(Mt 11,25-30)
Današnji blagdan spada među mlađe blagdane u katoličkoj Crkvi. Uveden je kao svetkovina tek otprilike prije 160 godina. Podsjeća nas na ukazanja Presvetog Srca Isusova svetoj Margareti Mariji Alcoque, redovnici koja je živjela u franscuskom samostanu Paray-le-Monial krajem 17. stoljeća. Ona je tijekom dužeg vremena primala poruke o Isusovoj ljubavi prema ljudima i poticaje da pobožnost prema blagom i poniznom Srcu Isusovom proširi ljudima kako bi postali svjesni koliko Bog ljubi čovjeka. Slične je poruke primala i sveta Faustina, redovnica iz Krakova u Poljskoj, koja je svjedočila o Božanskom milosrđu i njegovoj ljubavi osobito prema malenima i zapostavljenima, onima koji su ostavljeni i bez ičije pomoći, koji se više ne mogu nadati ičijoj pomoći osim pomoći Božjoj. Ove dvije svetice u svojim su svjedočanstvima govorile o Isusovom srcu koje poziva ljude da se suobliče njemu i postanu slike Božje ljubavi.
Među raznim pobožnostima koje su potekle iz pobožnosti Srcu Isusovom i postale dio tradicije Crkve svakako je i lijepa molitva Zlatne krunice, što su je i jedna i druga svetica promicale. Moleći Zlatnu krunicu zazivamo Isusa da i naše srce bude kao srce njegovo. Na svaki zaziv: „Isuse, blaga i ponizna srca!“ pobožno odgovaramo: „Učini srce naše po srcu svome!“ Što to Isus treba učiniti u našem srcu da bi bilo kao njegovo? Što je nama činiti da i naše srce bude kao Isusovo? Kako se suobličiti srcu njegovu? Evanđeoski odlomak kojeg smo slušali danas u prvoj svojoj rečenici donosi prvi zaziv iz Isusove molitve svom nebeskom Ocu: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ Isusova poruka i njegova riječ govori o malenima, jer je oni prvi mogu razumjeti i prihvatiti. No, ostaje nam pitanje koji su to maleni, kojima je objavljena Radosna vijest i što je to što maleni mogu razumjeti bolje nego mudri i umni. Jesmo li mi možda oni koji mudruju i umuju pa ne mogu to razumjeti? Kako i na koji način možemo biti maleni kojima će to biti objavljeno? Vjerujem da su ta pitanja već zaokupljala i vaše srce dok ste prebirali krunicu i izgovarali zazive presvetom Srcu Isusovu.
Odgovore na naša pitanja valja nam uvijek tražiti u Isusovoj riječi i u svjedočanstvima proroka i apostola koji su objavitelji Božje poruke nama ljudima. Isus naziva svoga Oca gospodarem neba i zemlje. Taj naziv koji Isus upotrebljava za svoga Oca otkriva nam i odgovor na pitanje tko su to maleni koji to mogu razumjeti i prihvatiti.
Čitav Stari zavjet svjedočanstvo je Božjeg objavljivanja svome narodu i pokazivanja Božje brige i ljubavi prema ljudima. Iz Starog zavjeta kao prvo čitanje slušali smo odlomak iz knjige proroka Hošee. Ondje je izneseno svjedočanstvo Božje ljubavi prema kojem se Bog kao otac birne za svoju djecu, za svoj narod. On ljude privlači sebi užetima za ljude – užetima ljubavi. Kao otac uči svoju djecu hodati, drži ih za ruku, nad njih se naginje, daje im hranu i pruža sigurnost. Bog svoj narod poziva ih da iziđu iz ropstva i dođu živjeti s njime, da postanu članovima njegove obitelji.
Drugo čitanje iz poslanice Efežanima donosi svjedočanstvo Pavlove ljubavi po primjeru Božjeg postupanja u Isusu. Poziv je to upućen onima koji ne vjeruju, poganima, da se približe Bogu i uvjere se u njegovu brigu za ljude. Pavao svim ljudima propovijeda Božje očinstvo, govori o Božjem očinskom domu, gdje se svi mogu u slobodi osjećati kod kuće i smiriti svoje srce jer su ukorijenjeni i utemeljeni u Božjoj očinskoj ljubavi. Mjesto njihova prebivanja, utemeljenja i ukorijenjenja je čitav svijet, nebo i zemlja. U čitavom svijetu njihovo srce može biti mirno, jer su s Bogom, Ocem, gospodarom neba i zemlje, na sigurnom tlu, doma, kod kuće.
Isus naziva svoga Oca gospodarom neba i zemlje i kaže kako je to objavljeno malenima, a sakriveno od mudrih i umnih. Biblijska tradicija malenima smatra one koji se oslanjaju jedino na Boga i koji se uzdaju jedino u njegovo milosrđe i ljubav. Maleni su obespravljeni, siromasi svih vrsta, bolesni, potlačeni, gladni i žedni, prognani i nepravedno osuđeni, osobito stranci bez domovine, udovice i djeca bez obitelji. Za sve se njih Bog na osobit način brine i svima njima posebno iskazuje svoje milosrđe. Nesigurnost života malenih Bog podupire svojom vjernošću i sigurnošću svoje blizine i svoje privrženosti. Maleni, koji ovise o Božjoj milosti svaki dan i sve što im dobra u životu dođe smatraju Božjim darom i iskazom njegove ljubavi lako je shvatiti Božju blizinu i njegovu brigu. Oni ne moraju dubokoumno misliti i proučavati kako bi došli do spoznaje da im je Bog blizu, da ih hrani i daje im ono što im je za život potrebno. Njima je to stvarnost svakodnevnog života, njihovo svakodnevno iskustvo. Najljepši dar i najveći iskaz Božje dobrote i njegove milosti dolazi im kroz hranu koju mogu s Božjim blagoslovom ubrati iz plodova zemlje. Po plodnosti zemlje oni osjećaju kako je Bog s njima i svaki dan uživaju u njegovim darovima. Sigurnima se osjećaju jer im Bog uzdržava život, pa nakon napornog rada zbog kojeg su umorni i opterećeni s Božjim blagoslovom mogu mirno jesti ono što su u suradnji s Bogom priskrbili. Oni znaju da je Bog gospodar neba i zemlje i da se bez njega i bez suradnje s njime ne može mnogo toga postići. Oni znaju da, ma koliko radili, ukoliko Bog ne da kišu s neba i pogodno vrijeme, nema uroda i nema hrane za život. Oni zanju da sve ovisi o Bogu i da je sve njegov dar.
Onima koji su mudri i umni, osigurani, situirani, koji se ne moraju brinuti za sutra, oni smatraju kao su svojim radom i svojom mudrošću i znanjem zaradili dovoljno za svoj život. Oni se ne moraju bojati Boga i njegove hirovitosti, hoće li ili neće dati da kiša pada ili sunce sja. Oni imaju dovoljno za svaku priliku i nepriliku. Osjećaju se sigurnima i bez Boga. Smatraju se gospodarima svog života. Oni u svojim očima nisu i ne žele biti maleni. Oni sebe smatraju velikima i odraslima. Njima ne treba očinska briga, jer su oni sami sebi izgradili dom, mjesto svoje sigurnosti, mjesto u kojem Bog može doći i biti gost, ali samo ako to njima odgovara.
Molimo Zlatnu krunicu i zazivamo Isusa: „Učini srce naše po srcu svome!“, a jesmo li spremni shvatiti da je sve u Božjim rukama, i nebo i zemlja, naš život u potpunosti? Možemo li poput malenih ispovjediti kako je naša sigurnost jedino u Bogu? Pravimo li se velikima i dok zazivamo Isusa da nas učini po svome srcu zaboravljamo kako sredstva koja imamo i plodovi našega rada nisu samo naša zarada nego i Božji dar dan nama za iskazivanje ljubavi prema našim bližnjima koji su obespravljeni, siromašni i nepravedno oskudni. Postanimo malo manji. Upregnimo se u jaram s Kristom. Povucimo kola ili plug našeg života ne samo u svoju korist, nego i u korist naše obespravljene braće i sestara, kojima Bog ne može pomoći ukoliko se mi, slušajući njegovu riječ, ne upnemo da im pomognemo.
Božja riječ je uže kojim nas on veže jedne za druge i približuje sebi. Dopustimo se svezati jedni uz druge. Dopustimo se upregnuti u njegov jaram. Slatko je pomagati drugima. Lako je moći biti drugima na korist. Ponesimo i podnesimo terete života zajedno. Tako to rade oni koji pripadaju Božjoj obitelji, koji su sinovi i kćeri Oca nebeskog. Tako se živi u obitelji Božjoj što ju je Krist osnovao kao znak zajedništva i ljubavi za sve ljude.