U današnjem svijetu ljudi se bore za produljenje života. Izmišljaju se lijekovi i preparati za održanje mladosti. Plastične operacije i kirurški zahvati teže očuvanju života i uljepšanju. Preporučuje se uzimanje vitamina i minerala koji će nas održati zdravima i vitalnima. Kampanjama protiv nezdrava života, protiv pušenja i ostalih ovisnosti borimo se za kvalitetnu i čovjeka dostojnu starost. Neki ljudi poduzimaju i monstruozne mjere zaleđivanja tijela kako bi se u neko buduće vrijeme probudili i izliječili od bolesti od koje im danas prijeti sigurna smrt. Produljenje života postalo je opsesija suvremenih ljudi. Osiguravamo se za mirovinu. Uplaćujemo u mirovinske fondove. Ugovaramo životna osiguranja. Planiramo što ćemo činiti s novcem koji smo uštedili tijekom radnog vijeka. Govorimo kako ćemo nakon odlaska u mirovinu konačno početi živjeti i uživati. Brinemo se za svoju budućnost. Rijetki se spremaju na smrt. Svi se spremamo na život koji ćemo uživati nakon što dovoljno zaštedimo. Sredstvima koja skupljamo želimo si osigurati život u dane koji slijede. Gotovo nitko od nas misli na smrt i svršetak svijeta. Ta ideja javlja nam se kao opasnost koju ne možemo izbjeći. Mislimo kako neće baš nas zadesiti ta sudbina. Neće se to dogoditi u naše vrijeme. Planiramo i dalje živjeti. Imamo još vremena do smrti ili svršetka svijeta. Nezgodno je kad se ideja o tome da imamo još vremena preoblikuje u stav: «Kad ostarim, onda ću se moliti, onda ću ići u crkvu, onda ću se obratiti. Sad još mogu živjeti bez toga. Još imam vremena postati dobar vjernik kad ostarim i kad više ne budem mogao ništa drugo raditi nego se moliti.»
Kršćani prvih vremena živjeli su u neprestanoj nadi kako će se svršetak svijeta i konačni sud dogoditi još za njihova zemaljskog života. Svijest o blizom svršetku svijeta i Kristovom skorom dolasku u slavi bila je s početka veoma jaka. No, kako je vrijeme prolazilo, a svršetka svijeta nije bilo, mnogi su u svojoj revnosti posustali. Spremnost na Kristov dolazak i konačni sud u srcima mnogih je malaksala. Prispodoba o mudrim i ludim djevicama potiče i nas danas na razmišljanje o stilu našeg života. Isus nas poziva na neprestanu spremnost za njegov dolazak.
Djevice su slika kršćana koji iščekuju dolazak nebeskog kraljevstva. I lude i mudre djevice su se umorile od čekanja, zadrijemale i pozaspale. Iščekivanje je bilo predugo da bi cijelo vrijeme mogle bdjeti. I jedne i druge su se probudile i ustale na povik: «Evo zaručnika!» Razlika je između njih velika. Mudre bijahu spremne, a lude ne. Mudre su imale dovoljno ulja za iznenadnu situaciju, a lude ne. Zaliha ulja koje su mudre imale sa sobom učinila ih je spremnima za ulazak u svadbenu dvoranu. Lude su djevice, nakon naknadne potrage za uljem, našle zatvorena vrata. Bilo je kasno. U trenutku kad je zaručnik došao nisu bile spremne. Njihova nespremnost nije se očitovala po tome što su pozaspale, nego zbog toga što se na vrijeme nisu pripravile. Nisu se spremale onda kad je bilo vremena. Potraga za uljem u posljednji čas nije urodila plodom. Ostale su vani. Zaručnik ih nije prepoznao kao svoje. Njihovi zazivi i molbe, njihovo lupanje po vratima i traženje se izjalovilo. Trebalo je to učiniti na vrijeme, davno prije, dok je još bilo vremena. U odsudnom trenutku više im nisu mogle pomoći ni zalihe ulja mudrih djevica. Ostale su prepuštene sudbini koju su same sebi već unaprijed zapečatile.
Često se varamo kad mislimo kako imamo vremena. Odgađamo činiti dobro sad i odmah. Propuštamo prilike da učinimo neko dobro djelo jer nismo dovoljno spremni. Mislimo kako ćemo u budućnosti moći učiniti više dobra sebi i drugima. Mislimo kako je bolje propustiti učiniti neko malo dobro djelo da bismo u budućnosti bili spremni učiniti neko veće. Spremamo se tako za budućnost, za bolje dane, a propuštamo sadašnjost. Možda nam se i pruži prilika u starosti se posvetiti dobrotvornom radu. Možda nam i bude dano učiniti neko veliko dobro djelo u budućnosti. Međutim, mnogo ćemo dobra propustiti učiniti ako ga ne učinimo odmah.
Ulje se istiskuje iz malenih i sitnih plodova masline, suncokreta ili soje. Ulje koje nas osposobljava za ulazak u kraljevstvo nebesko nije plod jednog velikog djela. Bdijenje nije trenutno stanje nego stalno i svjesno nastojanje ostati budan. Spremnost se ne stječe jednim činom ili djelom nego neprestanim vježbanjem. Ako netko čitava svog života drijema i spava, teško će mu biti ustati u presudnom trenutku. Spremnost na ulazak u kraljevstvo nebesko plod je cjeloživotnog nastojanja. Ulje za svjetiljku života skuplja se i cijedi iz sitnih plodova malih dobrih djela. Nastojmo ga skupiti u što većim količinama ne propuštajući činiti dobro sada i odmah. Možda kasnije nećemo imati prilike.