Ljetno je doba. Za mnoge su dani odmora već počeli, a neki jedva čekaju završiti poslove i uputiti se na odmor. Iako se mnogi odlučuju u ove ljetne mjesece za odmor na obalama mora, sve je više onih koji trenutke opuštanja traže u selima i seoskim turističkim gospodarstvima. U selima se nude mir od gužve i prenapučenosti morskih odmarališta. Bili na praznicima na moru ili na selu, ne smijemo biti prazne glave i prazna srca. Dok se odmaramo na raspolaganju nam je vrijeme u kojemu se rasterećeni od svakodnevnih briga možemo još dublje posvetiti razmišljanju o Božjoj riječi. U opuštenom raspoloženju odmora predlažem da razmislimo o evanđeoskom odlomku koji govori o radu i trudu, o doživljavanju svijeta u kojem živimo i odmaramo se. Riječ je o odlomku Matejevog evanđelja o dobrom sjemenu i kukolju i o kvascu (Mt 13, 24-43).
Borba za dobro sjeme
Isus nije bio zemljoradnik, nego je odrastao u domu drvodjelje, obrtnika Josipa. No, brige o svakodnevnom radu za kruh svagdanji itekako su mu bile poznate. Prispodoba iz seoskog, zemljoradničkog života lako je primjenjiva na svim područjima ljudske djelatnosti. Tko nije doživio u svom poslu da mu se zbog uplitanja drugih ljudi u njegovo poduzeće ili projekt izjalovi ne samo jednogodišnje nego i višegodišnje nastojanje i trud? Živimo u državi u kojoj je vrlo teško poslovati i živjeti od svoga rada. I poduzetnici i radnici dobro znaju kako razne odredbe i pravila, ograničenja i opterećenja „siju kukolj“, prijete uništiti „žetvu“ i uspjeh poduzetih poslova. I seoski život, osobito u vrijeme žetve, postaje još težim, jer se kao i svake godine do sada, manipulira cijenama žitarica i drugih poljodljelskih proizvoda pa je ovo vrijeme za seljake više vrijeme borbe za slijedeću sjetvu, negoli vrijeme uživanja u plodovima svoga rada tijekom prošle godine.
Svijest o izvoru života
Isus ne promatra svijet zemljoradnje i seoski život iz turističkog idiličnog kuta gledišta u kojemu izgleda da zelena trava, žitna polja, svježe mlijeko i meso, friška jaja i sir, hrskavo šaroliko povrće i salata, slatko voće i med nastaju sami od sebe. Isus je realist. On zna kako rad na poljima i u seoskim gospodarstvima zahijeva obilje truda i znoja i da je seljački život ispunjen brigom i čestim pogledima prema nebu s nadom pogodnih vremenskih uvijeta i zahvalnošću za svaki komad kruha. Isus zna kako unatoč svakovrsnom Božjem blagoslovu uspjeh svakog našeg rada, a osobito rada zemljoradnika i poljoprivrednika, ovisi i o ljudima i to ne samo o onima koji rade, nego i o onima koji njihov rad cijene, procjenjuju i plodove njihova rada otkupljuju. Podcijenjenost zemljoradničkog načina života, muke i znoja seljaka, nije samo pitanje cijene proizvoda kojim oni snabdijevaju tržište. To je pitanje svijesti o životu. Često ljudi zaboravljaju odakle dolaze namirnice što su im potrebne za njihovu prehranu.
Sijanje kukolja
Zaboravljajući vezu između svoga života i zemlje, povezanost između sela i grada, između seljaka i gradskog uredskog ili industrijskog radnika gubimo svijest o važnosti prirode za naš život. Zaborav zemlje i truda zemljoradnika je kukolj koji mi sami sijemo među dobro sjeme što su ga na svojim njivama seljaci uzgajali i za njega se brinuli. Ozloglašavanje seljačkog života uništava ne samo plodove njihova rada nego i našu mogućnost uživanja u zdravoj i kvalitetnoj hrani. Zbog tog zaborava gubimo osjećaj za realnost i živimo u virtualnom svijetu u kojemu hrana na naše stolove dolazi narudžbom dostave na kućna vrata klikom računalnog miša ili telefonskom narudžbom iz restorana. Tako učimo djecu i podržavamo ih u uvjerenju da sve što trebamo za život raste na policama trgovina. U hranu su utkani životi ljudi i iza svakoga zalogaja stoji neki seljak koji je već od sjemena na tu hranu pazio, čuvao je i uzgajao.
Kvasac zahvalnosti
Miris svježeg domaćeg kruha nije moguće osjetiti bez zdravog okoliša iz kojeg raste pšenica. Isus nastavlja govoriti o ženi koja mijesi i priprema kruh. Prigoda je to sjetiti se domaćica i žena, koje uz održavanje seoskog domaćinstva moraju još raditi u nekom poduzeću. Njihov trud je često obescijenjen. Možda i u vašoj obitelji ne primjetite koliko je truda uložila vaša supruga i majka da bi pripremila ručak nakon napornog radnog dana. Zbog raznih drugih obveza na brzinu pojedemo što je na stolu, a ne stignemo se zahvaliti za trud i brigu uloženu u pripremu hrane. Gubitkom osjećaja za vrijednost pripreme hrane brzo ćemo završiti u nekom restoranu brze prehrane i napuniti stomak nezdravim obrokom sumnjiva porijekla.
******
Valja nam postati svjesni od čega živimo i tko su ljudi koji se brinu za naš život i hranu. U zahvalnosti za sve ljude koji podržavaju naš život svojom brigom i svojom ljubavlju pokazat ćemo i zahvalnost Bogu koji nam daje i snagu za rad i volju za odmor.