Živjeti u skladu s prirodom – godišnji odmor
Ljetno doba u posljednje vrijeme postalo je vrijeme odmora, odlaska na putovanje, na more ili u planine. Ljudska je potreba da se nakon napornog rada odmorimo i ponovo pronađemo svoj mir, staloženost i stabilnost. Premda si i neki zemljoradnici, ratari i povrtlari, nakon žetve priušte poneki slobodan dan, u seoskom načinu života ljeto nije prirodno vrijeme za odmor. Zemlja u našem kraju ljeti „radi“ i živi punim životom. Prirodno vrijeme odmora i slavlja zemljoradnicima i seljacima je kasna jesen i zima. Upravo u to doba i zemlja spava i odmara, pa je i ljudima koji žive od zemlje i za zemlju zimsko godišnje doba vrijeme odmaranja i počinka.
Biblijski propisi koji upozoravaju na potrebu odmora prije svega poštuju prirodni ciklus života zemlje i ljudima nalažu odmor u skladu sa vremenima i dobima odmora zemlje kad zemlja miruje i kad se polja nisu obrađivala. Doba odmora je ujedno i vrijeme zahvalnosti. Odmor je uvijek povezan s doživljajem blagoslovljenosti zbog Božjih darova koji se očituju u plodnosti zemlje. Blagdani zahvalnosti i slavlja trajali su po nekoliko dana, ne samo zbog proslavljanja Boga, nego i radi odmora ljudi. Slavlje blagdana Beskvasnih kruhova traje sedam dana (Izl 12,14), kao i Blagdan sjenica (Lev 23,39-41; Br 29,12) Odmor i zahvalnost Bogu ne mogu se odvojiti jedno od drugoga.
Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji – tjedni odmor
Osim godišnjeg ciklusa odmora u trećoj Božjoj zapovijedi govor je o tjednom odmoru. Nedjeljni odmor povezuje čovjeka s Božjim djelovanjem i čini ga sličnim Bogu. Bog je šest dana djelovao i radio, stvarao svijet i uspostavljao život u njemu, a sedmi se dan odmarao i uživao u uspostavljenom redu što ga je učinio (Post 2,2). Sedmi dan je zbog toga blagoslovljeni i posvećeni dan – Dan Gospodnji. Slavljenje i odmaranje u taj dan čini dobro čovjeku (Post 27,27; Izl 23,25; Pnz 7,13; 28,5; 33,11; Job 1,10; Ps 132,15; Izr 20,21). Bog je u taj dan blagoslovio sva stvorenja i posvetio ih. Čovjek – slika Božja u svijetu – svojim nedjeljnim odmorom u svijetu u kojem živi, u slavu Uskrsnuća Kristova, čitav svijet oko sebe i samoga sebe vidi i promatra svijetom od Boga posvećenim. Svetkovanjem Dana Gospodnjeg čovjek ispovijeda da živi u svetom svijetu Božjem gdje su sva stvorenja Božja stvorenja zajedno s njime (Izl 20,8-11). Sve se to događa radi toga da bi sretno i dugo živio u poštovanju svojih roditelja i starijih u zemlji koju mu je Bog dao, kako izričito govori četvrta Božja zapovijed (Pnz 5,16).
I zemlji treba odmor od nas – životni odmor
Odredbe treće i četvrte Božje zapovijedi nastavljaju se i proširuju pravilima za ponašanje ljudskoga roda prema životu koji se krije drugim ljudima i u materijalnim stvarima. Tekst Zapovijedi Božjih govori: „Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti.“ (Pnz 5,13-14) Slavlje Dana Gospodnjeg isključuje požudu podčinjavanja svojoj vlasti žene bližnjega svoga, kuće bližnjega svoga, njive njegove, sluge njegova, sluškinje njegove, vola njegova, magarca njegova i čega što je bližnjega tvoga (Pnz 5,21). Pravi odmor zahtijeva priznavanje časti i dostojanstva svih stvorenja, pa i zemlje.
Biblija poziva čovjeka da svake sedme godine dopusti odmor i zemlji (Lev 25,2; Izl 23,10-11), a nakon sedam subotnjih godina, svake pedesete godine, da proslavi Jubilarnu godinu (Lev 25,8-12). Svjedoci smo, na žalost, da se zbog ekonomske računice, danas zemlju cijedi i muze do iznemoglosti. I tlo i ljudi koji ga obrađuju obespravljeni su. Važno je da se bar svake sedme godine sjetimo kako je i zemlji također potreban odmor. Potrebno je da se čovjek barem jednom u životu (svakih pedeset godina) sjeti da su njive, vinogradi, planine i more Božji stvor – živa stvarnost – koja, kao i mi treba odmor. Biblija govori o blagodatima odmora zemlje, ali i nedvosmisleno govori o opasnostima (Lev 25 – 26). Zemlja svaki dan rađa i svakodnevno „radi“ pa je i njoj, kao i svim drugim živim bićima potrebno i da se bar nekad malo odmori, da stane, da dođe k sebi, da udahne i obnovi se. Bilo bi dobro da se bar jednom u životu sjetimo da zemlja nije samo naše vlasništvo i da je ne smijemo izrabljivati i cijediti do krajnjih granica.
Ovoga ljeta, zbog koronavirusa, možda nećemo moći otići na more. Nećemo moći putovati kao što smo to prije činili. Pustimo prirodu da malo nadođe k sebi. U ove ljetne dane povucimo se na samotno mjesto (usp. Mk 6,31) i provedemo vrijeme čitajući i razmišljajući nad Božjom riječju kako bi zajedno sa zemljom namirili vrijeme u kojemu smo to propuštali (Pnz 26,36). Treba nam da se odmorimo od svega – a i Zemlji treba malo odmora od nas!