(Kol 3,12-21; Mt 2,13-15,19-23)
Rođenje Isusovo ne događa se u okružju njegova doma. Današnje evanđelje govori o bijegu u Egipat. Isus svoj život ne počinje kod svoje kuće. Tek se nakon smrti Herodove Josip, upućen u snu, vraća u Izrael i nastanjuje u galilejskom gradu Nazaretu. Tako Nazaret postaje Isusovo mjesto prebivališta, njegov dom, mjesto gdje je odrastao. Iako je Isus ondje od malih nogu boravio, Nazaret nije bio idilično mjesto. U Isusovo vrijeme bio je to mali provincijski, zabačeni gradić sa svim oznakama takvih mjesta. Dovoljno malen pa je svako svakoga znao i svako se svakome mogao „miješati“ u život. Osim toga, stanovnici Nazareta nisu bili „seljaci“, nego su se držali prilično „visoko“ i uzdizali se nad običnim građanima susjednih sela i gradića. Ljudi u njemu bijahu samosvjesni, a k tome i prilično oholi. Isus se mnogo puta u njemu i njegovim stanovnicima razočarao. Ali, tu je bio njegov dom i tu je odrastao. U Nazaretu je bio kod kuće.
Danas, okupljeni ovdje na misi, slavimo blagdan Svete Obitelji. Sjećamo se Josipa, Marije i Isusa, njihova zajedničkog života. Razmišljamo o vremenu i mjestu njihova zajedničkog boravka. Obitelj, naime pretpostavlja neko mjesto zajedništva: kuću, stan – pa makar i iznajmljenu. Iako se je cijela Sveta Obitelj već davno preselila u nebo i nema svojeg stana i svoje kuće na zemlji, ipak mi rado kažemo kako su i Marija i Josip i Isus, pa i drugi sveci s nama ovdje (još) uvijek prisutni i na zemlji. Međutim, gdje im je kuća? Imaju li Marija, Josip i Isus ovdje među nama svoj dom? Jesu li oni s nama i među nama „kod kuće“?
Današnje čitanje iz poslanice Kološanima nas potiče: „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!“ Riječ Božja neka u nama stanuje, neka u nama bude kod kuće! A Krist je u svojoj Riječi osobno prisutan. „Mir Kristov neka upravlja srcima vašim!“ On sam, po miru koji je u našim srcima, prisutan je u nama. On je s nama u sve dane do svršetka svijeta. On može i želi biti s nama „kod kuće“.
Isus je živio s Josipom i Marijom u Nazaretu, a sada je s Ocem i više nije vezan i ograničen prostorom i vremenom. Tako može i želi živjeti s nama i biti s nama „kod kuće“. Mi mu možemo izgraditi kuću, pripremiti mu stan, ukoliko živimo onako kako kaže poslanica Kološanima. Tada i naš grad može biti Nazaret, i naša ulica može biti Isusova ulica, a naša kuća ili stan mjesto Isusova prebivanja i boravka.
Ukoliko doista želimo učiniti svoju kuću ili stan mjestom Isusova prebivanja valja nam je opremiti i prirediti. Poslanica Kološanima navodi opremu našeg doma, nas samih i savjetuje nam:
Budite „izabranici Božji, sveti i ljubljeni“ – gdje god bili, u svojoj kući, stanu ili u nekom drugom smještaju trebali bismo biti svjesni kako nas Bog ljubi, svakoga na svoj način, ali sve uvijek i beskrajno. Bog isto kao i nas ljubi i druge ljude, one s kojima mi dijelimo život i s kojima radimo, one s kojima se susrećemo često ili rijetko. I njih Bog voli, bili oni toga svjesni ili ne. Isus je Očev ljubljeni Sin, Marija i Josip su također bili blagoslovljeni i sveti jer ih je Bog volio. Njih su troje bili članovi Svete Obitelji. Bili su svjesni Božje ljubavi i u njoj živjeli. I mi također, svatko ponaosob, postajmo sve više svjesni Božje ljubavi i milosti kojom nas on ljubi i čini svojim najbližima, svojom rodbinom, svojom djecom.
„Zaodjenite se u milosrdno srce“ – slijedeća je uputa. U milosrđu kojemu je uzor Božje milosrđe i njegova ljubav moći ćemo izvršiti ostalo na što nas poslanica Kološanima upućuje.
„Podnosite jedni druge“ – Ponekad u zajedničkom životu, pa čak i u zajedničkom životu kršćanske zajendice, naše župne zajednice, a osobito u obiteljskom životu, podnošenje postaje jedini oblik ljubavi. To dobro znaju roditelji u odgoju djece, kad u vrijeme sazrijevanja svoga sina i/li kćeri, ne mogu mnogo toga učiniti nego „izdržati“ sve poteškoće oko razumijevanja i „mušice“ u ponašanju, svjedočeći tako svoju beskrajno tolerantnu ljubav. Ali isto tako „podnošenje“ je potrebno i od strane djece kad roditeljska ljubav zahtijeva obveze kojima se trenutno ne vide razlozi. I tada valja „izdržati“ i izvršiti ono što se zatijeva.
„Opraštajte ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu“ – U obiteljskom životu opraštanje je uvijek slika Božjeg opraštanja nama samima. Valja nam postati svjesni svojih progrešaka, da bismo mogli tražiti oproštenje, ali i oprostiti drugima. Nije baš lako uvijek pružiti drugome priliku za popravak i ne pamtiti mu pogreške zauvijek. Nije lako, osobito u obitelji, oprostiti davne grijehe kojima nas je netko uvrijedio. Zbog nemogućnosti opraštanja često se u obiteljima događaju razdori i oni koji su po krvnoj vezi najbliži, postanu udaljeni jedni od drugih, bez ikakvih kontakata – osim (možda) na sudu!
„Povrh svega – ljubav!“ – Ljubav sve povezuje i sve drži na okupu. Ona povezuje članove obitelji, a veza je i unutar drugih zajednica i društava. Ljubav želi drugima najbolje. Ona uvijek osvježava naše odnose i čini ih živima. Ljubav je strpljiva i znade čekati. Ljubav oslobađa za uvijek nova djela u kojima pokazuje svoju inventivnost. Ljubav, ukoliko je obostrana, uvijek donosi mir i pomirenje u naš dom.
„Zahvalni budite!“ – Zahvalnost nama samima, ali i drugim ljudima čini dobro. Dobro je biti zahvalan radi nas samih, ali i radi drugih. Tko je zahvalan može se nadati dobru i u budućnosti. Zahvalnost je prvi izraz ljubavi. Primjećujemo dobrotu drugih koji s nama žive i raduje nas svako njihovo djelo, pa makar i samo postojanje uz nas dovoljno je za zahvalnost Bogu što nam je tu osobu dao na putu i vremenu našeg života.
Na današnji blagadan svete Obitelji pobrinimo se oko toga i pazimo da se Isus ne razočara s nama kao što se često razočarao s Nazarećanima. Ovdje okupljeni, kao jedna obitelj, na gozbi zahvalnosti, postanimo svjesni ovih uputa poslanice Kološanima i dajmo sve od sebe da ih provedemo u svojim obiteljima, u svojim kućama i stanovima. Tada će ta mjesta postati „Gospodnje prebivalište“, njegovo boravište i njegov dom. Tu, među nama i s nama, Isus će biti „kod kuće“. Među nama će se nastaniti, a naš će dom, naša kuće, naš stan, naša ulica i naše selo ili grad, postati Nazaret, mjesto njegova boravljenja i odrastanja.