Ljeto je došlo. Kažu mnogi prebrzo i prerano. Proljeće nam nije ni pokazalo svoju šarolikost boja i svježinu, a eto već zavladaše ljetne vrućine. Sparina i toplinski valovi postali su dio naše svakodnevice već sredinom lipnja. Žetva ječma, kao nikada prije, završena je prije Petrova. Pšenica se uvelike žela u našim ravnicama, a još ni srpanj nije počeo. Klimatske promjene se događaju, htjeli mi to ili ne. Euro prvenstvo u nogometu je završilo, a sve se više čini da je započelo jedno drugo natjecanje kojemu su posljedice daleko opasnije i dugotrajnije. Radi se o natjecanju za našu plodnu zemlju koje ima svoja pravila i svoje zakone koji nam često nisu na pameti. Naša je dužnost da prepoznamo zakone zemlje i upoznamo zakone o zemlji kako bi dugo i sretno mogli na njoj živjeti, uživati u njezinim plodovima, a nakon smrti je sačuvanu predati svojim nasljednicima. Onaj tko ne prepoznaje i/li ne mari za vrijednost Božjeg dara u opasnost je da ga izgubi!
Sluga, a ne gospodar
Već su prvotne biblijske pripovijesti od opisa stvaranja svijeta nabijene porukama o potrebi poštivanja zakona što ih je Bog ugradio u svoja stvorenja. Stvaranjem i utvrđivanjem stalnosti kruga sjetve i žetve Bog je uspostavio Savez sa svim živim bićima na zemlji i s Noom kao predstavnikom ljudskoga roda. Noi je dao zadaću i ime da bude zemljoradnik i da živi u skladu i u povezanosti sa svim živim bićima, Božjim stvorenjima. Zemljoradnik je, prema Noinom primjeru, sluga zemlje. Ovu su zadaću dobro shvaćali naši stari. Ponekad bi mome djedu Šokcu i zemljoradniku govorili da je „gazda“ jer ima puno zemlje. Na to je on uvijek odgovarao da zemlji ne treba „gazda“, nego sluga. Oni koji su se smatrali „gazdama“ i gospodarili svojim imanjem da bi od njega postigli brzu dobit i zaradili puno novaca brzo su svoje imanje rasuli, a kuća im ostala pusta. Još bi s radošću znao i dodati stihove bećarca: „Nije gazda ‘ko ima volove, već je gazda ‘ko ima sinove“. Zemlju treba obrađivati u zahvalnosti svojim djedovima, a čuvati je s poštovanjem prema svojim sinovima. Usaditi djeci svijest da je plodna zemlja obiteljsko, zajedničko i opće dobro koje s odgovornošću trebaju prenijeti budućim generacijama čini se kao najpotrebnija zadaća u ovome vremenu.
Utakmica oko zemlje
Europsko nogometno prvenstvo je iza nas. Dok smo s uzbuđenjem pratili „infarktne“ nogometne utakmice i zdušno navijali za našu reprezentaciju, događalo se još jedno zanimljivo finale. Pokriveno bukom nogometnog navijanja u ovome finalu donošene su odluke o tome tko će upravljati najplodnijim područjima naše Domovine. Ponosni smo na pobjede nogometnih reprezentativaca koje smo s pozornošću pratili očekujući pobjedu. No, što će biti s utakmicom u kojoj igraju timovi koji se natječu za pola Slavonije i Srijema, za gotovo cijelu Baranju? Daleko od toga da bi itko od nas trebao izbjeći praćenje utakmica na Euru i navijanje za naše Vatrene, ali ni ove utakmice koje se događaju daleko od medijske pozornosti i skrivaju od javnosti nipošto nam ne bi trebale promaknuti i proći „ispod radara“. No, nogometni događaji brzo dođu i prođu. Iza njih ne bude mnogo trajnije štete, osim povrijeđenog ponosa i osjećaja propuštenih prilika. Ali iza utakmice u kojoj se nadmeću krupni igrači oko velikih i najplodnijih područja naše Domovine moglo bi doći do trajnih poremećaja u ekonomiji i opskrbi hranom za sve nas. Tko će u toj utakmici pobijediti i tko će gospodariti urodom naše zemlje vrlo ćemo brzo saznati. Hoće li nas ishod ove utakmice učiniti ponosnima ili će nam zastati knedla u grlu?
Koliko vrijedi zemlja?
Svi dobro znamo da se u nogometu mnogo toga vrti oko novca i da su sume kojima raspolažu organizatori velikih nogometnih događanja za obične smrtnike basnoslovne. No, u usporedbi s financijama u nogometnim utakmicama na Euru, igra nadmetanja oko velike površine plodnoga tla u Hrvatskoj i nije tako skupa. No, napravimo malu računicu. Procjenjuje se da igrači Vatrenih ukupno vrijede oko 327 milijuna eura. Za poduzeća koja koriste oko 33.000 hektara zemlje treba platiti 300 ili 500 milijuna eura. Čini se da se zemlja oko koje se vodi nadmetanje prodaje po prilično jeftinoj cijeni. Štoviše radi se o bagateli! Jer prodaja zemlje, pa čak i dugogodišnji najam, ima drugačije posljedice. Pri prodaji i najmu zemlje ne prodaje se samo površina, nego i sav urod koji će u godinama nakon sklopljenog ugovora ta zemlja donositi. Vrijednost najma državnog poljoprivrednog tla koje je stavljeno na raspolaganje uz prodaju zajedno s poduzećima nadilazi uvelike predviđenu cijenu. Radi se o četvrtini plodnoga tla Hrvatske. Dodamo li našoj računici činjenicu da je hrvatsko plodno tlo procijenjeno kao najjeftinije u Europi bit će nam lako shvatiti da će uskoro početi i druga nadmetanja oko krvlju natopljenih plodnih njiva. Dakle, „Euro prvenstvo“ na kojemu nije dobit neka medalja ili pokal, nego se radi o nadmetanju za hrvatsko plodno tlo. Utakmice ovog nadmetanja ne prenose se na televiziji uživo, ali su njegove posljedice životno važne.
Odgovornost za svoje
Redom stvaranja ljudskom je rodu dano da upravlja zemljom i koristi njezine plodove. Od te zadaće nitko od nas ne može se smatrati izuzetim. Dijelom rajskog vrta koji je Bog nama dao na brigu dužni smo gospodariti i štititi ga. Tu zadaću moramo činiti najbolje što znademo i umijemo jer je nama dana Lijepa naša zemlja da se za nju brinemo. Nama je dana naša zemlja, naša mala gospodarstva da brinemo o njihovom boljitku i zajedno s našim zemljoradnicima omogućimo rast i napredak, ljepote i blagodati, uroda i plodova naših njiva, voćnjaka i vinograda.
Nakon Eura će se zatvoriti stadioni. Splasnut će uzbuđenje navijača i igrača. Zaradu će pokupiti nepoznati organizatori i preseliti svoj interes na organizaciju nekog drugog spektakla. Utakmice i nadmetanja koje se igraju oko našeg plodnoga tla za mnoge su svjetske igrače vrlo zanimljive jer nose dugotrajnije posljedice. Kad se prodaje zemlja vrijedi pravilo: prodanu zemlju teško je vratiti. Ili kako bi moj djed znao reći: čuva se i štedi dok se ima! A ovdje se ne navija samo za naše nego se igra za dar Božji – za Lijepu našu.