životu se događa otkrivanje poniznih i uzdizanje na počast služanje Bogu, izabranje neplodnih da donesu rod i postanu plodni za spasenje ne samo osobno, nego za spasnje cijelog naroda.
U Mariji se spaja starozvajetna biblijska vjera koju su vjerni Židovi ispovjedali moleći se u svojim sinagogama i novozavjetna vjera Crkve koja prestavlja novi narod Božji utemeljen na ispunjenim obećanjima Božjim. Izraelski narod često je uspoređivan s ženom koju Bog voli i s kojom je sklopio zaručnički savez. Iz te bračne veze koja je predoznačena savezom Boga i Izraela Bog je obećao spasenje ne samo Izarelu nego cijelom svijetu. Upravo se u Mariji ostaruje i uosobljava taj odnos. Starozavjetna obećanja o rođenju Spasitelja proizlaze i ostvaruju se u osobnom i konkretnom utjelovljenu Božjeg Sina u utrobi Blažene Marije Djevice. Marija tako na poseban način predstavlja Crkvu koja rađa Krista za ovaj svijet i propovijeda njegovu riječ svakom stvorenju.
Marijanska pobožnost predstavlja onaj odnos prema Bogu koji su gajile mudre žene starozavjetnog vremena. Taj se ženski princip odnosa čovjeka i Boga naziva u Starom zavjetu mudrošću. Mudrost je ženskog roda i predstavlja samoga Boga i negov duh kojim stvara i uzdržava svijet te u njemu djeluje. Po Mariji je u činu navještenja Božanska mudrost poprimila svoj izričaj u liku Božje Riječi, a Marija je primila tu Božju riječ te postala njezinom nositeljicom. Kao što su žene Staroga Zavjeta u vjeri primale Božja obećanja i svoje sinove kao nasljednike i ispunitelje Božjih riječi, tako je i Marija u sebe primila Božju Riječ i postala sudionicom nasljedstva biblijske vjere ostvarujući u njoj dana obećanja do u konkretnu realnost, rađajući u svijet Božjeg Sina Isusa Krista.
Često se prigovara kako marijanska pobožnost potiče nepravedan odnos između muškaraca i žena, jer Krista stavlja na prvo mjesto, a Mariju postavlja iza njega. Marija kao predstavnica ženskog roda u vjerničkom izričaju uvijek je na drugom mjestu iza muških likova i njezino štovanje na taj način utvrđuje nejednakost koju je sam Bog zajamčio. Zbog toga marijanska pobožnost ne izriče istinu o ljudskim bićima napose glede spolne različitosti, nego potiče nepravednost koja je tijekom povijesti nanijela mnogo zla ljudskom rodu, osobito ženama. Međutim, pobožnost prema Mariji nije usmjerena tako. Marija ima posebno mjesto u povijesti spasenja. Po njoj je Očev vječni Sin primljen među ljude, po njoj nam je pstao bratom i nama omogućio udio u svome božanstvu. Zato Marija nije podređena Kristu u smislu poniženja i nejednakosti spola, nego je ona suradnica u ostvarenju otajstva Kristova života na zemlji. Upravo kao što je svaka žena, prema nauku stvaranja, suradnica muškarcu u služenju zemlji stanovnicima na njoj.
Marijino je dostojanstvo, nipošto umanjeno i diskriminirano, štoviše pokazano u punoj veličini upravo današnjim blagdanom njezina uznesenja dušom i tijelom na nebo. Ondje je okrunjena slavom koja predstavlja njezino sudjelovanje u božanskom kraljevstvu kako bi mogla čuti i posredovati naše molitve.
Dok se na danšnji blagdan okupljamo oko Marijina lika, dopustimo si da nas obuzmu osjećaji blizine i privrženosti Balženoj Djevici, ali isto tako nemojmo zaboraviti ili smetnuti s uma stvarni sadržaj naše vjere o Mariji. Neka naša pobožnost uvijek bude utemeljena na zdravom razumijevanju teoloških istina i istinskom shvaćanju svetopisamskih tekstova.