U današnjem svijetu poslovnih transakcija govor o riziku ulaganja je čest. Mnoga poduzeća u Hrvatskoj teže ostvariti ugled na svjetskom tržištu kako bi ulaganja u njihovu proizvodnju i usluge porasla. Ljudi koji posjeduju kapital žele se još više obogatiti i uložiti u poduzeća koja po njihovom sudu imaju priliku vratiti im posuđena sredstva s kamatom. Dionice u sigurnim poduzećima donose ulagačima poveliku zaradu. Pronaći poduzeće u kojeg čovjek može sa sigurnošću uložiti prilično je teško. Tim poslovima bave se posebno školovani ljudi, a postoje i čitave firme koje se bave brokerskim poslovima i vrte velike sume novca zarađujući za svoje klijente i za sebe. Pojedini ulagači nemaju pojma gdje im se novac nalazi i koju su firmu danas kupili ili prodali. U svijetu biznisa i novac je roba kojom se trguje. Uložiti u pravo vrijeme i u pravo poduzeće može donijeti veliku dobit. No, ponekad se to i ne dogodi. Cijene dionica padnu. Poduzeće bankrotira. Ulaganja i kapital poduzeća izgubi vrijednost. Povjeriti nekome svoj kapital na upravljanje ili se sam baviti burzovnim mešetarenjem uvijek je posao visokog rizika. Živeći u svijetu rizičnih ulaganja, burzi dionica i mešetarenja novcem slušamo danas prispodobu o talentima.
U Isusovo vrijeme talent je je bio najveća novčana jedinica. Bila je to vrijednost 6.000 denara (nadnica). Za tu je vrijednost čovjek trebao raditi oko 20 godina. Jedan talent u srebru vrijedio bi danas oko 600.000 eura, a u zlatu oko 2 milijuna eura. Stoga je jedan talent i u Isusovo vrijeme bio više nego dovoljan vrijednu i poduzetnu čovjeku da s njim nešto zaradi i stvori. Kao i danas, i u Isusovo vrijeme bilo je bogatih ljudi koji su svoj novac povjeravali drugima na upravljanje. Gospodar je slugama podijelio talente prema njihovoj sposobnosti. Smanjio je rizik gubitka na najmanju moguću mjeru. Ponašao se ekonomski. Uložio je više u onaj biznis od kojeg se nadao većoj dobiti. No, rizik je još uvijek postojao.
I mi znademo kako i najveća poduzeća lako propadnu i odu u stečaj ako nemaju dobrog i sposobnog direktora. Isto tako znademo kako mala poduzeća kojima je na čelu sposoban i snalažljiv voditelj mogu jako dobro poslovati i zarađivati. Više je nego očito da količina kapitala uložena u neko poduzeće nije jamstvo pozitivnog poslovanja poduzeća. U našoj Domovini propast i stečaj dogodio se i u onim poduzećima koje je država dokapitalizirala. Problem nije ležao u manjku novca nego u vodstvu poduzeća i u politici upravljanja njime. S druge strane mnogi su mali poduzetnici uz prilično nepovoljne kredite i financijsku pomoć ulagača uspjeli pokrenuti proizvodnju i uspješno djeluju zapošljavajući sve više redovno plaćenih radnika. Mudro upravljanje kapitalom, pametno ulaganje, rad i zalaganje svakog radnika na svom radnom mjestu je temelj uspješnog poduzeća. Plodovi takvog rada vide se konačno u svakom financijskom obračunu ili reviziji.
Slika Boga poduzetnika koji ulaže u nas ljude prema našim sposobnostima nam se možda sada čini bližom. Gospodar je slugama povjerio talente. Oni su povjereno blago koristili i polučili dobit. Prva dvojica slugu stekli su razmjernu dobit uloženom kapitalu. Svojim nastojanjem i radom opravdali su povjerenje Gospodara. Upotrijebili su sposobnosti koje je Gospodar u njima prepoznao. Uložili su povjereni kapital u poslove unatoč riziku da propadne Gospodarev novac i njihov ugled pred Gospodarem. Riskirali su i uspjeli. S povjerenim novcem su učinili dobro i sebi i Gospodaru. Osim toga, zaslužili su i nagradu koju im je Gospodar po povratku udijelio.
Onaj zadnji sluga koji je primio jedan talent nije riskirao. Nije uložio novac u posao. Nije nastojao polučiti bilo kakvu korist. Gospodar ne sudi o količini dobiti nego mu prigovara što nije ništa učinio s povjerenim talentima. Osuđuje ga zbog lijenosti i zbog nekorištenja svojih sposobnosti.
Bog nam daje talente da s njima radimo, a ne da ih zakopamo. Količina i vrijednost dobiti nije važna. Važan je naš trud, naše zauzimanje. Bog nam je dao život i obdario nas različitim sposobnostima. To su naši talenti. Kako ćemo ih uložiti i u što ćemo ih upotrijebiti ovisi o nama. Rezultati nisu toliko važni koliko je važna zauzetost i želja raditi s talentima koje imamo. Rizik uvijek postoji. Možda ćemo u nekim našim nastojanjima zalutati. Možda će nam neki posao propasti, možda ćemo koji dan i izgubiti. Možda ćemo i pogriješiti, krivo procijeniti situaciju. Tek ako uložimo povjerene nam sposobnosti možemo se nadati uspjehu. Potpuno je krivo bojati se gubitka i ništa ne raditi sa sobom i na sebi. Dužni smo razvijati svoje sposobnosti i njegovati talente koje nam je Gospodar povjerio. Rizik pogriješiti dok radimo nije toliko opasan. Veća je opasnost zbog straha od griješenja ništa ne činiti.