(Post 3, 9-15.20; Ef 1, 3-6,11-12; Lk 1, 26-38)
Ima dana kad nam se čini kako su se tama, bol i grijeh toliko namnožili i jedno na drugo naslagali tako da se ne može primjetiti razlika niti se može točno razlučiti što čemu u našem životu pripada. Ponekad nam se čini da se nalazimo na dnu te gomile, pritisnuti svim nedaćama svijeta. Izgleda beznadno bilo što pokušati. Čini nam se da smo pokopani pod tisućama naslaga isprepletenih đavolskih zala koji nas svakim danom sve više i više vežu i pritišću.
Pripovjest iz Knjige Postanka govori nam o tome kako je došlo do te situacije u kojoj se osjećamo beznadnim i grešnim. Ljudska bića okrenula su se od jednostavnosti Božje ljubavi prema samima sebi i učinila svoj život kompleksnim, zamršenim i zakučastim. Strah, sram, osjećaj grešnosti, muka i sve druge vrste komplikacija utkali su se u tkanje ljudskoga života. Naš odnos prema Bogu se promijenio, ali odnos Božji prema nama, nije se promijenio. Bog nas je izabrao prije početka vremena da budemo sveti i neporočni pred njim, da budemo dionici njegove ljubavi. Njegov milosni život počima u osobi skrajnje jednostavnosti. Nije važno koliko je duboka tama ili zamršen čvor naših vezanosti. Božja ljubav u trenu može preoblikovati naš život. Milost je jednostavna. Njezino odsustvo stvara komplikacije u našim životima.
Marija je, kako se kaže, uvijek imala jednostavnost milosti. Mi to možemo vjerovati ili nevjerovati, ali u svakom slučaju, nemojmo od toga praviti komplikacije. Cijela se priča vrti oko žene koja je potpuno živjela svoj život u jednostavnosti Božje ljubavi. Naš je život kompliciran, zamršen i teško razumljiv, njezin ne.
U našem dobu, kada nas terorizam i brze promjene tjeraju na razmišljanje gdje će završiti ovaj svijet, teško je i zamisliti da bi netko još od rođenja ili možda od samog začeća znao svoje poslanje i ono što će se s njim u životu dogoditi. A ipak, vjerojatno ste i vi susreli barem kojeg čovjeka koji je uvijek znao što želi biti i koji je to postao kad je odrastao. Sigurno ste susreli nekoga koji je govorio: «Od samog djetinjstva znao sam da ću biti vatrogasac».
U Svetom pismu ne nalazimo ništa od takvih zamisli Blažene Djevice Marije. Vjerojatno nitko u Nazaretu nije čuo da bi Marija rekla: «Kad odrastem, želim biti Majka Božja!». Njezin život protekao je u svakodnevnom otvaranju Božjoj ljubavi. Neizreciva Božja sila i snaga na divan je način u njezinom životu učinila velika djela. Od neizmjerne je važnosti razumijevanje Marijina života u svjetlu njezinog fiat – neka mi bude po tvojoj riječi. Marija nam daje primjer vjerničkog ponašanja slušanja Božje riječi i u Lukinom evanđelju u opisu navještaja rođenja Isusa Krista i u Ivanovom evanđelju kad na svadbi u Kani Galilejskoj zapovjeda slugama, a također i nama danas: «Što god vam rekne, učinite!». Marijina važnost u povijesti spasenja tako nadilazi njezinu roditeljsku ulogu. Ona nije samo rodila Isusa Krista, ona je prava i «prva» vjernica. «Još blaženiji oni koji slušaju moju riječ i izvršavaju je» reći će Isus kad su istaknuli samo Marijinu ulogu majke.
Marije se trebamo sjetiti ne samo kao žene koja je s punom odgovornošću prihvatila Božju riječ u svoj život nego i kao žene koja je to učinila s velikom radošću. Luka nam govori kako je Marija, čim ju je anđeo napustio, brzo otišla u gorje u grad Judin posjetiti svoju rođakinju Elizabetu i s njom podijeliti radost. Odjek Marijine radosti čujemo i mi dok molimo i čitamo Marijin himan Veliča duša moja Gospodina. Taj himan je radosna proslava Božje milosti koja se nastanila u njezinom životu. Marija ga u radosti začeća i zahvalnosti Bogu klikće.
Često smo u opasnosti misliti kako je Marijin poziv toliko poseban i toliko izvanredan da se takvo što nama ne može dogoditi. Međutim, svi smo mi pozvani od samoga početka, od stvaranja, upoznati Boga i otkriti Božji poziv za naš život. Psalmist govori: «Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu… dušu si moju do dna poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite… dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj. Dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.» (Ps 139)
U današnjem drugom čitanju Pavao o istoj temi razmišlja ovako: «U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim» (Ef 1,4) Kao i Marija i mi smo svi pozvani biti uvijek otvoreni Božjoj sili i njegovoj milosti. Pozvani smo od samoga početka svijeta sudjelovati u nastanjenju Božje ljubavi u svijet. Marija nam je u tome nastojanju model i prethodnica. Ona je aktivno uključena u naš život.
Marija je također i izvor utjehe za djecu i pomoć u njihovom rastu u svetosti. Kao majka i tješiteljica na životnom putu ona nas, svoju djecu, prati i uči odgovornosti odraslog kršćanskog života. S Marijinom vjerom i pouzdanjem prihvatimo se i mi ozbiljno svoje kršćanske zadaće i razmrsimo tajne zla jednostavnošću Božje milosti.