(Lk 2,1-14)
Božićna noć posebna je noć. Nakon užurbanih dana pripreme za blagdan Isusova rođenja konačno stiže mir. Već od početka Došašća spremali smo se za ovu noć. Rekalame po trgovačkim kućama, na televiziji, u novinama. Odbrojavanje dana kroz došašće. Odbrojavanje misa zornica. Vađenje slatkiša iz adventskog kalendara. Osobito u posljednje dane Došašća sve je postalo užurbanije. Zamišljeno je trebalo realizirati, sve pripremiti i dovesti u red. Sve nas je u posljednih nekoliko dana požurivalo. Kao da je neki unutarnji sat u nama otkucavao i upozoravo da vrijeme ističe. Toliko toga za obaviti prije Božića. Nabaviti jelku, prirediti poklone, ispeći kolače, prirediti objed, okititi stan ili kuću, sve očistiti, namjestiti … Konačno je Božić došao. Sad je sve gotovo. Možemo odahnuti i prepustiti se „duhu Božića“. Konačno mir … Marak ove noći smiruje i tijelo i dušu. Poziva na razmišljanje.
U današnjem evanđoskom odlomku susrećemo se s anđelima i pastirima koje usred noćnog mira i mraka obasjava svjetlost slave Gospodnje. Ta nebeska svjetlost je svjetlost slave Gospodnje, svjetlost Božje prisutnosti. Bog im se u toj svjetlosti objavio. Po glasovima anđela primili su poruku. Stigla im je Radosna vijest – Evanđelje. Pastirima, malim i običnim ljudima na rubu društva, nepopularnima i često odbacivanima, upravo njima je prvima naviještena velika radost da se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. Sadržaj te radosne vijesti, objasnili su im anđeli, znakovito je prisutna u novorođenčetu. „I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“
Prečesto Božićnu radost povezujemo sa svjetlošću reklama, sa bljeskom mnoštva žaruljica, sa svjetlom reflektora koji obasjavaju nebo i čine ovu noć posebnom i bajkovitom. Međutim, svjetlo koje Bog donosi ljudima na svijet nije jako svijetlo reklama i reflektora, junaka i megazvijezda, hitova i popularnost. Svjetlo Božje slave objavljuje se u znaku malenog djeteta. To svijetlo, sićušno i maleno poput svijetla obične svijeće, ne može se uspoređivati sa svjetlošću kojim svijetle umjetna rasvjetna tijela. To svijetlo Božje slave pokazuje se nepopularnim ljudima, nepoznatima i nerazglašenima. Ono ne svijetli po gradskim trgovima i u trgovačkim izlozima. Svjetlo Božje slave ne svijetli u velikim božićnim hitovima slavnih pjevačkih imena i estradnih zvjezda. Ono ne dolazi u obliku novih obrada božićnih pjesama. Svjetlo Božje slave svijetli u djetetu položenom u jasle, u svakodnevnom prostoru života pastira i njihovih stada. Pastirima se navješta u znaku novorođenog djeteta koje dolazi na svijet raste, postaje, biva … Božićni navještaj dolazi u znaku svakodnevne brige za održanje života i očuvanje potomstva. Božja se slava očituje u životima onih koji svakodnevno moraju raditi, brinuti se za svoje potomstvo, za svoju imovinu, za svoja stada, za svoje pašnjake, za svoju zemlju. Slava Božja obasjava one koji u djetetu prepoznaju nadu za svoju budućnost i budućnost svoga naroda.
Tako se često uplašimo pred budućnošću. Bojimo se i za sebe i za djete koje dolazi na svijet. U mraku noći koju ne mogu rasvijetliti umjetna svjetla vlada strah i tjeskoba. Djete rođeno u svijet straha ne doživljava se nadom u bolje sutra. Ono predstavlja još jedan korak dublje u mrak tjeskobne brige. U svjetlu vjere, koje rasvjetljuje ovu noć, svako dijete koje se rodi znak je nade u bolju budućnost. Sa svakim djetetom otvara se nova prilika za njega osobno, za njegove roditelje, za njegov narod, za njegovu domovinu, za čitav svijet. Svako novo dijete u svjetlu Božića predstavlja put prema spasenju, razlog radosti, temelj nade.
Smirujući se nakon predbožićne utrke da sve priredimo i pripravimo za slavlje Božića razmislimo i provjerimo svoju vjeru u Boga. U poruci pastirima jasno je naglašen poziv i poslanje. Poziv na napuštanje životnog stila u kojem vlada strah i beznađe, i poslanje pastirima da pođu vidjeti i uvjeriti se u mogućnost početka novog stila života. Taj poziv i poslanje možemo i mi čuti kao Božji poziv i poslanje nama, pastirima i vjernicima današnjeg doba u našoj domovini, na našim poljima, pašnjacima, radnim mjestima, u našim obiteljima. Poziv je to i poslanje promijeniti svoj stil života i svoj način razmišljanja o svojoj budućnosti, o budućnosti našeg naroda i naše domovine.
U tom novom stilu života znak rođenja djeteta u jaslama predstavlja početak novog i boljeg svijeta, nove budućnosti. Znak rođenje djeteta govori da na Božić ništa nije gotovo, ništa nije dovršeno i stavljeno na tanjur. Rođenje djeteta svjedoči da predstoje izazovi odgoja, prolaska kroz razne procedure, zakonske, političke, društvene i kulturne. Po rođenju djeteta Bog daje znak da i nama valja poštivati i promicati rast, a ne stati pred zavrzlamom svih problema koji su pred nama. Kad bi roditelji znali što ih sve čeka vjerojatno ne bi rađali djecu. Kad bi djeca znala što ih u životu čeka ne bi se ni htjela roditi. Strah ne rađa život, nego ga gasi prije no što i nastane. Mrak straha pred životom onesposobljuje nas za povjerenje Bogu koji je izvor života. Strah život guši, a vjera i povjerenje Bogu život promiče i podupire.
Svjetlost slave Božje noćas i nas obasjava, a anđeoska pjesma „Slava Bogu na visini“ poziva i nas na „dobru volju“ da u djetetu Isusu i u svakom novorođenom djetetu vidimo znak nove budućnosti za našu obitelj, naš narod i za našu domovinu.