U četiri evanđelja o Isusovom djetinjstvu govore samo dva. Ako malo bolje pogledamo shvatit ćemo da evanđelisti Matej i Luka donose dva sasvim različita izvještaja o Isusovom rođenju. Mi najčešće ne čitamo usporedno cjelovite tekstove jednog i drugog izvješća o prvim danima Isusova života među ljudima, nego pamtimo samo one odlomke evanđeoskih tekstova koji se u božićne dane čitaju u liturgijskim slavljima. No, bilo bi vrlo zanimljivo kad bismo uzeli oba evanđelja i usporedili informacije koje nam cjeloviti tekst izvješća o Isusovom rođenju donose. Možda bi nam ovi kratki zimski dani označeni opasnošću od zaraze korona virusom i duge noći kad moramo boraviti u svojim kućama bili bogatiji. Čitanje izvješća o Isusovom rođenju bi sigurno moglo štogod novoga za naše vjerničko znanje i utvrditi nas u vjeri da je Isus Krist – Spasitelj svega svijeta – među nama i u trenutcima izolacijske osamljenosti.
Više pitanja nego odgovora
Evanđelist Matej u svom izvješću ništa ne govori o djetinjstvu Ivana Krstitelja, o Marijinom pohodu Elizabeti, o popisu pučanstva što ga je proveo cezar August, niti o putovanju svete obitelji u Betlehem. Matej ne spominje ni jaslice, ni pohod pastira, niti se u njegovu izvještaju čuje pjesma anđela s nebeskih visina. Ni nakon opisa rođenja Matej ne govori o Isusovom prikazanju u Hramu, niti donosi zgodu o tome kako se dvanaestogodišnji Isus odvojio od svoje obitelji i ostao u Hramu dok su ga njegovi roditelji Marija i Josip uporno tražili među hodočasnicima. Evanđelist Luka u svom izvješću nigdje ne spominje Josipovu noćnu moru prije nego će odlučiti uzeti Mariju za svoju ženu. U Lukinom se evanđelju ne spominje čudesna zvijezda koja je vodila mudrace do mjesta gdje su se poklonili novorođenom kralju. Lukino izvješće ne donosi ni riječ o bijegu svete obitelji u Egipat, niti govori o pokolju nevinih dječaka. Evanđelist Matej piše da je Isusovo rođenje prvo naviješteno Josipu, a evanđelist Luka obavještava nas o pohodu anđela djevici Mariji i navještaju rođenja djeteta koje će se zvati Isus – Spasitelj. U evanđelju po Mateju piše da je sveta obitelj u trenutku Isusova začeća živjela u Betlehemu gdje su imali svoju kuću, a u evanđelju po Luki piše da su Josip i Marija živjeli u Nazaretu. Matej piše da su čudesni događaji oko Isusova rođenja uznemirili čitav Jeruzalem, a Nazarećani o tome nisu ništa znali. Naprotiv, građani Nazareta su se sablažnjavali nad Isusom jer je bio skromnog porijekla – drvodjeljin sin. Još je čudnije da Herod Antipa koji je vladao Galilejom u vrijeme Isusovog djelovanja ništa ne zna o Isusu, premda je njegov otac, Herod Veliki, želeći sačuvati kraljevsko prijestolje upravo njemu počinio strašan zločin pobivši betlehemsku djecu. Čini se da su Matejeva i Lukina pripovijest o Isusovu djetinjstvu toliko različite da u nama bude više sumnji i pitanja nego što daju objašnjenja.
Gdje se krije odgovor?
Valja ponajprije shvatiti da ni Matejevi ni Lukini opisi nemaju za cilj dati povijesne informacije o činjenicma gdje se i kako se Isus rodio. Svrha pisanja ovih izvješća je dati odgovor na pitanja: Tko je Isus? Zašto se rodio? Koje je Isusovo poslanje? Radi čega je Bog poslao svoga Sina? Kako je prihvaćen od ljudi? Odgovore na ova pitanja oba evađelista daju posežući s jedne strane u prošlost, u Stari zavjet, a s druge strane u budućnost, u Isusovo djelovanje, muku, smrt i uskrsnuće. Na ovaj način oba evanđeoska opisa djetinjstva Isusova predstavljaju sažetak objašnjenja razloga vjere u ostvarenje prethodne povijesti odnosa Izraelskog naroda s Bogom, te na temelju starozavjetnog iskustva vjere gledaju u budućnost svega što će se dogoditi kasnije s Isusom i Crkvom koja nastavlja živjeti svoj odnos s Bogom Ocem u novozavjetnom vremenu. I Matejevo i Lukino izvješće o Isusovom rođenju su prije svega izrasli kao poticaj na osnaživanje vjere u Božju prisutnost među vjernicima. Unatoč velikim razlikama, ova dva izvješća imaju istu ulogu: predstavljanje Isusa Krista kao ostvaritelja starozavjetnih obećanja i sažetak glavnih tema o kojima će se govoriti kasnije u Novom zavjetu.
Uzmi i čitaj!
Mi smo često, čitajući i slušajući evanđeoske odlomke o Isusovom rođenju u liturgijskim slavljima, u svojoj svijesti i mašti slagali kombiniranu sliku o tom događaju i zamišljali na svoj način ovaj događaj spasenja. Jaslice koje gradimo u našim crkvama potpomogle su toj kombinatorici, pa se u njima nalaze i pastiri i ovce, anđeli koji s nebeskih visina glasno pjevaju „Gloria”, čak i deve, vol i magarac koji griju malog Isusa, ali se u evanđeoskom tekstu ni kod Luke ni kod Mateja nigdje ne spominju. Sve nas to može zbuniti i onemogućiti nam razumijevanje ovih toliko različitih izvješća. Ako bismo u ove božićne dane ozbiljno uzeli čitati dijelove Matejevog i Lukinog evanđelja koji govore o Isusovom djetinjstvu mogli bismo i mi otkriti neke do sada nam nepoznate činjenice i učvrstiti svoju vjeru da je Bog s nama u sve dane.