Opens in a new tab

Koga da slušamo? (Iv 10, 27-30)

Časopis Zvonik

Djurica Pardon initials

Nikada kao danas u povijesti čovječanstva nije bilo toliko izvora informacija koje nam stižu sa svih strana. S radija i televizije s Interneta i drugih medija dolaze do nas izvještaji, vijesti, komentari i razmišljanja sa svih strana svijeta. Moć prenošenja i dostupnost informacijama iz dana u dan raste. U svemu tome osjećamo kako je naša sloboda razmišljanja i odlučivanja na sve većoj kušnji. U opasnosti smo, zbog količine informacija koje do nas stižu, izgubiti oštrinu odlučivanja i zaboraviti kako nam se valja iz dana u dan odlučivati kome i čemu ćemo vjerovati, kome ćemo pokloniti svoje povjerenje.

Kome da vjerujemo?

Ovo pitanje ne muči samo nas nego i mnogu našu braću i sestre koji s nama dijele put kroz stvarnost ovog života. To pitanje je uvijek postavljeno kao pitanje orijentacije, pitanje usmjerenja ne samo jednog čina, nego cijelog života. Najlakše bi bilo kad bismo čuli samo jedan glas i to onaj koji nas ohrabruje i čini nas zadovoljnima. Međutim do nas stižu glasovi i upute koji nemaju utemeljenja i koji nas uvode u sukobe kako s nama samima tako i s drugim ljudima. Isusov glas u takvoj buci često ostaje tih i slabo čujan. Njegov se glas ne čuje iz zvučnika, a njegova retorika ne nadglasava viku mnogih glasova. Ipak njegov glas govori o onome što je čovjeku najvažnije. Isus govori uvijek u interesu života, govori o onome što život štiti i unaprjeđuje. On kaže:“Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10). Punina i izobilje života koju naviješta Isus, ne označava samo ono što ljudska obećanja smatraju kao savršenstvo i život bez poteškoća. Punina života u Isusovom govoru podrazumijeva i teške trenutke i bolesti i nevolje, ali i puninu prijateljstva, radosti i mira. Isusova punina i izobilje života obuhvaća i smrt kao dio života. Jer život je prema Isusovim riječima jedinstven i jedan. U njemu se nalazi punina i izobilje svega: i smrti na križu i radosti uskrsnuća, i onoga što možemo predvidjeti, a još više onoga što nas može iznenaditi.

Pod vodstvom Pastira

Isusov govor je riječ pastira koji čuva život od samog početka, od njegova nastanka do vječnosti. To je istovjetna riječ Stvoritelja koji je u samim početcima svijeta postavio temelje života i dao čovjeku zadatak da život čuva i unaprjeđuje, da se o životu brine kao što se pastir brine za svoje ovce. Zato Isus i govori o sebi kao o pastiru, jer je on vidljiva Božje ljubav prema čovjeku i primjer Božje brige i ljubavi za čovjeka i njegov život. Isusova ljubav je ona ista ljubav Božja koja se naviješta od prvih stranica svetog Pisma pa sve do posljednjih redaka knjige Otkrivenja. Sve što su ljudi ikada doživjeli, sve što im se ikada dogodilo u njihovu životu, sve što god ih je u životu zadesilo, sve je to dio života nad kojim Bog bdije i kojeg Bog čuva. Sva ona dobra koja čovjek ikada učini, sva nastojanja koja poduzme da unaprijedi život nikada ne propadaju i nikada nisu uzaludna. Zato Isusov glas koji govori i razjašnjava život, koji upućuje na njegovu trajnost i u trenutcima neobjašnjivosti i nejasnoća, poziva na vjeru Ocu u čijoj je ruci život svega stvorenoga i koji štiti naš život, izvor povezanosti s njime.

Životvorna uputa

Iako danas čujemo mnoštvo uputa i sa svih strana nam se daju i nude recepti kako ostvariti svoj život, kome ga pokloniti i kamo usmjeriti, mi kršćani smo pozvani izoštriti svoj sluh i u toj buci i gužvi čuti i slušati Isusov glas, glas dobroga Pastira. On nas jedini upućuje na život i on jedini znade što je život. On i Otac su jedno. Stvoritelj života, koji je i nama zapovjedio da se kao pastiri koji čuvaju ovce odnosimo jedni prema drugima i prema svijetu u kojem živimo te na taj način život unapređujemo, a ne iskorištavamo (usp. Post 4,9), i nas same poput pastira riječima svoga Sina upućuje na povjerenje i vjernost, privrženost i usklađenost, na život u punini, na život u izobilju.

************

Povijest čovječanstva, od samog nastanka pa do danas uvijek je borba za život. Koji glas slušati? Kome se prikloniti? Zar za nas kršćane još postoji dilema? Mi smo ljudi života. Sve što se životu protivi uništava nas i svijet u kojem živimo. Glas pastira Isusa usklađen je s riječju njegova Oca, stvoritelja svijeta. On zna najbolje kako ostvariti puninu života, izobilje za koje nas je Bog stvorio. Naćulimo uši, poput ovaca, i pozorno slušajmo. U buci glasova razaznajmo glas našeg Pastira Isusa koji nas vodi na pašnjake obilja i mira.