(Mt 1, 16.18-21)
Među onima koji su preživjeli rat, potres ili poplavu, neku drugu prirodnu nepogodu ili prometnu nezgodu često se mogu čuti razgovori kako su nečijom dobrotom ili čudim okolnostima spašeni od smrti. Mnogi smatraju da se upravo tada dogodilo čudo spasenja njihovih života. Da nije bilo čovjeka koji ih je u posljednji čas povukao u zaklon ili im pružio ruku da ih izvuče iz nabujale rijeke najvjerojatnije bi umrli. Da su u opasnoj okolnosti napravili krivi korak, danas ne bi bili ovdje.
Kad slušamo pripovijesti o čudesnim preživljavanjima naših najbližih i doživljavamo čudesnost njihova spasenja mogli bismo shvatiti i činjenicu da smo i mi živi upravo jer su oni u tom presudnom času ostali na ovome svijetu. Mi smo živi i mi postojimo jer su naš otac ili djed, majka ili baka u tom presudnom času doživjeli spasenje. Svako od nas duguje svoj život izborima i odlukama drugih ljudi koji su živjeli prije nas. Živi smo jer su drugi prije nas doživjeli spasenje i bili spašeni od nevolje.
Rijetko tko od nas čuva sjećanja na svoje pretke. Još je manje onih koji poznaju svoje obiteljsko stablo i genealogiju vlastite obitelji. Možda se sjećamo svojih djedova i baka, ali rijetki su oni koji istražuju svoje korijene kako bi probudili doživljaj povezanosti vlastitog života s ljudima koji su prije nas živjeli i prenijeli život na nas. I ne mislimo da je onaj tko je našemu ocu ili majci, našemu djedu ili baki, našem pradjedu i prabaki pomogao, zaslužan za naše postojanje. On je spasio i naš život. Omogućio je i nama da živimo. Onaj tko je spasio jednog čovjeka spasio je čitav narod. Po životima drugih ljudi i nama su otvorena vrata života.
Današnji evanđeoski odlomak donosi završetak rodoslovlja u kojemu je sveti Josip pretposljednja karika, zadnje koljeno, u nizu Isusovih predaka. U Isusovom rodoslovlju mnogo je onih koji se baš i nisu isticali posebnim vrlinama. Štoviše, neki su bili grešnici. Međutim, svi su Isusovi pretci dio dugovječnog iščekivanja i nade u ispunjenje Božjeg obećanja. Iako su mnogi od njih bili tek imena na popisu, njihova vjera u bolju budućnost održavala je u njima nadu ispunjenja Božjih obećanja danih Abrahamu i potomstvu njegovu.
Josip nije samo jedno koljeno, samo jedna karika u lancu Isusovih predaka. On je vrhunac dugog niza generacija svoga naroda. Sve što se događalo u povijesti njegova naroda utjecalo je na njegov osobni život. Izraelski narod prošao je kroz krize lutanja, ropstva, ratovanja, obnove i građenja razrušenih domova, odlaska i povratka u vlastitu domovinu. Događalo se u povijesti Izraela i to da su ga izjedali grijesi i nevolje, bratoubojstva, preljubi, otpad od vjere, izdaja i prijevara. Sve je to utjecalo na Josipa i bilo je dio njegova postojanja. Ipak, Josipovi su preci, čak i svojim grijesima bili oruđe dolaska Spasitelja. Bog ih je odabrao da budu preci obećanog Mesije. Upravo ta činjenica da su i grijesi, kao i dobrota ljudi obilježili Josipove pretke, stavila je pred Josipa važan izbor: nastaviti niz grijeha ili nastaviti niz dobrote.
Iako nam se čini da je Marijina odluka i pristanak služiti Bogu i njegovoj Riječi važnija, ne može se reći da i Josipov izbor i njegov pristanak nije važan. Bez Marijinog pristanka Isus se ne bi rodio. Ali bez Josipova pristanka i njegove odluke Isus ne bi postao sin Izrelov, dio Božjega naroda, dugo očekivani Spasitelj i Osloboditelj – Mesija. Josipovim izborom Isus je postao sin Zakona i dovršitelj povijesti spasenja Božjega naroda.
Josip je izabrao staviti se u službu Bogu. Odlučio je i pristao uz Božju volju. Njegov je izbor značajan za sve nas, koji smo kasnije postali dio povijesti spasenja novoga Božjeg naroda – Crkve. Josip je utkan u našu povijest. Njegov izbor dio je naše baštine koju su nam namrli vjerni članovi Crkve. Radi Josipov izbora i njegove odluke da sudjeluje u nizu generacija Božjega naroda i mi se danas možemo dičiti vjerom i slaviti život posvećen Bogu.
Ni jedan izbor nije lak, osobito onaj u kojemu znademo da će naša odluka usmjeriti tijek života budućih generacija. Josip se bojao. Obuzimao ga je strah za budućnost Marijinu, Isusovu i budućnost Božjega naroda čiji je bio član. I nas bi trebao češće prodrmati strah radi odgovornosti za živote onih koji dolaze poslije nas, jer mnoge odluke o svojim životima donosimo kao da poslije nas neće nitko živjeti i kao da naše odluke ne utječu na buduće generacije.
Na današnji dan, kad slavimo sv. Josipa, zahvalimo za sve one koji su nam predali život i namrli nam vjeru. Molimo za one koji dolaze iza nas: za našu djecu, unučad, praunučad. Molimo za naš narod koji je s ponosom posvetio svoju zemlju sv. Josipu. Odgovornim izborima budimo mi ta generacija koja će prekinuti biranje zla i lošega, a izabrati mudro i dobro. Svojim izborima pokrenimo sudbinu svojih obitelji i svoga naroda prema spasenju, obnovi i blagostanju.