U roku od tjedan dana uskrsli Isus je dva puta došao svojim učenicima na isto mjesto. Prvi dolazak dogodio se u večer uskrsnog dana, a drugi se dogodio tjedan dana kasnije. U evanđeoskom tekstu navedene su riječi kojima se Isus obratio okupljenim učenicima. Onima koji su slušali Isusove riječi daje se mir i snaga apostolskog poslanja da silom Duha Svetoga mogu otpuštati grijehe. Osim nabrajanja činjenica i navođenja Isusovih riječi u središtu današnjeg evanđeoskog odlomka nalaze se opisi raznih oblika dolaska do vjere u Kristovo uskrsnuće Isusovih učenika.
Prvi Isusov dolazak dogodio se uvečer onog istoga dana koji je započeo svjedočanstvom Marije da je vidjela Isusa i žurnim odlaskom učenika na grob. Tog jutra učenici su ugledali prazan grob, ali se nisu susreli s Isusom. Nakon Isusovog dolaska i susreta s učenicima, koji je opisan u prvom dijelu današnjeg evanđeoskog odlomka, uslijedilo je svjedočanstvo dvoje učenika koji su se zadihani od trčanja vratili iz Emausa navješćujući da su prepoznali Isusa i da im je nakon lomljenja kruha iščeznuo s očiju. Sve su to bile činjenice o kojima su učenici jedni drugima svjedočili. Činjenica da su se dogodili izvanredni događaji i da stvari nisu onakve kako su učenici očekivali da će biti, još uvijek u srcima nekih učenika ne budi vjeru. Za vjeru je potreban osobni doživljaj susreta s Isusom.
U prvom dijelu evanđeoskog izvješća se donosi opis duhovnog stanja učenika. Oni su u strahu od Židova bili zaključali vrata. Radi čega strah i zaključana vrata? Učenici su još uvijek bili uznemireni radi Isusova razapinjanja i ustrašeni onime što bi im se moglo još dogoditi. Razočarani su i ponašaju se poput sljedbenika poraženog i ubijenog vođe. Unatoč tome što su Petar i onaj drugi učenik su već vidjeli prazan grob i „povjerovali“ da je Isus uskrsnuo, a Marija je razgovarala s uskrslim Kristom i već im je prenijela učenicima svoje iskustvo, oni se i dalje boje. Čak i nakon toga su učenici „vidjeli i povjerovali“, još uvijek nije bilo jasno što su povjerovali, jer još „nisu razumjeli pisma da Isus treba ustati od mrtvih“. Tek nakon susreta s Kristom i primanja Duha Svetoga učenici se ohrabruju, a njihova vjera raste. Rast vjere učenika u Kristovo uskrsnuće temelji se na prepoznavanju istine objave koja je zapisana u Svetom pismu. Proučavanje zapisane biblijske baštine Staroga i Novoga zavjeta jača vjeru kršćana i omogućuje uvid u ispunjenje Božjih obećanja danih narodu Božjemu – Izraelu.
Uplašenim učenicima Isus daje svoj mir. Mir je u srcima kršćana bio snaga usred progona i mržnje svijeta prema njima i njihovom učitelju. Mir, što ga kršćani u svojim srcima gaje, nije samo odsutnost rata i nastojanje izbjegavanja sukoba, nego se radi o stanju sklada i cjelovitog jedinstva sa samima sobom, s Bogom i sa svim Božjim stvorenjima, o stanju duševnog spokoja koji je Božji dar. Mir je prvi dar Duha Svetoga koji je kršćanima dan po uskrslom Isusu.
Da bi učenike uvjerio u svoju stvarnu prisutnost i potpuno uskrsnuće Isus im pokazuje svoje ruke i svoj bok. Uvjerava ih da je uskrsnuo potpuno, i dušom i tijelom, da je živ i zdrav, da je on onaj isti koga su vidjeli razapeta, i čije su mrtvo tijelo pohranili u grob. Vjerovanje da je Isus uskrsnuo uključuje i vjeru da su materija i duša, fizička stvarnost i duhovna stvarnost Isusovim uskrsnućem uključeni u događaj spasenja. Isus je pravi Bog i pravi čovjek. Uskrsnuo je cjelovito i potpuno. Svima, koji materiju i fizičku stvarnost doživljavaju zlom i nedostatnom Božjeg spasenja, kršćani vjerom u Kristovo cjelovito uskrsnuće odgovaraju da je Bog spasio čitav svijet i sva stvorenja.
Na temelju svoga uskrsnuća i na temelju spasenja koje iz njega proizlazi uskrsli Krist šalje svoje učenike propovijedati spasenje svemu stvorenju svijeta. Kao što je njega poslao Otac, tako i on šalje svoje učenike. Udahnjuje u njih Duha Svetoga, stvara u njima novoga čovjeka, da mogu svijet učiniti mjestom novoga života. Ova poruka bila je snažna potpora borbi kršćana protiv krivovjerja s kojima su se susretali. Opasnost da vjerujemo kako je Kristovo uskrsnuće samo duhovna pobjeda i da naša vjera u vječni život isključuje materijalnu stvarnost ovoga svijeta još uvijek postoji. Mnogi kršćani i danas radije naglašavaju duhovnu stranu svoje vjere, a zapuštaju materijalni i fizički svijet kao nedostojnu i prljavu stvarnost.
U primjeru nevjernog Tome očituje se put prema vjeri koja se temelji na iskustvu osobnog susreta s uskrslim Kristom. Ovo iskustvo što ga je doživio Toma bilo je ohrabrujuće prvim kršćanima koji su povjerovali, ali se nedugo zatim razočarali u svojoj vjeri radi nedosljednog svjedočanstva drugih članova Crkve. Toma se već jednom „opekao“ u svojoj vjeri. Slijedio je Isusa na putu u Jeruzalem i htio je za njega umrijeti. No, gledajući njegovo razapinjanje i bijeg svojih sudrugova i sam je izgubio vjeru da će se ostvariti Isusovo obećanje o uskrsnuću. Nije vjerovao učenicima, nije vjerovao njihovom svjedočanstvu, nego se htio sam uvjeriti i osvjedočiti. Mnogo je kršćana koji su se razočarali u svjedočanstvo Crkve i u nedostojan život njezinih članova. Ipak, Tomino iskustvo govori razočaranim i nevjernim kršćanima današnjih vremena da se vjera ne temelji na svjedočanstvu drugih o Isusovu uskrsnuću, nego na temelju osobnog priznanja da je uskrsli Gospodin naš Bog kojemu odlučujemo predati svoj život i pokloniti mu svoje povjerenje.
Vjera u uskrsnuće Kristovo dolazi u srca Isusovih učenika na različite načine i dotiče ih različitim intenzitetom. Ljubljenom učeniku je dovoljno vidjeti prazan grob. Marija je povjerovala nakon što ju je Uskrsli oslovio njezinim imenom. Drugi su učenici morali vidjeti Isusa, a Tomi je imao potrebu dotaknuti Isusove rane. Slično se događa još i danas. Ljudi na različite načine dolaze do vjere u Uskrsnuće i na različite se načine osvjedočuju da je Isus živ unatoč muci i smrti koju je podnio.
I mi se iz tjedna u tjedan susrećemo s evanđeoskim izvještajima o Isusovu životu i njegovu uskrsnuću. Svake nedjelje u mogućnosti smo osnažiti svoju vjeru. Svakog osmoga dana pruža nam se prilika susresti se s uskrslim Kristom i čuti njegove riječi kojima nas šalje propovijedati Evanđelje. Nadahnuti Duhom Svetim pođimo i danas navijestiti drugima uskrsnuće Kristovo poštujući činjenicu da svatko ima svoj osobni put prema vjeri. Ako susretnemo nekoga tko neće odmah povjerovati to nije razlog da ne svjedočimo. Možda će upravo naše iskustvo vjere i susreta s uskrslim Kristom biti poticaj drugima da neumorno traže i dožive spasonosni susret od kojega će živjeti vječno.