Današnje je društvo puno obećanja. Obećava nam se bolji život, više novaca, veće blagostanje, mirniji život, sigurnost, sreća, zadovoljstvo i svašta nešto. U početku mnogo toga što nam se obećava dobro izgleda i lijepo bi bilo kad bi se ostvarilo, no vrlo se često ispostavi da su sva ta obećanja samo „mlaćenje prazne slame“, a od onog što je obećano ostaje još veće razočaranje i nesigurnost. Kad dođe do teških situacija, povijesnih i političkih prevrata, kad se obećanja iznevjere pitamo se uz koga stati i s kime graditi svoju budućnost? Tko će biti pouzdan partner u teškoj situaciji u kojoj se nalazi naš narod, Crkva i domovina? Oni koji žive na „brdu“ iznad svih i koji su na višem položaju u društvu uvijek se nekako snađu i izvuku, a poteškoće s kojima se susreće mali čovjek koji živi svoj svakodnevni život na zemlji čvrsto pritisnut uz tlo su stalne i promeću se iz generacije u generaciju. Zemljoradnicima nikada nije bilo lako. Ipak, zemljoradnici su uvijek opstajali. Uvijek su preživljavali zahvaljujući svojoj upornosti i plodnosti svoga tla. Zahvaljujući Božjem blagoslovu i vjeri u bolje sutra.
Isusov govor u ravnici
Najpoznatiji Isusov govor kojim počinje njegovo javno djelovanje i proglašavanje Kraljevstva Božjeg evanđelist Matej je opisao kao „Govor na gori“. Time je njegovu proglasu dao prizvuk starozavjetnih zakonodavnih objava s brda Sinaj i Isusovim proglasima dao oznaku Zakona što su ga Izraelci primili po Mojsiju. Taj dio Isusova proglasa Kraljevstva Božjeg najčešće nazivamo osam Blaženstava. Međutim, evanđelist Luka, govori da je Isus ove svoje proglase objavio u ravnici!? Sišao je s brda i objavio svoje najvažnije proglase na ravnu, na polju, u ravnici. Zaustavio se usred ravnice i proglašava zakone kraljevstva Božjeg. Ova, često neprimijećena, opaska Lukinog evanđelja uvodi nas u razmišljanje o Kraljevstvu Božjem koje postaje stvarnost među „niskim“ ljudima, među onima koji žive u ravnici, koji obrađuju svoja polja i žive od njihovih plodova. Iako smo navikli da nam se o vjeri i o tajnama Božjim govori s visoka, a pravila Kraljevstva Božjeg nam se nameću odozgo kao još jedna od obveza koja nas tlači i pritiska, evanđelist Luka naviješta novu paradigmu, daje novi uvid i okružje razumijevanja Božjih zakona i pravila za život. Isus se ponajprije obraća seljacima i zemljoradnicima. Govori njihovoj zemljoradničkoj vjerničkoj duši koja je široka i velika poput ravnice u kojoj žive i djeluju. Govori seljačkoj duši koja je od mjesta gdje živi poprimila plodnost i podatnost da primi sjeme Božje riječi i urodi višestrukim urodom.
Kraljevstvo Božje je vaš posao!
U svome govoru na ravnici Isus jasno naviješta promjenu društvenih pravila i odnosa. Spominje da je došlo vrijeme promjene statusa za ekonomski i društveno ugrožene skupine ljudi. Međutim u Isusovom proglasu se Kraljevstvo ne proglašava kao gotova činjenica. On govori o početku procesa u kojemu će se stalnim nastojanjem i zauzimanjem evanđeoske vrijednosti ucjepljivati sve dublje u sve razine ljudskog postojanja i života, kako osobnog tako i zajedničkog. Taj proces obuhvaća promjene u ekonomiju i politici i kulturi. U tim promjenama se ne predviđa da kršćani sjede skrštenih ruku i čekaju bolje dane. Onaj tko želi smanjiti tugu i žalost ne može samo čekati da vrijeme izliječi rane, nego svojim samopouzdanjem i vjernošću drugima treba u ožalošćenima i potlačenima podizati povjerenje da ljudi mogu biti dobri i da se na njih može osloniti. Onaj tko svo svoje znanje i umijeće stavlja na raspolaganje za boljitak ljudi s kojima živi omogućiti će rast općeg povjerenja da prostor njegova života i zemlja na kojoj živi može biti bolje mjesto. Onaj tko s poštovanjem obrađuje svoju zemlju uzdajući se i u svoja umijeća i u Božji blagoslov podiže uvjerenje da je naša zemlja, naša polja, naši vinogradi i maslinici prostor koji omogućuje život u blagostanju s dovoljno hrane i prihoda. Onaj tko voli svoj narod i svoju zemlju svjedoči da se u suradnji s ljudima i Bogom može i ovdje u na svojoj ravnici živjeti u miru i blagostanju. Onaj tko vjeruje Isusovoj riječi i tko se želi uključiti u proces izgradnje boljega svijeta, dolaska boljega sutra, mora se brinuti i sve poduzeti da zemlja ne padne pod vlast nasilnika i zločinaca, nego da u njoj i na njoj mogu svi ljudi živjeti u miru i blagostanju.
Blago vama – odgovornost vam je velika!
Pogrde, laži, ogovaranja i krive osude nužni su pratitelji onih koji su odani Isusu i evanđeoskoj preobrazbi društva. Ipak o tome kako se odnosimo jedni prema drugima i kako shvaćamo svoju odgovornost u promicanju dolaska boljih dana ovisi naše zadovoljstvo i konačni smisao našeg života. Ako se zauzmemo i ako činimo sve što znamo i umijemo za boljitak naše zemaljske domovine, možemo se osloniti i na sigurnu pomoć Božju, jer on nikada ne napušta svoj narod. Ako pak čekamo bolje dane i ne činimo ništa, ili još gore, ako napuštamo svoj narod i svoju zemlju, dolazak Kraljevstva Božjeg neće nam biti dan spasenja, nego dan srdžbe. O nama, dakle, ovisi možemo li se nadati da će nam Bog biti saveznik i partner u izgradnji boljeg svijeta, prijatelj u izgradnji boljeg društva na Zemlji i u našoj domovini. O nama ovisi hoće li nam vjera u Božji dolazak već sada i ovdje biti na spasenje. Dolazak boljeg sutra, ostvarenje boljeg svijeta ovisi o pojedincima, o nama koji se aktivno zauzimamo u svakidašnjici života za promjenu uvjerenja da nam je Bog vjeran i da smo mi tek u suradnji s njime kadri promijeniti smjer kretanja našeg društva prema većem blagostanju i miru.