Odnos između Boga, čovjeka i novca je svevremenska „vruća tema“ na koju nema jednostavnog odgovora. Kad je riječ o novcu stvari se uvjek zakompliciraju. Na prvi pogled novac kvari idilu odnosa odnosa između Boga i čovjeka. Gdje god je novac u pitanju dolazi opasnost da se dogodi neka korupcija. Ljudi se zbog novca pokvare. Često smo dojma da novac kvari vjeru pa i Crkvu, a osobito crkveno vodstvo stavlja u napast zaborava svog izvornog poslanja. Imaju li Bog, čovjek i novac išta zajedničkoga? Koje je mjesto novca u našoj vjeri? Treba li novac prezirati ili ga voljeti? Ove se teme stavljaju često pred izabrane članove župnih zajednica kojima je zadaća brinuti za materijalna dobra.
Proročka riječ o novcu i ekonomskim poslovima (Am 8, 4-7)
Prorok Amos, koji je živio u 8. stoljeću prije Krista, vrlo konkretno osuđuje korupciju i nepravdu. On izričito nabraja vjerske i socijalne bolesti svoga vremena. Govori protiv neljudskih, nepravednih i Bogu nemilih djelatnosti. Osuđuje iskorištavanje siromašnih seljaka i ukazuje na iskvarenost ekonomskog poretka svoga vremena. Nepoštivanje blagdana i subotnjeg odmora, falsificiranje utega, manipuliranje kvalitetom robe, obespravljivanje zaduženih, utjerivanje siromaha u dužničko ropstvo visokim kamatama. Sve je to dio dužničke spirale u kojoj su najgore prolazili nezaštićeni slojevi društva. Pogotovo su u tom nemilosrdnom ekonomskom sustavu stradavale udovice. Sadržaji i načini provođenja ekonomske nepravde tijekom stoljeća ostali isti. I nama su te nepravde na žalost vrlo poznate. Ekonomska nestabilnost dovodi do iseljavanja naroda, sukoba različitih naroda, kultura, i religija i na sve veće socijalne probleme. Okrutne i zastrašujuće posljedice takvog destruktivnog upravljanja ekonomijom i mi sami doživljavamo već mjesecima i godinama.
U svemu tome nije dovoljno da kršćani samo kažu: „Ovo je sve tako komplicirano. Mi tu ne možemo ništa promijeniti. Za to su krivi političari i ekonomisti.“ Međutim, činjenica je da smo i mi sami odgovorni i za ono malo novca što nam je dan na upravu – željeli mi to ili ne.
Prispodoba o nepravednom upravitelju
Evanđeoska usporedba Lk 16, 1-13 nije samo priča o novcu. Ona nosi svoju dublju poruku. Isus izgovara ovu prispodobu u želji probuditi svijest o potrebi razmišljanja o toj tako važnoj i sveprisutnoj, svakodnevnoj temi. Prispodoba od nas traži da svjesno i odgovorno donesemo odluku glede značenja novca za naš život. Upravitelj je prepoznao i jasno definirao situaciju u kojoj se nalazi. U skladu s tim djeluje inteligentno i odlučno. Sredstvima koja su mu još uvijek na raspolaganju on osigurava svoju budućnost. Isus ne opravdava njegovu nepravednost. Ono što Isus hvali jest način na koji je nepravedni upravitelj postupio. Hvali upraviteljev trijezan pogled na vlastitu situaciju i pronalaženje izlaza iz nje. U središtu prispodobe je postupak s novcem i imanjem koji su upravitelju na raspolaganju. S novcem postupa sasvim trijezno i promišljeno, a njegovo djelovanje je neuobičajeno, radikalno i izazovno. Ni gospodar nije oštećen jer je upravitelj opraštajući dio duga odbio nepravednu kamatu koja se u ono vrijeme ubrajala u dug već prilikom potpisivanja zadužnice.
Moć novca u kršćanskom životu
Isus želi da s novcem postupamo odlučno i trijezno procijenjujući situacije života u kojima se nalazimo. Isus poznaje opasnosti koje prijete ljudima ukoliko neodgovorno i nepromišljeno postupaju s novcem. Ukoliko dopustimo da novac vlada nama u opasnosti smo proizvesti velike nepravde. Isus upotrebljava za novac ime perzijskog božanstva Mamon – što doslovno znači „đavolji izmet“. Mamon je božanstvo nereda i društvene nepravde. Zato je slika sasvim jasna: ako vlada Mamon – moć novca – tada nastupa nejednakost i društvena nepravda, a ako vada Bog, tada novac postaje sredstvo provođenja pravednosti i umanjenja nejednakost među ljudima. Isusova je preporuka da zarađeni novac upotrebljavamo kao sredstvo za postizanje pravde, kao sredstvo kojim ćemo pomoći siromašnima, kao sredstvo kojim ćemo promicati dobrotu i ljubav. O novcu se moramo brinuti, ali ne kako da ga više steknemo, nego kako da on radi za nas i za naše ciljeve. Novac nas može učiniti zločestima, ali odgovornim upravljanjem novcem možemo učiniti mnogo dobra. Izbor je na nama: hoćemo li služiti novcu ili ćemo mi gospodariti njime. Naučiti trijezno i odgovorno upravljati novcem, bez obzira koliko ga imamo, također je jedno od velikih djela naše vjernosti Bogu i čovjeku. O tome ovisi naš budući život, ne samo ovozemaljski nego i vječni.