Opens in a new tab

Ako se ne obratite… (Lk 13,1-9)

Časopis Zvonik

Djurica Pardon initials

„Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!“ Ove Isusove riječi mogu zvučati kao prijetnja, ali one su, prije svega, poziv na budnost i odgovornost. Nije lako prihvatiti i razumjeti Isusovu riječ o mogućnosti propasti. Nismo navikli na takvog Isusa. Radije ga volimo gledati kao blagog, milosrdnog i sućutnog Spasitelja. Međutim, evanđeoski odlomci više puta otvoreno govore o nagradama i kaznama koje će zateći ljude prilikom dolaska Kraljevstva nebeskog. U isto vrijeme, dolazak Kraljevstva nebeskog je i sud, ali i proslava. Isus često naglašava kako je Bog velik i milosrdan, kako je Njegova strpljivost s ljudima neizmjerna, ali isto tako potiče ljude na što bržu odluku, na opredjeljenje u kojem će što prije promijeniti smjer svoga života. Njegova prijetnja je poziv na svjesnost o potrebi drugačijega života. Isus nas poziva na život koji nije usredotočen samo na sebe, već na Boga i na bližnjeg.

Poziv na obraćenje za sve ljude 

Poziv na obraćenje nije upućen samo onima koji već vjeruju i nalaze se unutar crkvenog zajedništva, nego svim ljudima. Bilo bi previše jednostavno za nas kršćane poslušati poziv na obraćenje. Mi smo već vjernici. Mi već poznajemo Božju riječ, vjerujemo u Boga i trudimo se činiti dobro. Međutim, ono što nije tako jednostavno, jest prenijeti Isusov poziv drugima. Isus nas poziva proširiti poziv na obraćenje svim ljudima i naviještati evanđelje svakome čovjeku, bez obzira na njegovu religiju, kulturu ili životne okolnosti. Obraćenje počinje od nas. Mi, koji smo primili Božju riječ i povjerovali, pozvani smo biti svjedoci i navjestitelji evanđelja u svijetu. Naša je dužnost prenijeti Božju poruku drugima i živjeti na način koji će biti svjedočanstvo o Božjoj ljubavi i milosrđu.

Neplodna smokva – znak opomene i nade 

U Isusovoj prispodobi o neplodnoj smokvi nije riječ o onima koji se još nisu obratili. Isus govori o onima koji nisu rodili i donijeli plod. Ovo je prispodoba o nama koji o sebi mislimo da smo pravedni i da nam ne treba obraćenja, pa radi toga ništa više ne činimo. Često slušamo Božju riječ, ali smatramo da se ona nas ne tiče toliko koliko se tiče onih koji su grešnici, nevjernici ili ne idu redovito u crkvu. Međutim, Isus nas podsjeća da smo svi pozvani na stalno obraćenje, na trajnu promjenu srca i uma.  Ovdje se govori o onima koji su čuli Božju riječ, ali je nisu prenijeli drugima niti je svojim životom naviještali svojim bližnjima. Isus nas poziva da donesemo plod Kraljevstva što smo ga primili. Ako se to ne dogodi – beskorisni smo!

Opasnost i izazov 

Božja strpljivost s nama je velika. On nas neće odmah posjeći i baciti u oganj. No, budemo li svjesni svoje neplodnosti, shvatit ćemo kako je naš život besmislen ako ga živimo samo za sebe. Ako nastojimo samo oko svoje pobožnosti i oko toga da budemo sebi dobri, da zaslužimo vlastito spasenje, shvatit ćemo da smo život uložili samo u sebe, a ne u druge, kako nas evanđelje poziva. Obraćenje na koje nas Isus poziva je poziv nama – da usporedimo svoj život s Isusovim životom, da postanemo primjer ispravnog odgovora na pitanje smisla života i to za druge ljude. Pozvani smo biti svjedoci Božje blizine i njegove strpljivosti u životu s braćom i sestrama. Pozvani smo biti milosrdni, opraštati i uvijek davati novu priliku onima pred kojima i s kojima koračamo na stazi života.

Bog očekuje plodove 

Isus nas ne želi zastrašiti, već potaknuti na plodnost. Proces obraćenja smo prošli, pa je vrijeme da rodimo. Na putu našeg vjerničkog rasta Bog se pokazuje strpljivim i milosrdnim. A naša je odgovornost iskoristiti vrijeme koje nam je dano. Korizma je prilika za donošenje plodova. Plodovi koje Bog očekuje od nas nisu samo naša osobna svetost, već i naša briga za druge. To uključuje ljubav prema bližnjem, milosrđe, pravednost, mir i radost koju dijelimo s drugima. Svaki od nas ima darove koje je primio od Boga, i naša je dužnost upotrijebiti ih za dobrobit zajednice i za širenje Božjeg kraljevstva. Božja strpljivost prema nama neka i nas potakne da i mi budemo strpljivi prema drugima, uvijek spremni dati još jednu priliku, kao što i Bog čini prema nama. Ako tako ne budemo činili, očito će i naš život biti neplodan. I na nas će se moći primijeniti Isusova riječ: „Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!“ (Lk 13,5).