Blagdan Bogojavljenja svake godine donosi pred nas sasvim čudne likove koje evanđelje naziva „magi“. Ti se likovi nigdje dalje u evanđeljima ne spominju osim u izvješćima o Isusovu rođenju kod evađelista Mateja. Zbog toga iz samih evanđeoskih izvještaja skoro i ne bismo mogli znati tko su ti ljudi koji su se sasvim neočekivano i iz daleka svijeta pojavili i došli pokloniti Isusu donijevši mu znakovite darove.
Mutni i zlokobni likovi
Ipak u Djelima apostolskim spominju se ljudi kojima se pridjeva naziv „mag“. Tako sv. Luka u Djelima apostolskim spominje nekog čovjeka imenom Šimun, koji se već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod svojim vradžbinama. On je apostolima ponudio novac kako bi mu oni dali moć da svatko na koga položi ruke primi Duha Svetoga. Šimun „mag“ se obratio, pokajao, pa ga je Filip krstio (Dj 8,9-24). Taj Šimun je ipak ostao poznatiji zbog nuđenja novaca u zamjenu za službu u Crkvi pa se i kasnije takva ili slična djela po njemu nazivaju „simonija“. Također je, prema Djelima apostolskim, postojao i neki Židov imenom Elim Barjesu koji je bio astrolog, vračar i nazovi prorok na dvoru carskog prokonzula Sergija, koji je pokušao spriječiti apostole u naviještanju evanđelja pa ga je Pavao ošinuo pogledom, prokleo te je Elim oslijepio (Dj 13,6-12). Apostol Luka ih u Djelima apostolskim opisuje kao vračeve, čarobnjake, zadrte i zlokobne likove koji pripadaju tamnom poganskom svijetu. Oni, prema Lukinom viđenju, svojom magijom i vračarstvom žele upravljati čak i Duhom Svetim i odvratiti ljude od vjere u Isusa Krista. Tako nam prema svjedočanstvu Djela apostolskih može izgledati kako su se „magi“ iz Matejeva evanđeoskog teksta bavili prilično čudnim i „mutnim“ poslovima.
Astrolozi i zvjezdoznanci
Likovi o kojima sv. Matej govori i naziva ih istim imenom kao i Luka – „magi“ – izgledaju sasvim drugačije. Oni slijede zvijezdu i proučavaju snove izvlačeći iz njih dobre pouke. Dolaze s Istoka i uz malu pomoć onoga što je Herod čuo od svojih dvorskih svećenika i pismoznanaca pronalaze mjesto gdje je bio Isus sa svojom majkom Marijom, te mu se do zemlje klanjaju. Otvaraju svoje darovne škrinje što su ih sa sobom donijeli i obdaruju ga darovima prikladnim vladaru koji će vladati Božjim narodom Izraelom i za kojeg je prorokoavano kako će se njemu klanjati svi narodi i kraljevi zemlje (usp. Ps 27; Iz 60,1-6). Matejevi „magi“ su astrolozi, zvjezdoznanci, vjerojatno stručnjaci u promatranju nebeskih pojava i tumačenju događaja prema putanjama planeta i zvijezda. Njima su bile poznate neke istine židovske vjere i mesijansko iščekivanje židovskog naroda. Matej je, čini se, smatrao kao su ti „magi“ najvjerojatnije porijeklom iz Babilona, gdje je postojala malena zajednica Židova. Matej je „mage“ možda smatrao i svećenicima neke davne religije ili pripadnicima Zoroastrijanizma koji je u Perziji kao religijski pokret postojao još od davnih vremena židovskog sužanjstva i bio poznat kako Židovima tako i drugim okolnim narodima.
Kraljevi i mudraci
Štogod da je Matej mislio o „magima“ i kakvim god ih smatrao, ipak nama danas ta trojica ljudi ostaju kao pitanje i zagonetka o kojoj nam valja promisliti i izvući za sebe neku pouku. Prije svega, Matejevi „magi“ nam sigurno žele nešto poručiti i produbiti naše shvaćanje značenja Isusova rođenja, inače ih Matej ne bi uvrstio u svoje evanđelje niti bismo o njima ikada čuli, a možda ne bismo ni slavili ovaj blagdan koji po njima popularno nosi ime – Tri kralja – premda je njegov službeni liturgijski naziv „Bogojavljenje“. Izvješće o poklonu „maga“ valja nam promatrati i čitati unutar većih tema o kojima sv. Matej govori u svom evanđelju. Narodi svega svijeta pozvani su prepoznati u Isusu obećanog Mesiju i prikloniti se njegovoj vlasti u novom Kraljevstvu kojim on vlada. Mudraci su upravo to i učinili. Iako su dolazili iz drugog kraja svijeta i iz drugog religioznog okružja, oni su u susretu s Isusom prepoznali u djetetu u jaslama novorođenog kralja – Mesiju – Isusa Krista. Njihovo klanjanje označava početak novog vijeka, osnutak novog Božjeg kraljevstva u kojem su svi narodi dobrodošli.
Drugim putem
Međutim „magi“ nisu postali kršćanima, jer se vraćaju onamo odakle su došli – u svoj kraj. Matej smatra kako drugi ljudi i narodu trebaju poštivati i cijeniti kršćanstvo. Dolazak „maga“ pretpostavlja interes drugih naroda i vjernika drugih religija za kršćanstvo, ali podrazumijeva i interes kršćana za druge religije. Kršćani trebaju i danas tražiti poštovanje prema svojim vjerovanjima, ali u drugim religijama mogu pronaći dragocjenosti, što ih darovi prikazani Mesiji označavaju. Upoznavanje i otvaranje škrinja s blagom mudrosti drugih religija može nam omogućiti da se obogaćeni njihovom mudrošću vratimo kući promijenjenih mišljenja.