Ove je godine proslava posebno značajnih jubileja za našu Domovinu. U Jubilejskoj godini sveopće Crkve slavimo, 1100. obljetnici Splitskih crkvenih sabora i sjećajući se početaka Hrvatskoga kraljevstva. O blagdanu Srca Isusova pozvani smo činom posvete hrvatskog naroda i domovine obratit se Kristu sa željom da njegove geste, riječi i stavove nasljedujemo i ponašamo se poput njega u svom življenju moleći ga: „Učini srce naše po srcu svojemu!“ No, jesmo li razumjeli što smo molili i što smo tražili od Krista da nam učini? I sama Posvetna molitva koja je predložena za taj čin bila je preduga za pamćenje i razmatranje, a k tome prilično i nejasna, pa je nekim svojim izrazima više zbunjivala molitelje nego im usmjeravala volju i razum prema jasnom cilju. Što to trebamo od Isusa naučiti da bi nam domovina bila blagoslovljena i njemu posvećena? Iskustvo nam govori da su se u povijesti našega naroda događale mnoge posvete, da smo mnogo i žarko molili, mnogo žrtvovali i uložili puno snage u neka nastojanja, a da nismo mnogo ostvarili samo zato jer nismo točno razumjeli ono za što molimo i imali jasnu viziju onoga što želimo.
Krotkost nije poniznost
Evanđeoska rečenica u kojoj se govori o Isusovom srcu jest: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ (Mt 11,29). U toj rečenici Isus naziva svoje srce krotkim. Kao što je u ona vremena pozivao svoje slušatelje, tako i danas još uvijek poziva i nas da učimo od njega i nasljedujemo ga u krotkosti i poniznosti. No, stara hrvatska i evanđeoska riječ krotkost danas više nije onoliko jasna kao u Isusova vremena. Suvremenim kršćanima tim je teže izvršiti svoje poslanje je jer ne znaju na što su stvarno pozvani i što trebaju raditi da bi ostvarili i ponovo oživjeli krotkost kao kvalitativnu oznaku Isusova i svoga srca. Kako krotko živjeti i nasljedovati Isusa u krotkosti ako ne razumijemo njegovu riječ i njegov poziv, ako ne shvaćamo što se od nas zahtijeva? Usred današnjeg svijeta i kulture nasilja, sebičnosti i moći poniznost i blagost se više shvaća kao mogućnost još većeg ponižavanja i izrabljivanja. Kršćanska ljubaznost, finoća u ophođenju s ljudima, nenasilnost, stalno nastojanje da svojim riječima i svojim primjerom života druge ljude poučimo prihvaćanju, opraštanju i nježnosti ne ostvaruju značenje evanđeoskog poziva na krotkost.
Krotkost – mrtva i prazna riječ?
Postoje riječi koje ne stare i ne umiru. Krotkost je jedna od tih riječi. Premda ljudima današnjeg vremena više ništa ne kazuje ona čeka da u neko drugo vrijeme ponovno postane značajna i snažna. Riječ krotkost bila velika u biblijskim vremenima. Susrećemo je u drevnim biblijskim spisima. O ovoj su riječi govorili i činili je živom mnogi veliki krotki ljudi povijesti Crkve, mnogi mučenici i svetci. U biblijskim predajama i evanđeoskom navještaju krotkost se povezuje s posjedom i nasljeđivanjem zemlje (usp. Ps 37,11 i Mt 5,5). Zemlja koju krotki nasljeđuju i posjeduju je obećana zemlja, zemlja kojom vlada mir i pravda, zemlja za kojom čezne svaki čovjek i svaka civilizacija u svim vremenima osobne i nacionalne povijesti. Ta „obećana zemlja“ često se poistovjećuje s budućim spasenjem što se događa u Kraljevstvu nebeskom. Ipak, oni koji će naslijediti i posjedovati zemlju budućnosti trebaju ponajprije vidjeti i shvatiti, primijetiti i uočiti ovu zemlju. Ako se ne vidi i ne želi uočiti blagoslovljenost posjedovanja zemlje i prostora u kojemu se trenutno nalazimo, ne može se započeti niti nastaviti putovanje kroz pustinju prema novoj zemlji – zemlji obećanja. Kako bismo se mogli boriti za ostvarenje obećanja nove zemlje, ako našu ranjenu zemlju ne činimo boljim mjestom za život i postojanje? Krotki vide ovu zemlju i svoju čežnju za onom obećanom utjelovljuju ljubavlju prema onoj u kojoj se već nalaze i na čijem tlu stoje ili hodaju. Nasljeđivanje zemlje usko je povezano s ljubavlju i brigom za ovu zemlju, jer ono što će naša djeca dobiti sutra plod je naše današnje krotkosti. Onaj koji je krotak čuva svoju zemlju, brine se za nju i u njoj stvara dom za sebe i svoju obitelj. Krotkost ne promiče samo nadu u buduće ostvarenje obećanja nebeske domovine nego već sada ukorjenjuje ljude u posjedu sadašnje svoje domovine, osiguravajući blagoslovljenu budućnost slijedećem naraštaju baštinika zemlje.
Krotki će baštiniti zemlju
Doista postoji uska veza između krotkosti i korištenja zemlje, njezinih bogatstava i dobara. Kada smo nasilni prema zemlji i njezinim bogatstvima, smanjujemo vrijednost svog nasljeđa. Krotkost je izravno povezana s čuvanjem. Krotki Abel i neskrbni Kajin stoje pred nama kao predstavnici mogućih izbora i baštinici posljedica što ih nasilje i krotkost čine zemlji i ljudskom rodu. Onaj koji je krotak čuva svoj dom i svoju zemlju. Nije krotak onaj muškarac ili žena koji se zadovoljavaju biti žrtvom tuđeg nasilja, koji su ukroćeni ili zarobljeni, koji su umireni i svezani, kojima je oduzeta moć i snaga. Nisu krotki oni koji su izgubili samouvjerenost i postali emocionalno ravnodušni, čiji su osjećaji ugušeni, a čast i ponos skršeni. Krotkošću se ne može smatrati odustajanje od obrane vlastite obitelji, vlastitog imanja i kuće, vlastite domovine. Povlačenje od javne obrane općih prava i interesa, šutnja i podložnost pred nepravdom i nasiljem u vlastitom naselju i zemlji prije se može smatrati kukavičlukom, a nikako krotkošću. U krotkosti prepoznajemo i vidimo zemlju kao naslijeđeno dobro i uočavamo da je trebamo ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci. Krotki uočavaju veliku opasnost potrošnje neobnovljivih izvora energije i sasvim drugačije doživljavaju izrabljivanje plodnosti tla. Krotki shvaćaju da je nada u budućnost povezana sa sadašnjom brigom oko korištenja zajedničke imovine. Krotki doživljavaju korištenje tla, zraka i vode pažnjom prema svojoj djeci. Krotkost obuhvaća brigu oko smanjenje promicanja konzumerizma što ga promiče agresivno oglašavanje. Krotkost nadahnjuje na djelovanje koje će voditi ljude prema smanjenju brzine bogaćenja velikih moćnika svijeta, agresivnih špekulativnih financija, ublažavanju arogantnog i grubog jezika političara. Krotkost potiče na pripitomljavanje divljanja banaka i utječe na njihovu naklonost prema malim poduzetnicima i obiteljima. Krotkošću se postiže briga javne uprave prema onima koji uvijek plaćaju poreze, a skreće se pozornost na one koji poreze izbjegavaju ili ih utajuju. Pravedno upravljati svojim domaćinstvom na dobrobit svih ukućana i svoje domovine. Krotkost nas po Isusovom primjeru uči odgovornosti za spasenje i unaprjeđenje svijeta. Ona zahtijeva preuzimanje inicijative i vodeće uloge u društvu i zajednici kako bi učinili ovu svoju zemlju, svoju domovinu, boljim mjestom za život.
Krotkost traži suradnju
Isusov govor o krotkosti upućuje nas na zajednički rad i poduzimanje napora rame uz rame. Ideal krotkosti je svojevoljno uprezanje i ujarmljivanje zajedno s Isusom i jedni s drugima. „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene“. U krotkosti nudimo svoju suradnju jedni drugima. Jedni druge ohrabrujemo i uprežemo sve svoje snage za postizanje zajedničkog cilja. Svoje vrijeme posvećujemo drugima, osobito najmanjima, siromašnima i posljednjima. Naša krotkost omogućuje izmorenima i opterećenima odmor i olakšanje. Krotkost od nas zahtijeva neprestano učenje i neumorno traženje načina na koje ćemo upotrijebiti sve svoje sposobnosti za dobrobit svoje zemlje, svoje domovine. Ako sutra želimo imati bolju zemlju i bolje upravljati njezinim bogatstvima nego što se to sada čini, to neće biti zbog obećanja moćnih. Ako želimo zemlju u kojoj mladi mogu raditi bez potrebe da se odsele, to neće biti radi političkih i državnih potpora. Boljitak zemlje i budućnost domovine događa se zbog snažnog, tihog i upornog djelovanja mnogih krotkih koji svoju zemlju doživljavaju od Boga darovanim blagom za sebe i svoju djecu. Blago krotkima, jer oni će baštiniti zemlju!