Neposredna je priprava za blagdan Isusova Rođenja. Mnogi su od nas već isplanirali kako će i s kim proslaviti taj neizmjerno važan i svečan blagdan. Međutim, ozračje događaja koji su neposredno prethodili Isusovom rođenju nije bilo nipošto svečano. Bilo je to prilično tjeskobno i burno razdoblje Marijina i Josipova života. Zato se pred nas u Došašću stavlja Josipov lik kako bi nam se objasnio način Božjeg djelovanja u našem životu.
U anđelovom navještenju zapisan je odgovor što ga je Marija dala Bogu. Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. Bilo je to Marijino „da“ Bogu i njegovu planu spasenja. Evanđeoski odlomak ne donosi Josipove riječi. Ne piše što je Josip odgovorio Bogu na činjenice koje su mu u snu objavljene. Čini se da Josip nije ništa rekao. Iako Bog uvijek poduzima prvi korak on nas nikada ne prisiljava da učinimo onako kako je on to isplanirao, nego od nas traži odluku i pristanak. Tako je učinio s Marijom, a tako eto, čini i s Josipom. Bog nam dopuša slobodu i od nas traži slobodan odgovor. On poziva, a naš odogovor na njegov poziv može biti „da“ ili „ne“. No, naši odgovori su rijetko kad izravni. Gotovo nikada Bogu, pa i ljudima, ne odgovaramo s nedvosmislenim odgovorom „da“ ili „ne“. Uvijek je to neka kombinacija između „da“ i „ne“. Na koncu, mi ljudi smo prilično komplicirana bića. Vrlo često nam se događa da kad i svojim usnama kažemo „da“, postoji i neki prizvuk onoga „ne“. Ipak, Bog nam, kako se vidi na Josipovu primjeru, dopušta i takve odgovore.
Božji korak na putu spasenja čovječanstva označen je odlukom doći među ljude. To je njegova nakana i njegova volja. Pozvao je Mariju. Ona je odgovorila. Posljedica njezina odgovora je trudnoća. Bog se nastanio pod njezinim srcem, utjelovio u njezinoj utrobi. Sad Bog dolazi k Josipu, ulazi u njegov život i poziva ga da i on bude dionik dolaska Boga među ljude. Josipa poziva da i on preuzme na sebe ulogu koju mu je Bog namijenio u povijesti spasenja. Josip, naravno, ne zna značaj i važnost te odluke. Na koncu, ni Marija to nije znala i nije u potpunosti shvaćala koje su posljedice njezina pristanka uz Božju Riječ. Iz Josipove perspektive sve je bilo nejasno. Nalazio se u dvojbi. Bilo mu je stalo do Marije, njegove voljene zaručnice. No ona je bila trudna, a on nije znao tko je otac djeteta. Bila je to vrlo teška situacija. Prijetila je velika sramota i za Mariju i za njega samoga. Nije ni čudo da se u toj situaciji Josip spremao učiniti ono što bi većina muškaraca u njegovo vrijeme i na njegovu mjestu učinili. Smatrao je da se treba rastati s Marijom i otpustiti je. No, nije to želio učiniti grubo, nego na najfiniji mogući način. Odlučio je ostaviti Mariju potiho i bez puno buke.
Razlika u opisu Josipova i Marijina odgovora na anđelov posjet i upućenu im Božju riječ uočljiva je. Marija odgovara jasno i nedvosmisleno. Međutim, Josip se bori. On razmišlja. Njegov odgovor nije došao odmah. Bez obzira na milost Božju koja je dana Josipu i bez obzira na njegovu svetost, Josip je opisan kao muškarac, sličan mnogima od nas. Njegovo razmišljanje, njegove dvojbe i pitanja s kojima se tiho borio, njegovi nemirni snovi su tako slični našima. Josipu smo slični jer primjećujemo kompleksnost problema s kojima se suočavamo. Naš odgovor ne dolazi odmah i nije posvema jasan jer smo i mi poput Josipa suočeni sa svojom nesavršenošću i složenošću ljudskog života. Umjesto da nas takvo naše stanje obeshrabri u primjeru Josipova odgovora dobivamo ohrabrenje i poticaj da Bogu unatoč svom strahu i nedoumicama ipak odgovorimo, pa makar i bez puno riječi.
Često mislimo da sve mora biti savršeno, sve na svome mjestu, sve poslagano i jasno da bismo donijeli pravi odgovor i ispravno odlučili. Josipov primjer nam govori da naši odgovori Bogu ne moraju uvijek biti savršeni, smišljeni i isplanirani. Ne moramo uvijek biti besprijekorni. Poput Josipa, priznajmo svoju nesavršenost i svoju nemogućnost prozrijeti u dubinu svih naših odlučivanja koje nam oduzima dragocjeno vrijeme. Bog je kadar po nama učiniti velika djela čak i onda kad naše odluke nisu savršeno jasne i čiste, čak i kad nemamo jasne motive i kad nam nije sve u potpunosti razumljivo.
Doba u kojem živimo sve je samo ne jasno. Toliko je zamršenosti i kompleksnosti u našem životu i u životima ljudi s kojima se susrećemo i dijelimo životni put. Odakle da krenemo? Kamo da se uputimo? Ništa nije jednostavno. Sve je komplicirano. Učinimo li štogod, bojimo se da će biti pogrešno ili nedovoljno dobro. Josipov primjer iz današnjeg evanđelja nas ohrabruje. Nema boljeg mjesta i boljeg vremena da krenemo činiti ovaj svijet boljim od ovoga sada i od ovoga gdje sad jesmo. Naš dom, naša obitelj, naše radno mjesto, naša župna zajednica je mjesto odakle nam valja krenuti. Upravo ovaj čas, ovo vrijeme je pravo vrijeme za donijeti odluku i učiniti Božju riječ utjelovljenom za nas i za ljude oko nas. Josip je nakon susreta s anđelom, čim se probudio, uzeo Mariju k sebi. Počnimo i mi tamo gdje jesmo. Počnimo sad! Ovoga časa!