(Mt 2,1-12)
Današnji blagdan donosi pred nas sasvim čudne likove koje evanđelje naziva „magi“. Ti se likovi nigdje dalje u evanđeljima ne spominju osim u izvješćima o Isusovu rođenju kod evanđelista Mateja. Zbog toga iz samih evanđeoskih izvještaja skoro i ne bismo mogli znati tko su ti ljudi koji su se sasvim neočekivano i iz daleka svijeta pojavili i došli pokloniti Isusu donijevši mu znakovite darove.
Ipak u Djelima apostolskim spominju se ljudi kojima se pridjeva naziv „mag“. Tako sv. Luka u Djelima apostolskim spominje nekog čovjeka imenom Šimun, koji se već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod svojim vradžbinama. On je apostolima ponudio novac kako bi mu oni dali moć da svatko na koga položi ruke primi Duha Svetoga. Šimun „mag“ se obratio, pokajao, pa ga je Filip krstio (Dj 8,9-24). Taj Šimun je ipak ostao poznatiji zbog nuđenja novaca u zamjenu za službu u Crkvi pa se i kasnije takva ili slična djela po njemu nazivaju „simonija“. Također je, prema Djelima apostolskim, postojao i neki Židov imenom Elim Barjesu koji je bio astrolog, vračar i nazovi prorok na dvoru carskog prokonzula Sergija, koji je pokušao spriječiti apostole u naviještanju evanđelja pa ga je Pavao ošinuo pogledom, prokleo te je Elim oslijepio (Dj 13,6-12). Apostol Luka ih u Djelima apostolskim opisuje kao vračeve, čarobnjake, zadrte i zlokobne likove koji pripadaju tamnom poganskom svijetu. Oni, prema Lukinom viđenju, svojom magijom i vračarstvom žele upravljati čak i Duhom Svetim i odvratiti ljude od vjere u Isusa Krista. Tako nam prema svjedočanstvu Djela apostolskih može izgledati kako su se ljudi o kojima govori današnji evanđeoski tekst bavili prilično čudnim i „mutnim“ poslovima.
No, danas smo slušali odlomak iz evanđelja po Mateju. Likovi o kojima sv. Matej govori i naziva ih istim imenom kao i Luka – „magi“ – izgledaju sasvim drugačije. Oni slijede zvijezdu i proučavaju snove izvlačeći iz njih dobre pouke. Dolaze s Istoka i uz malu pomoć onoga što je Herod čuo od svojih dvorskih svećenika i pismoznanaca pronalaze mjesto gdje je bio Isus sa svojom majkom Marijom, te mu se do zemlje klanjaju. Otvaraju svoje darovne škrinje što su ih sa sobom donijeli i obdaruju ga darovima prikladnim vladaru koji će vladati Božjim narodom Izraelom i za kojeg je prorokovano kako će se njemu klanjati svi narodi i kraljevi zemlje (usp. Ps 27; Iz 60,1-6).
Matejevi „magi“ su astrolozi, zvjezdoznanci, vjerojatno stručnjaci u promatranju nebeskih pojava i tumačenju događaja prema putanjama planeta i zvijezda. Njima su bile poznate neke istine židovske vjere i mesijansko iščekivanje židovskog naroda. Matej je, čini se, smatrao kao su ti „magi“ najvjerojatnije porijeklom iz Babilona, gdje je postojala malena zajednica Židova. Matej je „mage“ možda smatrao i svećenicima neke davne religije ili pripadnicima Zoroastrijanizma koji je u Perziji kao religijski pokret postojao još od davnih vremena židovskog sužanjstva i bio poznat kako Židovima tako i drugim okolnim narodima.
Štogod da je Matej mislio o „magima“ i kakvim god ih smatrao, ipak nama danas ta trojica ljudi ostaju kao pitanje i zagonetka o kojoj nam valja promisliti i iz današnjeg evanđeoskog teksta izvući za sebe neku pouku. Prije svega, Matejevi „magi“ nam sigurno žele nešto poručiti i produbiti naše shvaćanje značenja Isusova rođenja, inače ih Matej ne bi uvrstio u svoje evanđelje niti bismo o njima ikada čuli, možda ne bismo ni slavili ovaj blagdan koji po njima popularno nosi ime – Tri kralja – premda je njegov službeni liturgijski naziv „Bogojavljenje“.
Izvješće o poklonu „maga“ valja nam promatrati i čitati unutar većih tema o kojima sv. Matej govori u svom evanđelju. Tako ga možemo bolje razumjeti i shvatiti njegovo značenje za nas. Jedan od glavnih postavki Matejeva evanđelja oslanja se na činjenicu kako svi ljudi, pa makar i ne pripadali židovskom narodu, ukoliko su vjernici svoje vjere i iskreni sljedbenici svojih vjerničkih načela, imaju barem neko saznanje o mesijanskom iščekivanju i gaje čežnju za spasenjem. Neki su od njih, u susretu s Isusom prepoznali u njemu Mesiju, a drugi su, zaslijepljeni i zaglušeni svojom grešnošću, propustili priliku spasenja i namjerno odbili prepoznati Isusa kao svoga Spasitelja. Mnogi vjerski vođe Židova i pismoznanci nisu prepoznali u Isusu po prorocima naviještenog Mesiju te su ga, na žalost, odbacili. Strašna je to i tamna istina koja u Matejevom evanđelju ima užasne posljedice i žalosne učinke.
U ljepšem svijetlu i s više nade apostol Matej opisuje primjere obraćenja pogana, ljudi koji nisu pripadali židovskoj vjeri i narodu. Ispunjenje mesijanske nade i židovskih mesijanskih iščekivanja prelijeva se na sve narode. Bog se, kao što je obećao Abrahamu i drugim praocima po prorocima, objavljuje svim narodima i daruje im svoj blagoslov. Narodi svega svijeta pozvani su prepoznati u Isusu obećanog Mesiju i prikloniti se njegovoj vlasti u novom Kraljevstvu kojim on vlada. Mudraci su upravo to i učinili. Iako su dolazili iz drugog kraja svijeta i iz drugog religioznog okružja, oni su u susretu s Isusom prepoznali u djetetu u jaslama novorođenog kralja – Mesiju – Isusa Krista. Njihovo klanjanje označava početak novog vijeka, osnutak novog Božjeg kraljevstva u kojem su svi narodi dobrodošli. Oslanjajući se upravo na tu teološku poruku Crkva je već od svojih početaka današnji blagdan nazivala „Bogojavljenje“. Time se blagdanom slavila objava Boga i njegove slave svim narodima, a dugo je bio i jedini blagdan na koji se slavilo Isusovo rođenje, dok nije uveden blagdan Božića.
Kršćanstvo je od svojih početaka raslo i širilo se među poganima i nežidovima. Uskoro je Crkva postala većinski sastavljena od krštenika koji prije nisu pripadali židovskom narodu. Židovi su je počeli smatrati i protužidovskom. I tu povijesnu istinu nalazimo u Matejevu evanđelju upravo u ovom današnjem evanđelju. Dok bi se od Heroda, svećenika i pismoznanaca očekivalo da prihvate Isusa i u njemu prepoznaju Mesiju, jer su oni baštinili židovsku religioznu baštinu, to se ipak ne događa. Na drugo strani stoje „magi“ koji, kao predstavnici poganskih naroda, ničice padaju pred djetetom u jaslama i u njemu prepoznaju Mesiju. Tako Matejev opis dolaska „maga“ u isto vrijeme predviđa očekivano ispunjenje nada svih religija svijeta, ali i opasnost koja se može dogoditi ukoliko oni od kojih se očekuje spoznaja Isusa Krista tu spoznaju ne postignu.
Uvijek je bilo kršćana koji nisu uspjeli, a ponekad su i odbijali vidjeti ono što je dobro u drugim svjetskim religijama. Bilo je i vremena kad su neki kršćani činili sve što su mogli kako bi uništili neku religiju koju su pronašli na područjima gdje su se naselili. Ukoliko je ideja kako je kršćanstvo jedina prava religija, a sve druge religije nisu drugo doli idolatrija, tada se i mi ponašamo poput apostola u Djelima apostolskim, a „magi“ nas usmjeruju prema vjerskoj isključivosti koja se događala u njihovo vrijeme i tijekom tamnih vremena povijesti Crkve i evangelizacije koja ne poštuje i uništava svaki drugi oblik vjerovanja i religioznosti. Postoje i kršćani kojima su druge religije jednako dobre i jednako istinite kao što je i kršćanstvo. Takav stav ne bi zadivio Mateja. Njegovi „magi“ na prvi pogled nisu postali kršćanima, jer se vraćaju onamo odakle su došli – u svoj kraj. Matej smatra kako drugi ljudi i narodu trebaju poštivati i cijeniti kršćanstvo. Dolazak „maga“ pretpostavlja interes drugih naroda i vjernika drugih religija za kršćanstvo, ali podrazumijeva i obostrani interes jednih za druge. Kršćani u drugim religijama mogu pronaći dragocjenosti, što ih darovi prikazani Mesiji naznačavanju. Upoznavanje i otvaranje škrinja s blagom mudrosti drugih religija omogućit će i nama samima, kršćanima današnjeg vremena, da se obogaćeni tom mudrošću vratimo kući promijenjenih mišljenja i drugim putem.