Mrkli i zaboravljeni kraj
Matejevo evanđelje označeno je od samog početka pa sve do kraja Božjom brigom za malene i neznatne, zaboravljene i obescijenjene. Svrha zapisivanja događaja koji opisuju rođenje Sina Božjega na samom njegovom početku daje ton čitavom evanđeoskom opisu njegova kasnijeg djelovanja. Isus Krist je navjestitelja radosne vijesti siromasima, potlačenima i obespravljenima. Radi toga se i izvještaj o pojavi mudraca s Istoka na početku Matejeva evanđelja može čitati u svijetlu te važne poruke. Nekoć značajan zbog rođenja svog slavnog potomka Davida kralja, Betlehem je u vrijeme Isusova rođenja bio je „mrkli kraj“ bez ikakve nade da postane što drugo. Iako tek kojih 8 km udaljen od Jeruzalema, ovaj je grad za stanovnike i vlastodršce glavnog grada Jeruzalema bio teška provincija, maleno i priprosto mjesto. Ipak, Bogu Betlehem nije odbačeno mjesto. Bogu je od ljudi odbačena zemlja dovoljno vrijedna da se on u njoj rodi i dođe među ljude. Ljudska logika, vlastodržačko razmišljanje i procjena vrijednosti nekog kraja nije Božja logika i Božja procjena. Ova poruka podiže i mijenja svijet svih zaboravljenih i prezrenih, malenih i neznatnih mjesta, kao i njihovih stanovnika.
Svijetlo mudrosti dano malenima
Dolazak trojice mudraca i pokušaj pronalaska novorođenog kralja u Jeruzalemu, centru moći i vlasti, je poduhvat bez nade u uspjeh. Mudraci ipak dolaze, raspituju se i traže onoga koji neprepoznat živi u nekom nevažnom i nevrijednom mjestu, u zabiti zaboravljenoj od svih. Jeruzalemski vlastodršci priznaju da je takva osoba izvan fokusa njihova interesa. Glavari svećenički i pismoznanci priznaju da novorođeni kralj, Mesija, nije među njima. Upućuju mudrace da traže ondje gdje ga prema njihovom mišljenju nitko ne bi tražio. Novorođeni Kralj ne nalazi se na utjecajnom položaju političkih i religioznih institucija tadašnjeg vremena. Šalju ih u zabačeno i zaboravljeno mjesto koje se nalazi izvan njihova interesa. Mudraci čitaju znakove s nebeskog svoda i slijede zvijezdu. Na zaboravljenom i obescjenjenom mjestu pronalaze kuću gdje bijaše dijete. Prepoznaju mjesto iz kojega raste novi život. Rođenje djeteta Betlehemu daje dostojanstvo. Po rođenju djeteta Betlehem postaje opet važno mjesto, mjesto dostojno klanjanja i hodočašćenja, mjesto prepoznate vrijednosti, mjesto nove nade i radosti života.
Mudra investicija u život
U poklonu mudraca novorođenom djetetu krije se važna poruka i nama, kršćanima današnjeg vremena koji živimo u zabačenim mjestima i u zaboravljenim krajevima, u nevažnoj i beznačajnoj zemlji. Osjećaj zaboravljenosti, zapostavljenosti i rubnosti često se javlja i danas u srcima mnogih kršćana. Često i u čitavom narodu radi toga nastaje doživljaj depresije koji sprečava daljnji napredak i rast. To je onaj osjećaj da nikome ne trebamo, niti itko za naše postojanje mari. Radi njega i sami sebe doživljavaju nebitnima i nevažnima. Smatramo da nitko na nas ne računa, niti se itko na nas želi osloniti. Doživljaj beskorisnosti postojanja života otupljuje želju ustati i pokrenuti se, bilo što poduzeti. Jer mislimo da se nitko za nas ne raspituje, niti nas itko traži teško je misliti da smo uopće ikome važni i da ikome trebamo. U takvim okolnostima života pojava bilo koje osobe koja bi iskazala bilo kakav interes za nas važan događaj koji donosi preokret u našem postojanju. Mudraci su prepoznali Betlehem kao mjesto isplative i obećavajuće investicije s mnogostrukom dobiti. Investirali su u zemlju, u mjesto i ljude od kojih se može očekivati rast novih života. Mudraci donose darove, investiraju skupocjene vrijednosti. Josipu, Mariji i Isusu donose zlato, tamjan i smirnu. Pred noge obitelji u kojoj se rodio novi život stavljaju na raspolaganje sredstva koja podržavaju i omogućuju njihov život. Bogu je mila plodna zemlja i plodni ljudi. Bog dolazi u kraj u kojem žive ljudi otvoreni za primanje novog života. Mudri ljudi to primjećuju, a vlastodršci i moćnici ovoga svijeta ne primjećuju snagu novoga života.