Život je korizma
Bolest, smrt, bol, prolaznost, starost, osamljenost. Život sa sobom sve to donosi i sigurni smo da će i nas u životu barem nešto od toga zadesiti. Mogli bi još nizati puno toga čega se bojimo. Ipak ne odričemo se života unatoč tome što on sa sobom nosi i ružne doživljaje. Oni predstavljaju čuvare našeg tjelesnog života. Jer, upravo radi straha od tih pojava u našem životu mi svoj život čuvamo, svoje tijelo njegujemo i pazimo, pokušavamo živjeti zdravo, trudimo se biti što dugovječniji i živjeti što kvalitetnijim životom. I tako nam se život pretvori u neku vrstu stalne korizme, vremena odricanja, posta i molitve za zdravlje, dug i sretan život. Smatramo da ćemo odricanjem produžiti svoj život i izbjeći patnju, bolest pa i samu smrt. Živjeti zdravo, dobro i lijepo … zvuči zgodno i privlačno. Međutim, svima nam je jasna činjenica kako se umrijeti mora i kako je umiranje neizbježna stvarnost života. I tako se ništa ne mijenja. Odricali se ili ne, postili ili ne, čuvali svoj život i zdravlje ili ne na kraju svi umiremo. Preživjeti smrt – zvuči nemoguće!
Izađi van!
Usred životne korizme Uskrs je neki nerazumljivi blagdan koji donosi neku nejasnu poruku što se protivi nama znanoj stvarnosti. Ipak, korizma je samo priprema za Uskrs. U uskrsnoj noći obnavljamo krsna obećanja, zahvaljujemo Bogu jer nas po Isusovu uskrsnuću od smrti uzdiže i daje nam novi život. Pripovijest o Lazarovom uskrsnuću može nas poduprijeti u vjeri i donijeti u naš život predokus iskustva našega uskrsnuća. Isusova poruka u svakome od nas može uništiti strah od smrti i podići želju i volju za životom. Kao i onda, kad je doviknuo Lazaru, Isus dovikuje i nama: „Izađi van!“. Izađi van iz svog groba i oslobodi se straha od smrti! Prestani se bojati bolesti, starosti, osamljenost, boli, patnje i smrti – počni živjeti pravim i punim životom.
Vjeruješ li to?
U izvješću o Lazarovu izlasku iz groba naša se pozornost lako „zalijepi“ za činjenicu oživljenja mrtvoga tijela kao da je to najvažniji događaj i središnja poruka cijelog scenarija. Međutim srž i središte priče nije sama činjenica uskrsnuća. Isusova djela, njegova čudesa, nisu učinjena samo zato da bismo se divili njegovoj sili i moći, nego radi nečega još važnijeg. Osnovni razlog ovog događaja, kao i zapisa o njemu je uspostava odnosa povjerenja i vjere Isusu, povjerenja i vjere Bogu. Središnje pitanje odlomka Ivanova evanđelja jest: «Vjeruješ li to?» Stav povjerenja Bogu koji nam po Isusu šalje svoju poruku uključuje potpuno povjerenje Isusovim riječima i djelima. Ona su učinjena i zapisana za nas kao poruka za učvršćenje naše vjere da je sve ono što je Isus činio i izrekao Istinita i prava Božja poruka. Isus i nas pita vjerujemo li da je on onaj koji jest, onaj koji nas može uskrisiti i dati nam novi život. Oslobodimo se straha koji nas sputava. Počnimo živjeti punim predanjem i punim životom za Boga, svoju braću i za sebe. Bog nas uvjerava kako je on naš život čak i onda kad u posljednjem času i mi budemo morali pogledati smrti u oči.
Znam da će uskrsnuti
Temelj našeg povjerenja koje nas oslobađa strahova života jest činjenica koja je izrečena evanđeoskim riječima: „A Isus ljubljaše Martu, njezinu sestru i Lazara.“ To je najvažnija činjenica na kojoj se temelji naše uskrsnuće. Bog nas voli. On nas ljubi. Na našem putu života trebamo biti svjesni Božje ljubavi prema nama i iz svih poteškoća i strahova, iz svih nevolja i boli valja nam se obratiti k njemu. Valja nam se obratiti njemu čak i onda kad nam povjerenje u njegovu prisutnost i blizinu smalaksa pa i naša prošnja poput Martine preraste u prijekor: „Gospodine, da si bio ovdje … „. Ipak, unatoč boli i razočaranju zbog smrti bratove Marija još uvijek vjeruje dok govori: „Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan“. Isto se i nama događa svaki put kad ispovijedajući vjeru kažemo da vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. Mi ispovijedamo istinu naše vjere. Ipak uvijek ostaje ono Isusovo pitanje upućeno Marti i nama: „Vjeruješ li to?“. Doista, vjerujemo li u uskrsnuće mrtvih i u svoje uskrsnuće ili to samo riječima ispovijedamo? Vjerujemo li Isusu kad kaže da nam smrt ne može nauditi ukoliko njemu u potpunosti povjerimo svoj život?
Možemo preživjeti smrt
Onaj tko Isusu vjeruje već posjeduje život vječni. Onome tko s Isusom već sada živi tjelesna smrt je manje važna. On zna da će tjelesnu smrt preživjeti jer ga Bog ljubi i svojom ga ljubavlju spašava. Mogućnost preživjeti smrt – zvuči nevjerojatno – daje nam neku novu volju i želju za životom – pravim životom. Ta volja i želja za pravim životom nije samo pitanje posljednih dana našeg života, nego je nadahnuće naše svakodnevice. U ovim posljednjim korizmenim danima imajmo na umu i u srcu povjerenje u Boga i vjerujmo njegovoj riječi. On nas ljubi i neće dopustiti da nam išta naudi, pa čak ni smrt. Vjeruješ li: „Preživjeti smrt – možeš čak i to!“ Gotovo je nevjerojatno kako ta svijest mijenja život. Nabolje!