(grč. epitafios – posmrtni govor, osobito govor u slavu boraca poginulih za domovinu)
U temelje civilizacijskih dostignuća podjednako je s ljudskim trudom ugrađen i rad životinja. Udomaćivanje životinja je jedan od prvih razvojnih koraka ljudskog roda, a stvaranje zajedništva između ljudskoga roda i životinja omogućilo je i čovjeku i životinjama lagodniji život. Bez životinjske snage teško bi bilo izgraditi mnoga zdanja nastala tijekom povijesti. Svakodnevno sudjelovanje životinja u obiteljskim gospodarstvima još i danas mnogim ljudima omogućava veću produktivnost zemljoradnje i drugih poslova. Promatranje slavonske svinjokolje (kolinja) kao jednog od važnih jesensko-zimskih „rituala“ može dovesti do shvaćanja dubine međusobne povezanost života ljudi i životinja.
Bila mu je kao kći
Poštivanje života životinja već je na početcima ljudske religioznosti bilo određeno raznim pravilima i obredima koji su zabranjivali nepotrebno uništavanje i oduzimanje života životinjama te promicali skrb o dostojanstvu njihova života. Biblija govori da su od samog stvaranja i početaka svijeta ljudi pozvani zajedno s životinjama dijeliti prostor svoga postojanja. Biblijski opisi odnosa ljudi i životinja svjedoče o prisnom zajedništvu koje se pokazuje kao izraz uzajamne brige. Biblijski tekstovi koji govore o brizi čovjeka o životinjama ne zaustavljaju se samo na skrbi za tjelesnu dobrobit životinja, nego nalažu čovjeku skrb i za njihovo psihičko stanje. Biblija zabranjuje mučenje i preveliko opterećivanje životinja (Izl 23,5). Zabranjeno je oranje uz istodobno uprezanje goveda i magarca (Pnz 22,10). Zabranjeno je ometanje životinja pri hranjenju (Pnz 25,4). Hranjenje životinja ima prednost pred hranjenjem ljudi, pa je potrebno nahraniti životinju prije nego čovjek sam jede (Pnz 11,15). Životinje se u dan Gospodnji (šabat) također moraju odmarati (Izl 20,10). Životinju majku valja udaljiti dok se za hranu uzimaju jaja ili pilići iz njezina gnijezda (Pnz 22,6-7).) K tome, vrhunac spasenjskih događanja opisuje se kao prestanak neprijateljstva između ljudskog i životinjskog roda (Iz 11,6-9). Jedan od najljepših biblijskih opisa zajedništva životinje i čovjeka nalazimo u metaforičkom objašnjenju Davidova grijeha što ga je izrekao prorok Natan. „Siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao kći.“ (2 Sam 12,1-5) Vrijednost koju su starozavjetnom čovjeku predstavljale ovce i janjci, u našoj kulturi imaju svinje i praščići.
Obiteljsko slavlje života sretnih svinja
Poštovanje životinja dio je obiteljskog i religioznog ponašanja čovjeka. Pravila koja reguliraju oduzimanje života životinjama u žrtvene svrhe još od početka ljudske civilizacije potvrđuju da su ljudi duboko cijenili život koji se obrednim činom životinji oduzima. Slična pravila ljudi su poštivali i prigodom oduzimanja života životinjama čije su meso koristili za prehrambene potrebe. Pravila klanja životinja (šehita), kojih se i danas drže vjernici židovske zajednice da bi hrana bila čista i pogodna za blagovanje (košer), zahtijevaju da smrt nastupi što je brže moguće i da uzrokuje što manje trpnje za životinju. Na slične temelje oslanja se i tradicionalna slavonska svinjokolja. U središtu svinjokolje nazire se čitav život jedne svinje. Tradicionalna slavonska svinjokolja ima svoj red, svoj ritual, svoje obrede. Pri tome je neizmjerno važno ne oskvrnuti dostojanstvo života, kako ljudskog tako i života životinje čije se meso sprema za hranu (LS 130). Svinje, uzgajane u obiteljskom ozračju zemljoradničkog gospodarstva, od početka svog života dio su obiteljskih događanja. Hrane se ostatcima s ljudskog stola, hodaju dvorištem i pridonose zdravlju tla dok ga svojim njuškama ruju i rahle. Žive svojim prirodnim i sretnim životom unutar prirodnih ciklusa plodnosti zemlje. Mnoge od njih dobivaju i ime na koje se rado odzivaju. Svinje ne bivaju samo uzgajane, već su i dio odgoja mlađih generacija koje stječu navike odgovornosti za obiteljsko blago. Članovi obitelji u radosti i veselju, u zahvalnosti i zadovoljstvu na svinjokolji zajednički priređuju namirnice za svoju prehranu. Premda se sve rjeđe može pronaći obiteljsko gospodarstvo koje obdržava ovu važnu obiteljsku svečanost, ona se još uvijek u sjećanjima mnogih ljudi širi osjetom mirisa čvaraka, krvavica i švargla, svježe pečene kobasice i drugih svinjokoljskih delicija. Na svinjokolji se događa pravo obiteljsko slavlje zahvalnosti Bogu za dar našeg života i dar života domaćih životinja koje svoj vrhunac doživljava u zajedničkoj večeri priređenoj od mesa još jutros žive svinje. A svakodnevni posao svinjokolje nastavlja se i prelazi tijekom kasnojesneskih i zimskih dana pronoseći radost zajedništva iz obitelji u obitelj.
Sretne svinje i zadovoljni ljudi
Nasuprot ovoj, premda znakovitoj, ali nestajućoj idiličnoj slici slavonske svinjokolje i obiteljskog života svinja stoji okrutna stvarnost poniženja ljudskog dostojanstva i dostojanstva života svinja obojana industrijskom proizvodnjom mesa. Dok se unutar „rituala“ tradicionalne slavonske svinjokolje s poštovanjem koriste svi dijelovi životinje i gotovo ništa nije namijenjeno za otpad, današnja industrija mesa i mesnih prerađevina sudjeluje velikim dijelom u zagađenju voda i okoliša. Tradicionalna svinjokolja podrazumijeva obiteljski odnos prema životinjama. Nasuprot tome, dobrobit životinja u industrijskoj proizvodnji zanemarena je do krajnjih granica. U sustavu industrije mesa praščići se odvajaju od majke već nakon dva tjedna. Žive svoj život u skučenom prostoru i bivaju hranjeni super hranjivom smjesom žitarica s dodacima vitamina, a nerijetko i lijekova. Dok se u tradicionalnom uzgoju treba čekati barem godinu dana, a nerijetko i više, da svinja bude spremna za klanje, u intenzivnom uzgoju za to je potrebno dvostruko manje. Tovljenici u svom životu nikada ne vide zraku sunca, niti svojim njuškama ruju tlo. Prema životinjama se ne postupa kao prema živim bićima, a njihovo psihičko stanje lišeno je zadovoljstva i sreće prirodnog svinjskog života. U ovom odnosu čovjeka prema životinjama zaboravljena je i biblijska poruka koja svjedoči da su se ljudi u davnini prema životinjama odnosili s daleko više poštovanja i ljubavi nego li to danas čine mnogi zagovornici dobrobiti životinja. U govoru Biblije krije se shvaćanje da čovjeku i životinjama nije samo dan isti životni prostor za supostojanje, nego se prenosi i uvjerenje da su ljudi i životinje su-bića koja zajednički dijele dar života, da su međusobno međuovisni u održavanju života. Životinje su članovi obitelji. U slavlju svinjokolje ova činjenica dotiče samu bit odgovornosti čovjeka za vlastito preživljavanje i opstanak budućih generacija ljudskoga i životinjskog roda na Zemlji. Zbog nestajanja volje za održanje i zaštitu tradicionalne svinjokolje dovodimo se u opasnost da izgubimo doticaj s bitnim vrijednostima života.