Utjecaj čovjeka na velike procese u sustavu planeta Zemlje više je nego očit. Nije moguće zanemariti činjenicu da je upravo ljudski rod svojom djelatnošću ugrozio opstojnost mnogih životinjskih i biljnih vrsta. Iscrpljivanjem prirodnih bogatstava, rudarenjem, sve većim korištenjem fosilnih goriva, sječom šuma, pretjeranom gradnjom nekretnina i betonizacijom zemljišta, agroindustrijom i intenzivnim iskorištavanjem plodnoga tla uništena su velika područja šuma i močvara, planine, rijeke i mora su zagađeni. Teško je u današnjem svijetu pronaći hranu bez štetnih supstanci i mikroplastike. Ljudi su izvrgnuti raznim oblicima trovanja. Ako i dalje budu izvrgavali planet štetnim utjecajima i ljudima prijeti opasnost da zajedno sa svim drugim vrstama stvorenja izumru i nestanu s lica zemlje. Predviđaju se velike katastrofe i kraj svijeta.
Alarmantno stanje?!
Sve su češći glasovi da se ovako više ne može. Glasovi i vika ugroženih ljudi sve češće bivaju utihnuti moćnim aparatima industrijske propagande i represije. Pred velikim sustavima, koji vladaju silom financijskih i psiholoških pritisaka, glas malenog i ugroženog čovjeka sve se slabije čuje. U simfoniji ljudskoga roda, glasove životne radosti nadjačala je s jedne strane vika i galama moćnika, a s druge strane krici prestravljenih i sa smrtnim strahom suočenih ljudi. Kad umjesto brige, skrbništva i zauzetosti za dobrobit drugih ljudi i stvorenja ljudski roda izabire izrabljivački, porobljivački i ubojiti stil ponašanja, tada gubi smisao svoga postojanja i ne ispunjava svrhu radi koje je stvoren. U simfoniji stvorenja, koju je Bog odredio i udahnuo u svijet, glas ljudskoga roda kvari skladbu i uništava harmoniju. U svojoj nemoći pred gramzivošću velikih industrijskih sustava, osiromašeni i obespravljeni se molitvom i vapajima obraćaju Bogu da on štogod učini, jer su snage pravednih i vjernih ljudi preslabe za suočenje sa zlom i uništavanjem koje prijeti svijetu uništenjem i smrću. Zemlja ubrzano gubi oznake mjesta pogodnog za život. Posvuda vlada izrabljivanje i nasilje, briga i skrb za stvorenja i braću ljude sve više nestaje iz ljudskog ponašanja. Može li se uopće ovaj put u propast zaustaviti? Nije li za sve već prekasno? Ima li nade za Zemlju? Ima li ikakve nade da će ljudski rod preživjeti? Čitava se zemlja nasiljem i nepravdom ispunila (Post 6,5). Mnogi zazivaju i očekuju strašnu katastrofu, snažni potres, sveopći požar, opću sušu ili opći potop. Kako bi ljudski rod ispravno odgovorio na ekološku katastrofu koja prijeti cijelom svijetu i svim stvorenjima Zemlje, potrebno je otvoriti srce i čuti glas stvorenja i glas Zemlje koja trpi pod teretom klimatskih promjena prouzročenih izrabljivačkim djelovanjem raznih industrija i velikih korporacija. Krik stvorenja i krik Zemlje radi izrabljivanja i iskorištavanja sve je jači, a otpor sve žešći i neugodniji za ljudsko stanovništvo. Unatoč tome, još uvijek rijetko tko čuje i razumije glas stvorenja i vapaj Zemlje.
Kozmički orkestar stvorenja
Prema biblijskim pripovijestima svijet je stvoren i uređen na divan i harmoničan način. Sva su stvorenja upućena jedno na drugo. Sva su stvorenja u harmoniji svijeta postavljena, da svako svojim postojanjem i glasom slave Stvoritelja. Odnos zajedništva, što ga je Bog udahnuo u sva bića, pretpostavlja brigu i skrb čovjeka za održanje života svih bića, a isključuje bilo koji oblik nasilja. Pjesma stvaranja, koja odjekuje iz ujedinjenih glasova stvorenja, istovremeno je poziv i opomena svakom čovjeku da svakodnevno prakticira “ekološku duhovnost” (LS 216) i bude pažljiv prema prisutnosti Božjega daha života u prirodnom svijetu. Svoj odnos prema Bogu čovjek izgrađuje neprestano gajeći svijest da ni jedno biće nije odvojeno od ostalih stvorenja, već da su svi stvorovi spojeni u veličanstveno univerzalno zajedništvo (LS 220). Te činjenice su posebno pozvani biti svjesni kršćani koji, vjerujući u utjelovljenje Božje Riječi, iskustveno doživljavaju da “sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.” (Iv 1,3). Sva stvorenja tvore “grandiozan kozmički zbor” koji pjeva hvalu Bogu (usp. Ps 150,6). No, pripovijest o stvaranju, zapisana na prvim stranicama Svetoga pisma, sve više izgleda idealističkim i neostvarivim snom, a u svijetu se sve slabije čuje simfonijski sklad. Veliki broj biljnih i životinjskih vrsta svakodnevno izumiru. Glasovi u zboru stvorenja nestaju. Utihnjuju i glasovi siromašnih i obespravljenih ljudi koji pred navalom klimatskih promjena, sušom, poplavama, silnim vjetrovima i toplinskim valovima gube tlo pod nogama i napuštaju prostore svog života. Iz mnogih krajeva zemlje, iz mnogih sela i domova, više se nama koga čuti, a iz velikih gradova se sve više čuje buka koja nadglasava sve tiši oproštajni pjev umirućih ptica, kukaca i pčela. Pjesma stvorenja u okolnostima današnjice sve više zvuči kao tjeskobna tužaljka i molba, oplakivanje i lamentacija nad (ne)djelima ljudskog lošeg postupanja prema zajedničkom domu. Umjesto harmonije i mira, u današnjem svijetu odjekuju zvuci neprijateljstva, iskorištavanja, nasilja, ratova i smrti. Glas zdravog stvoriteljskog daha života sve češće se pretvara u bolesni smrtni hropac.
Biblijska poruka spasenja
Unatoč katastrofičnim predviđanjima, život se nastavlja i dalje uobičajenim ritmom. Ne mijenja se mnogo. Očekuju se odluke političara, djelovanja predsjednika velikih korporacija i banaka, mjere vodećih ljudi svjetskih organizacija … Stil života i oblik pogrešnog i promašenog ponašanja ljudi prema pripadnicima vlastite vrste i prema drugim stvorenjima nastavlja se i dalje, a vrata razorne moći nasilja ostaju i dalje širom otvorena. Ljudi današnjih vremena, poput Kajina iz biblijske pripovijesti, žive poput lutalica, bez korijena i nacionalne svijesti, bez mjesta i bez povezanosti s vlastitom zemljom. Nasilje među ljudima, pogađa i zemlju i razara njezina dobra dovodeći je u stanje izopačenosti, ruševnosti, uništenosti. Unatoč tome ljudsko ponašanje se teško mijenja, a gubitak plodnosti zemlje pogađa nas sve više, odnoseći sa sobom osnovne preduvjete za miran i spokojan život. Iako Bog, glasom stvorenja i glasom zemlje, poziva ljudski rod na oprez, na prestanak nasilnog ponašanja, na posvješćivanje stanja u kojemu se nalazi, na razmišljanje o mogućim posljedicama agresivne i neprijateljske djelatnosti, apetit ljudskoga roda za moći i nadvladavanjem, za gospodarenjem i kontrolom nad životom sve više raste i potpomognut tehnološkim napretkom i mogućnostima ostvarenja nadmoći nad prirodom i slabijim pojedincima ljudskoga društva. No, biblijski tekst o stvaranju ne zaustavlja se na opisu ljudske grešnosti i posljedicama grijeha. Biblija nudi alternativu zacrtanom putu pogrešnih odnosa. Ona se očituje u povratku Bogu i odnosima postavljenim u njegovu stvaralačkom redu. Za nasilje je uvijek odgovoran pojedinac, ali posljedice grijeha pojedinaca osjete i trpe svi koji su njime zahvaćeni. Isto tako, briga o stvorenjima je ponajprije izbor svakoga pojedinca, a blagotvorne posljedice doživljavaju i drugi. To je ohrabrujuća činjenica koja svakoga od nas poziva na osobnu uključenost u djelovanje koje vodi prema spasenju svijeta i našeg zajedničkog doma. Ipak, unatoč tome što je očito da svijet ide u krivom smijeru, ima li među kršćanima onih koji su, poput Noe, spremni početi graditi korablju spasenja? Dovoljan je samo jedan plemenit čovjek da svijet krene prema boljem.
*****
Od 1. rujna do 4. listopada, prema naputku pape Franje traje posebno vrijeme u kojemu su svi kršćani pozvani zajedno moliti i djelotvorno brinuti za naš zajednički dom. Tema ovogodišnjeg doba molitve za sve stvoreno je: “Poslušajte glas stvorenja“. Ovo razdoblje predstavlja novu priliku razmotriti mogućnosti podizanja društvene svijesti o potrebi “ekološkog obraćenja” i usmjeriti pozornost vlastite savjesti prema stvorenjima koja tražeći spas usred prijeteće ekološke katastrofe izdišu i zadnjim snagama upućuju k nebu svoj vapaj (Querida Amazonia, 9).