Blagovanje janjetine o Uskrsu potječe od drevnih vremena i nosi u sebi duboku poruku slasti oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva i podsjeća vjernički narod na ulazak u obećanu zemlju, izlazak iz smrti u novi život. Snažna simbolika Krista, koji svojom smrću, kao zaklani pashalni jaganjac, oslobađa ljudski rod od ropstva grijeha, a svojim uskrsnućem daje vjernicima novi život u središtu je vazmenog otajstva.
Janjetina – okus domovine
O blagdanu Uskrsa na mnogim se kršćanskim stolovima nađe dobar komad janjetine, a ako je obitelj brojnija, pukne i cijeli janjac. Ovaj se običaj u potpunosti slaže sa simbolima uskrsnog slavlja i našem tijelu daje predokus pashalnog blagovanja. Osim toga, ne smije se zaboraviti ni teološka podloga blagovanja janjetine o slavlju najveće kršćanske svetkovine. Zajedničkim blagovanjem slasne janjetine utvrđuje se obiteljsko zajedništvo, a slavlje Uskrsa prenosi se i u izvanliturgijski prostor, u zajedništvo obitelji gdje se vjernici susreću u bratskoj ljubavi povezani krvnom vezom i ljubavlju, jedni s drugima i sa samim Bogom. Blagdan Pashe i vazmeno otkupljenje simbolično su duboko povezani u religioznoj praksi židovskog i kršćanskog naroda. U tom smislu janjetina na stolu vjernika budi duboke blagdanske doživljaje. Bez prave janjetine slavlje Uskrsa čini se patvorenim. Radilo se o paškoj, sinjskoj, livanjskoj, ličkoj, bilogorskoj ili običnoj slavonskoj janjetini, ona svojim mirisom i simbolikom obogaćuje doživljaj Uskrsa i doziva u sjećanje blagdanske okuse rodnoga kraja, zavičaja i domovine.
Ima li još (domaće) janjetine?
Stočarstvo u Hrvatskoj je u slobodnom padu pa je sve teže doći i do domaće janjetine, a uz rast troškova stočne hrane i cijena je porasla. Uzgajamo više od pola milijuna ovaca, najviše u Zadarskoj, Ličko-senjskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Iako na tržištu ima dosta i uvozne janjetine, mnogima je domaća, unatoč tomu što je skuplja, znatno primamljivija. Uz opći trend smanjenja broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kojih je u posljednjih deset godina za oko 24 tisuće manje, manja vrijednost otkupa za oko 20 % od poljoprivrednih gospodarstava ukazuje na otežane ekonomske uvijete u kojima se domaći uzgajivači stoke nalaze, pa je smanjenje uzgoja i kontinuirani pad broja ovaca nužna posljedica. Nedostatak pastira i radnika u stočarstvu, povećani troškovi za hranu i veterinarske usluge, uvoz jeftinijeg mesa što ga preferiraju veliki trgovački lanci, a još više uskraćivanje prava korištenja pašnjaka i poljoprivrednog zemljišta birokratskim preprekama, ruši uzgoj domaćih janjaca na koljena. Povećavanje cijena mesa i otežavanje uzgoja stoke nije slučaj samo u Hrvatskoj, nego i širom svijeta. Čini se da meketanju janjaca na zelenim pašnjacima pod pritiskom prehrambene industrije dolazi kraj. Umjesto s ljubavlju i brigom dobrog pastira uzgojene janjetine: slasnih rebara, ljepljive koljenice, sočne plećke i mekanog buta, industrijska proizvodnja će nam uskoro ponuditi – a već i nudi – najnoviju tehnološku inovaciju: tvorevinu proizvedenu stimulacijom rasta mišićnih stanica otprintanu pomoću plazma mlaznica i 3D bioprintinga.
Biotehnološka 3D janjetina
Ljudi se već od početaka civilizacije koriste prirodnom selekcijom bioloških stvorenja za ostvarenje veće koristi uz manji napor. Iako se prva primjena biotehnologije u svrhu uzgoja hrane dogodila još prije 5000. godine prije Krista, a mnoge današnje osnovne prehrambene namirnice rezultat su ciklusa selekcije, najznačajniji biotehnološki uspjesi tek su nedavno postignuti. Danas se biotehnologija koristi u raznim područjima, a proizvodnja životinjskog mesa samo je jedno od njih. Iako se tradicionalno pretpostavlja da meso dolazi od životinja, suvremena biotehnološka znanost i industrija hrane je nedavno otkrila način kako to promijeniti. Ova rastuća industrija nastoji poremetiti tradicionalne metode uzgoja životinja i smanjiti njihovo usmrćivanje radi ishrane ljudi sa željom uspostaviti održiviji i etičniji globalni prehrambeni lanac. Biotehnološka otkrića su omogućila proizvodnju mesa potpuno neovisno o uzgoju životinja – u laboratoriju. Materijal koji se dobiva uzgojem stanica u laboratoriju, popularno je nazvan mesom iz epruvete, a nudi se i pod drugim nazivima: kultivirano meso, zdravo meso, meso bez klanja, stanično meso, čisto meso, sintetičko meso itd. Upotreba ovoga mesa promovira se zasad kao alternativa onim kupcima koji žele biti odgovorniji za okoliš i za dobrobit životinja, ali ne žele promijeniti svoju prehranu i postati vegetarijanci ili vegani. Dok istraživanja laboratorijski uzgojenog mesa intenzivno napreduju s ciljem poboljšanja kvalitete proizvoda, smanjenja troškova proizvodnje i povećanja društvene prihvaćenosti, čini se da je proizvodnja kultiviranog mesa energetski manje isplativa negoli je bilo očekivano. Iako su štetni učinci na okoliš daleko manji od klasične industrijske proizvodnje mesa, ipak se laboratorijska proizvodnja ne može ni mjeriti s učinkovitošću i ekološkim otiskom prirodnog uzgoja stoke u sklopu malih i održivih poljoprivrednih gospodarstava, a ispitivanja zdravstvenih učinaka konzumacije umjetnog mesa na ljudski organizam ne mogu dati sigurne i predvidive dugoročnije prognoze jer se radi o vrlo novom proizvodu. Hoćemo li uskoro jesti biotehnološki proizvod na kojem (ne)će (ni) pisati „sintetička janjetina“ nije samo ekonomsko i ekološko pitanje. Kad se raspravlja o hrani, onda i etička pitanja, a napose religijska imaju svoje mjesto. Dopušta li nam naša religija i vjera jesti umjetno uzgojeno laboratorijsko meso? Smijemo li za Uskrs jesti otprintanu 3D janjetinu?
Dopušta li nam vjera 3D meso?
Židovima i muslimanima, pa i hindusima laboratorijski uzgojeno meso postavlja kompleksna religijska i etička pitanja. Nedavno je među židovskim rabinskim vlastima otvorena ozbiljna i žustra rasprava o tome je li meso uzgojeno u laboratoriju košer. Muslimanima nije jasno smiju li koristiti umjetno meso kao halal hranu ili ne. Ni Hindusi nisu bez muka i nejasnoća, jer oni ne smiju jesti meso krava, pa ni ono koje je umjetno nastalo od stanica telećeg mesa. Ključni problem nije u tome je li u kemijskom sastavu supstance laboratorijskog mesa neka stanica uzeta iz mesa njima nedopuštene životinje, nego je to pitanje vjerskog identiteta. Konzumiranje umjetnog laboratorijskog mesa moglo bi značiti napuštanje starih vjerovanja i običaja ishrane, pa i obrednog usmrćivanja životnija, što je upravo te religije činilo drugačijima od drugih. Dok neki rabini smatraju da laboratorijsko meso može biti košer ako se proizvodi iz košer izvora i pod strogo kontroliranim uvjetima, a većina islamskih teologa smatra da laboratorijski uzgojeno meso može biti halal ako je proizvedeno od stanica halal životinja zaklanih po islamskim propisima i ako su svi korišteni sastojci dozvoljeni, u jednoj su sumnji suglasni: laboratorijski proces narušava prirodni poredak koji je Bog uspostavio i zbog toga bi mogao biti neprihvatljiv. Osim toga, znajući da židovstvo zabranjuje miješanje mesa i mliječnih proizvoda postavlja se pitanje: „Ako laboratorijski uzgojeno meso nema isti status kao pravo meso, može li se onda jesti s mlijekom?“ i dodatna sumnja: „Je li laboratorijski uzgojeno meso uopće meso?“
Hoćemo li pravog ili 3D janjca?
Nama kršćanima se ova rasprava može činiti čudnom. Nama je dopušteno jesti sve vrste mesa bez ikakvog ustezanja, osobito na blagdan kao što je Uskrs. Ipak, nije baš sve tako nevino. Dok se židovski i muslimanski, a i hinduski teolozi bore oko ispravnih stavova prema 3D printanom mesu, mi o tim problemima i ne razmišljamo. Koliko je poznato autoru ovih redaka, još ne postoji službeni stav Katoličke crkve o mesu iz epruvete. Možda bismo i mi mogli postaviti pitanje: „Smijemo li laboratorijski uzgojeno meso konzumirati na katoličke dane strogog posta?“ Ako 3D meso nije pravo meso to bi nam bila izlika da se već na Veliki Petak „natučemo“ janjetine – samo nek’ je vruća – pa makar ispala i ispod 3D printera! A, ako bismo malo bolje razmislili, mogli bismo shvatiti da nam industrija hrane otima zadnje slasne zalogaje domaće uskrsne janjetine uzgojene na pašnjacima naše domovine. O vašem odgovoru ovisi hoćete li dogodine umjesto uskrsnog janjca nabaviti 3D bioprinter. Neka vam je sretan i veseo Uskrs!