Već je sama priprema za Božićno slavlje početkom Došašća označena mirisom svježe odrezanih jela, smreka i omorika. Zimzeleno drveće zagospodari u doba Došašća javnim i privatnim prostorima, trgovima i trgovinama napose – posvuda neki borovi i jelke! U ovom božićnom ukrasu kršćanskih domova nema ničega lošeg, sve dok se otajstvo Božića ne svede samo na njih, jer upravo tada, nakon blagdana ovi divni svjedoci vjere i novoga života završe kao žrtve – odbačene na ulice diljem gradova i naselja.
Simbol kršćanskog identiteta
Početci unošenja okićenog zimzelenog stabla u kršćanske kuće prema legendama potječe iz doba svetog Bonifacija, bendiktinca i apostola Germanije (8. st.), koji je srušio stari hrast posvećen Thoru, božanstvu groma, a ispod njega je naraslo malo zimzeleno drvo koje je on prikazao kao simbol novog života i vječnosti. Ovo zimzeleno drvo Bonifacije je tumačio kao znak kršćanske vjere: trokutasti lik simbol Presvetog Trojstva, trajnost lišća simbol vječnog života, a rast novog drveta umjesto starog hrasta simbol je Krista – novog Adama. Obraćenici, koji su se prije toga klanjali stoljetnom hrastu, poštivali su malu zimzelenu jelu i počeli vješati okićena zimzelena drveća na stropove svojih kuća kao znak da su kršćani. Tako je maleno zimzeleno stablo ukrašeno keksima, savijenim šećernim štapićima i papirnim cvjetovima postalo slika drveta iz zemaljskog raja, slatkiši crvene i bijele boje znak obilja znanja i rajske nevinosti. Ovaj je običaj poprimio identitetski karakter, pa se i u doba najvećeg pritiska komunizma okićen bor u kući smatrao znakom kršćanskog opredjeljenja članova obitelji. Ako je tako bilo u doba zabrana kršćanstva, radi čega ne bi i sada, u doba slobodnog ispovijedanja vjerskog opredjeljenja, bili i dalje kićeni borovi i jelke? Bez bora nema Božića!?
Žrtve božićnog konzumerizma
Vrijeme Došašća je doba najveće ekonomske aktivnosti. Kupovina i potrošnja, prodaja i zarada u predbožićne dane dosiže najveće brojke. Tržište božićnih stabala je vrlo veliko s tendencijom rasta, kako globalno, tako i u Hrvatskoj. U trgovinskoj razmjeni na božićna se drvca u svijetu prosječno potroši oko 6 milijardi $ godišnje. U Hrvatskoj se od 2020. do 2024. godine bilježi rast prodaje. Dio drvaca je uvezen, a na domaćem tlu u rasadnicima i plantažama za tu svrhu se za uzgoj brine oko 1200 registriranih uzgajivača. Za slavlje Božića prošle godine (2024.) prodano je više od 200.000 drvaca. Prosječna cijena božićnog drvca u Hrvatskoj u sezoni 2024./2025. uvelike je ovisila o vrsti drvca i visini, a kretala se od 20 eura do 70 €, no luksuzni primjerci dosegli su cijenu od nekoliko stotina eura. Značajan broj drvaca uvozi se EU zemalja (Austrije, Njemačke, Danske, Švedske i Finske). Posebno velika božićna stabla krase gradske trgove i javne prostore u gradovima. Ponosni smo jer je na trgu sv. Petra u Vatikanu 2002. godine bila okićena 27 metara visoka 7 tona teška smreka posječena na području Javornika u Gorskom Kotaru. Njezino deblo bilo je 65 cm promjera pri dnu. Okićena licitarskim nakitom izrađenim u Osijeku krasila je središte trga tijekom Božićnog vremena do blagdana Krštenja Gospodinova. Hrvatska je za Božić 2002., kako se navodi u Monografiji Svetom Ocu na dar (2004), darivala još tridesetak manjih stabala za vatikanske prostore koji su nakon upotreba bili zasađeni u šumama Italije, a velika smreka je reciklirana – drvo je iskorišteno za izradu dječjih igračaka i namještaja za siromahe, a od grana su napravljeni briketi i podijeljeni obiteljima za ogrjev. Ekološki usmjerena praksa Vatikana svima može poslužiti kao dobar primjer. I u Hrvatskoj veći gradovi organiziraju postblagdansko prikupljanje drvaca i reciklažu. No količina recikliranih božićnih drvaca odstupa od količine kupljenih. Iako za većinu gradova nisu javno dostupne točne brojke prikupljenih stabala, čini se da prosječno njih oko 30 % nakon blagdana budu odbačena u komunalni otpad bez ikakve oporabe. To izgleda sasvim zadovoljavajući prosjek, ali ako se izračuna da 60.000 stabala ostane nakon blagdana neiskorišteno, onda i njihovo rezanje, osim što su mirisala tijekom blagdana u našim domovima ili uredima, nema drugog smisla. Oko 60 tisuća stabala, umjesto da raste i tvori 30 hektara šume, svake godine daje svoj život i pada kao žrtva božićnog konzumerizma. Ima li to ikakvog smisla i veze s vjerničkim božićnim navještajem rađanja novog života za spasenje svijeta?
Autentično blagdansko iskustvo?
Unatoč ponudi umjetnih, najčešće plastičnih, božićnih drvaca, potražnja za onim pravima sve više raste. Izvještaj o globalnom tržištu božićnih drvaca za 2024. godinu (kenresearch.com) ukazuje na značajan zaokret prema tradicionalnim blagdanskim običajima, osobito u Sjevernoj Americi i Europi, a predviđa rast upotrebe i sječe stabalaca. Proširenje trgovinskog biznisa božićnim stabalcima na online tržište je prilika povećanja dohotka za tu granu industrije po stopi od 5% godišnje što će dodatno povećati potražnju za pravim drvcima na tržištu, a razne online platforme korisnicima će omogućiti praktičan pristup raznim opcijama i izboru drveća s mogućnošću usluge dostave na kućni prag. Ovaj pomak prema online kupovini posebno je izražen među mlađim potrošačima i korisnicima božićnih drvaca. Iako se plastična stabla predstavljaju kao manje štetna za okoliš, njihova se kupnja i korištenje pokazuje ekološki rentabilnom tek ako se upotrebljavaju duže od 15 godina, što predstavlja predug period upotrebe, a materijal od kojega je umjetno stabalce napravljeno ne može ostati neoštećeno. Radi svega toga više od 70 % kupaca božićnih nakita smatraju da umjetna stabla ne pružaju autentično blagdansko iskustvo, a doživljaj umjetnog drvca se ne može usporediti s prirodnim mirisom pravih božićnih drvaca. Traži se da blagdansko drvce bude što autentičnije i prirodnije, ako je moguće da bude posječeno iz divlje šume, a ne uzgojeno za potrebe blagdanske potrošnje. Iako se autentičnost božićnog drvca veže uz njegovu vjerničku simboliku kojom se predstavlja blizina Trojedinog Boga koji je po svome Sinu postao dijelom ljudske i zemaljske stvarnosti, kupci i korisnici ovog božićnog nakita upravo tu autentičnost izostavljaju ili je namjerno zanemaruju. Odvojenost božićnog stabalca od njegove autentične simboličnosti uočljiva je u trendu snažnog porasta prodaje i korištenja božićnog drveća u azijskim zemljama, napose u Kini i Indiji (marketdataforecast.com) gdje kršćanstvo predstavlja manjinski udio ili se smatra neprijateljskom religijom. U zemljama u kojima kršćani bivaju progonjeni i zatvarani radi vjernosti Kristu, na javnim trgovima i u trgovačkim centrima ističu se simboli njegova rođenja i tjelesne prisutnosti među ljudima. Apsurd! Je li u Europskim gradovima i u Hrvatskoj drugačije? Dok božićna drvca posljednjim snagama izdišu svoj mirisni dah u našim domovima naše postupanje s njima izražavaju širi zadah smrti naše vjere u Boga Stvoritelja koji ih je stvorio da svojom ljepotom navijeste rođenje njegova Sina.
Božićna drvca – nijemi svjedoci vjere
Dok se spremamo i ove godine nabaviti božićno stabalce kojim ćemo upotpuniti blagdanski doživljaj i učiniti autentičnim slavlje Rođenja Kristova, razmislimo i o autentičnosti svoje vjere u istine koje ispovijedamo ovim blagdanom. Mora li radi našeg vjerskog nemara i nepromišljanja još jedno drvo dati svoj život? Pada li još jedno stablo puno života radi potpuno besmislenog konzumerističkog odnosa prema prirodi? Hoće li i ove godine božićna stabalca, umjesto simbola vjere u Kristovo rođenje, biti sličnija nevinoj dječici čije glave padaju pod sjekirama nevjere? Možda bismo ove godine mogli učiniti naše božićno slavlje autentičnijim, a žrtvu našeg božićnog drvceta smislenijom! Kićenje živih borova koji rastu ispred crkava može biti jači simbol žive vjere nego unošenje i ukrašavanje velikih posječenih stabala. Ako ovoga Božića okitimo drvce s korijenom i nakon toga ga ponovo posadimo u svom vrtu, njegova ljepota bi nas mogla još tijekom mnogih godina radovati, a njegov miris nadahnjivati na autentičnu vjernost Bogu Stvoritelju i omogućiti nam doživljaj trajne prisutnosti među ljudima.