Nalazimo se usred jubilarne godine. Blagdanom Duhova doživljavamo njezin vrhunac. Blagdan Duhova je rođendan Crkve. Početak njezina života. Početak njezina djelovanja. Početak ispunjavanja njezine zadaće i poslanja u svijetu. Početak izvršavanja onoga što je Krist povjerio svakom njezinom članu kao osobnu svrhu postojanja i životni zadatak – unositi nadu u beznadni svijet.
Svijetlo nade se gasi
Poslanje koje je Uskrsli postavio pred članove Crkve kako trajnu zadaću jest pronositi i navješćivati ljudima opraštanje i nadu u ostvarenju općeg blagostanja u svijetu u kojem živimo. Rane koje nanose svakovrsni sukobi osjećamo i vidimo ne samo na ljudskim licima, nego i na licu našeg planeta, na licu biljnih i životinjskih vrsta, na licu svega što postoji. Nemilosrdna i nepoštedna želja vladati, posjedovati, biti jači, uzvisiti se u nadmoći uništava ponajprije nas ljude. Mi smo sami sebi odbrojali dane našeg života. Čovječanstvo je ne samo moralno, nego i biološki ugroženo. Nestaje ponajprije čovječnosti, a time je dovedena u opasnost i opstojnost ljudskog roda. Umjesto brižnih čuvara stvorenog svijeta postali smo bezočni i bespoštedni tirani svijetu u kojem živimo, a i jedni drugima. Tisućama godina čovječanstvo je pokušavalo uspostaviti blagostanje u svijetu putem ratova, nasilja, nametanja vlasti, političkim i ekonomskim pritiscima. Očito je da takvi načini nisu uspješni. Čovječnost i ljudskost, čitav svijet, svo stvorenje, tone prema samouništenju i smrti. Radi toga nada da bi moglo biti bolje već se polako gasne u srcima mnogih ljudi.
Crkva nosi nadu
Navještaj Crkve koji može promijeniti tijek ovakvih događanja, promijeniti smijer svijetu od putovanja prema uništenju i smrti prema životu i blagostanju upravo je onaj koji slušamo u evanđeoskom odlomku na Duhove: „Mir vama!“ To je navještaj uskrslog Isusa njegovim učenicima koji su od straha pred onim što bi se moglo dogoditi i što im je prijetilo zatvorili vrata i zaključali se. Osjećaj i samopouzdanje da možemo nešto u ovome svijetu promijeniti često je ugrožen našim strahom i doživljavanjem svoje slabosti pred velikim izazovima koje pred nas stavlja strašna situacija u kojoj živimo i s kojom se svednevice susrećemo. Što mi mali ljudi možemo promijeniti u svijetskoj politici koja nameće ratove kao jedino rješenje? Kako mi mali ljudi možemo smanjiti posljedice ekoloških katastrofa koje izazivaju svjetske kompanije uništavajući okoliš i oduzimajući zdravlje mnoštvu ljudi? Kako se mi možemo suprotstaviti sveopćem grabežu za bogatstva i obradivo tlo što ga provode svjetski moćnici otimajući prirodna bogatstva zemlje i vode, nafte i rudnih bogatstava od siromašnih zemalja? Preostaje nam, često u strahu mislimo, da se kao i apostoli zatvorimo u svoj dom i budemo sretni što možemo par godina svoga života proživjeti u kakvom takvom miru i sigurnosti. Slavlje jubilarne godine je poziv izići iz zatvora straha, navijestiti nove mogućnosti: moguće je promijeniti tijek događanja, moguće je promijeniti smjer kretanja svijeta, moguće je preokrenuti svoj osobni i zajednički život iz beznađa u život ispunjen nadom. Sila i snaga Duha Svetoga, koja je apostole nakon susreta s Isusom preokrenula i obratila, koja ih je od strašljivih slabića preobrazila u hrabre svjedoke, može i nas preokrenuti i preobratiti da i mi budemo svjedoci nade u novi, bolji i ljepši svijet.
Slavlje jubileja nade – izlazak u svijet
U ovoj jubilejskoj godini, kao i mnogi drugi vijernici pohodit ćemo crkve i mjesta u kojima ćemo tražiti oprost. Proći ćemo kroz jubilejska vrata i ući u crkvenu zgradu moleći Oca nebeskog da ohrabri nas i naše bližnje. Ipak, cilj godine mislorđa, ne sastoji se samo u tome da mi uđemo u crkvu i ondje zadobijemo oprost za sebe i svoje. Jubilejska godina nade ispunjava se upravo u suprotnom. Njezin je cilj da izađemo iz crkve i prođemo kroz vrata van – u svijet. Tek izlaskom kroz jubilejska vrata počinje naše poslanje, počinje naš vjernički život, ostaruje se svrha našeg vjerovanja i našeg kršćanskog opredjeljenja. Isus, nakon prolaska kroz zatvorena vrata i ulaska u prostoriju u kojoj su bili njegovi učenici nije rekao: „Ostanite ovdje!“, nego ih je poslao: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“. Poslao nas je van, u svijet, naviještati i živjeti nadu svemu stvorenju.