U ovoj Jubilarnoj godini prigodom slavlja Dužijance na temelju biblijskog iskustva moguće je još više produbiti razumijevanje vjere koju ispovijedaju Hrvati katolici i vjernici zemjoradnici širom Bačke. Promatranje i razumijevanje iskustva biblijskih seljaka i zemljoradnika može nam uvelike pomoći da i mi plodno i blagoslovljeno slavimo svoju povezanost sa zemljom i njezinim plodovima. Ova prvotno obiteljska i crkvena, a zatim i kulturna proslava hrvatskog zemljoradničkog življa kojom se iskazuje zahvalnost za uspješan urod i dobru žetvu prigoda je za buđenja vjerničkog sjećanja na Božji dar zemlje od koje i na kojoj ratari žive.
Zemljoradnička ispovijest vjere
U knjizi Ponovljenog Zakona na početku 26. poglavlja nalazimo opis prinošenja prvih plodova tla. Tom prigodom u središtu pozornosti prinositelja žrtvenog dara nisu samo darovi od prvine plodova zemlje nego prije svega riječi kojima se priziva sjećanje na darovanost tla, na podarenost mjestom i na sigurnost doma koji se na darovanoj zemlji nalazi. Riječi ove kratke vjeroispovijesti glase: „Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da će je nama dati. (…) Moj je otac bio aramejski lutalac koji je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova s tla što si mi ga, Jahve, dao.“ (Pnz 5-11)
Biblijsko sjećanje i iskustvo
U ovoj kratkoj vjeroispovijesti uključeno je sjećanje na glavne točke nacionalne povijesti Božjeg naroda, povijesno iskustvo cijelog naroda i osobno iskustvo zahvalnog izraelskog zemljoradnika seljaka. Prigodom prinošenja prvih darova tla zemljoradnik se sjeća i promišlja o Božjem djelu spasenja koje se očitovalo u činjenici ga je Bog njegov narod i njegovu obitelj doveo do ovoga trenutka i postavio u zemlju na kojoj on stoji dok prinosi darove plodnosti njezina tla. Ovo se kratko vjerovanje trebalo recitirati tijekom obreda prinošenja prvina u svetištu pa je ove riječi trebalo znati napamet i pamtiti za taj događaj. Ispoviješću vjere povijest Božjeg naroda promatra se kao postojanje između dva kontrastna stanja: između postojanja Izraela bez zemlje i situacije prinositelja koji je u zemlji nastanjen i od njezine plodnosti prinosi dar. Lutajućem bezemljašu Aramejcu i strancu u Egiptu suprotstavlja se stanje prinositelja žrtvenog dara koji s prepunom košarom darova zemlje stoji pred svojim Bogom. Od dana i vremena bez zemlje do ovoga trenutka u zahvalnoj se molitvi prikazuje strmi skok između života bez sigurnog izvora hrane do obilja. Ovom ispoviješću vjere želi se probuditi sjećanje na ono čega trebamo biti svjesni prilikom prinošenja hrane Bogu i prigodom svakog blagovanja. Događa se streloviti skok u promišljanju iskustva života: od zabrinutosti i straha do blagostanja i sigurnosti.
Ucijepljenost u povijest spasenja
Recital malog vjerovanja iz Knjige Ponovljenog Zakona održava se prilikom prinošenja prvina žetve Bogu. Ono što nudi Bogu, davatelju zemlje, je hrana, plod zemlje. Tom prigodom se hrana ne spaljuje niti se uništava na žrtveniku već slavi dar hrane i zadržava se njezina prvotna namjena da se blaguje u slavljeničkom obroku. Ipak, prvine plodova tla ne konzumira darovatelj, već ih ostavlja na oltaru (Pnz 26,10) da je konzumiraju svećenici (Pnz 18, 4). Prinošenje prvina prigoda je za slavljenički obrok i podijeljena radost zemljoradnika sa svećenikom, levitom i strancem (Pnz 26,11) radi nade koja upućuje prema zajedničkom obroku s Bogom. Nakon ispovijesti vjere zemljoradnik utvrđuje da svojim činom predavanja hrane Bogu izvršava raspodjelu dobara plodova zemlje na onaj način na koji je Bog odredio. Radi toga slijedi njegova zaziv Bogu: „Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teče med i mlijeko – kako si se zakleo ocima našim.“ (Pnz 26, 15). Podjeljivanje hrane povezano s povijesnim iskustvom ispovijeda vjerovanje o darovanosti zemlje, o važnosti posjeda nad njom i budi sjećanje na pretke njegova naroda koji svoj život uložili u njezinu povijest. S ovim sjećanjem izraelski zemljoradnik osobno postaje dio ostvarivanja Zakona Božjeg u povijesti spasenja njegova naroda i povijesti njegove zemlje.
Jubilejska Dužijanca
Usred velikih Jubileja sveopće Crkve i Crkve u Hrvata što se u ovoj 2025. godini slave, proslavljanjem Dužijance valja se i nama pridružiti svojom zemljoradničkom ispoviješću vjere. Dok ophodom žetelaca odjevenih u tradicijske nošnje i okićeni žetvenim vijencima na svečano opremljenima i žetvenima ukrasima ukrašenim kolima s konjskim zapregama bandaši i bandašice predvode radosne zahvalne procesije Dužijance, upravo se tad treba dogoditi onaj iskustveni skok što ga predviđa ispovijest vjere biblijskog izraelskog zemljoradnika koji se opisuje u Knjizi Ponovljenog Zakona. Probudimo sjećanje na iskustvo predaka prigodom progona iz starih krajeva s izvora rijeke Bune i postanimo svjesni obdarenosti sadašnjeg trenutka obilnim plodovima zemlje. Slavljenje Dužijance ne smije biti samo čuvanje običaja, nego treba biti čuvanje vjere u Boga i doživljaj darovanosti zemlje. Iskažimo zahvalnost što nam je Bog dao našu zemlju da u njoj nađemo život i sigurnost – dom za sebe i članove svoje obitelji. Tu istu vjeru su ispovijedali naši preci na dan Dužijance. Mi smo plod njihove nade u Božju pomoć i plodnost zemlje za buduća pokoljenja.