Jesen je vrijeme ubiranja plodova. Voćnjaci, njive i vrtovi u jesen donose plodove koje smo u njima posadili u proljeće i njegovali tijekom godine. Tako se događa i s vinogradima. Jesen je vrijeme berbe i sabiranja. Gotovo isto se događa i s ljudskim životom. Kad se život primakne svom kraju, kad dođe «jesen života» ili kako često kažemo, kad uđemo u zrelo doba, valja nam sabrati ono što smo tijekom života posijali, posadili ili odnjegovali.
Čuvari zemlje
Prispodoba o vinogradu i zlim vinogradarima uvodi nas u ozbiljno razmišljanje glede našeg odnosa naspram života i svijeta u kojemu živimo. Bez obzira u kojoj se životnoj dobi nalazili, bili mladi ili stari, bili djeca ili odrasli, poruka ove prispodobe svima je upućena. Naš svijet, naša zemlja, naš zavičaj, naše imanje i naš posjed, naša imovina i sve što mislimo da posjedujemo u biti nije naše vlasništvo. Bog je vlasnik svijeta, on je Gospodar zemlje, on je posjednik sveg imanja, a sve je to nama dao na brigu i skrb da u njegovo ime time upravljamo i sve sačuvamo za buduće generacije ljudi, za svoje i njegove sinove i kćeri koji će sve to naslijediti i preuzeti iz naših ruku.
Zli vinogradari
Vinograd je česta tema svetog Pisma. U starom zavjetu, proroci često koriste sliku vinograda kako bi opisali stanje naroda Božjeg. Tako nailazimo na opise vinograda koji je podivljao, neplodnog vinograda, vinograda koji daje kiseo rod premda je Bog kako vinogradar poduzeo sve kako bi rod bio ispravan. I Isus često koristi slike iz vinogradarskog života koje opisuju odnos Boga i čovjeka. Današnja prispodoba govori o vinogradarima. Pismoznanci, starješine narodne i glavari svećenički, kojima je ova prispodoba upućena znali su simboliku starozavjetnih proroka te su mogli dobro shvatiti značenje prispodobe. Bog kao jedini vlasnik i gospodar vinograda, jedini Gospodin svom narodu, ostavlja svoj narod, vinograd, na upravu vinogradarima – narodnim starješinama i svećeničkim glavarima. No oni se ne ponašaju kao sluge, nego si umišljaju da mogu postati gospodari. Njihova kriva pretpostavka i stav prema Gospodaru dolazi do izražaja u nepokoravanju njemu odanim slugama i glasnicima. Njihova neposlušnost i okorjelost u krivim stavovima očituje se u ubojstvu gospodareva sina, koji je baštinik, nasljednik Gospodareva imanja. Poruke koje je Gospodar slao po svojim slugama i po svom Sinu, nisu urodile plodom. Neposlušni i zli vinogradari mislili su kako će se izvući i kako ih zaslužena kazna neće stići. Mišljahu da su ubojstvom sina riješili sve svoje probleme. Gospodar ih nije zabrinjavao. Njega su smetnuli s uma. Njega od početka nisu poštovali. Na njega od početka nisu mislili unatoč mnogobrojnim opomenama.
Sluge vinograda
Već nam je sigurno jasno što se događa sa svijetom kad čovjek pomisli da je on jedini gospodar i vlasnik. Ratovi, otimačine, krađe, ubojstva, pohlepe svih vrsta i oblika, borba za bogatstvom i posjedovanjem stvari, izrabljivanje ljudi, ropstvo i prodavanje žena i djece, uništavanje prirodnih bogatstava i ljepota, narušavanje Zemljine atmosfere … Sve su to posljedice razmišljanja sličnog onome kavo su imali zli vinogradari – da su apsolutni vlasnici svega i da nikome ne moraju odgovarati za svoja djela. No, stara je poslovica da vinograd ne treba gospodara, nego slugu. Ljudski rod, a osobito mi vjernici, rođeni smo i postavljeni svijet da se o njemu brinemo, da ga čuvamo i obrađujemo. I nama je Bog, poput Gospodara iz prispodobe, povjerio dio svog imanja, dio svoga vrta, dio vinograda. Sve što god postoji njegovo je djelo i sve što imamo njegov je dar. Htjeli mi to priznati ili ne, mi se nalazimo u ovome svijetu kao sluge kojima je povjereno vrijeme i prostor, ljudi i ostala živa bića da njima u Gospodarevo ime upravljamo. Mi nismo Gospodari, nego samo upravitelji. Život je poput vinograda u kojem je svatko od nas pozvan obraditi i brinuti se za svoj dio. Vrijeme i prostor koji je nama osobno povjeren dio je Božjeg vinograda nama ostavljen na upravu i brigu. Osim brige na globalnom i kozmičkom planu, svakom je čovjeku osobno povjerena briga za njegov „mali svijet“ – mikrokozmos – naše obiteljsko imanje, naša okućnica, naš vrt, naša kuća, prostor i ljudi s kojima dijelimo vrijeme i mjesto življenja.
Vrijeme prikupljanja plodova
I nama svakodnevno stižu Božji pozivi preko njegovih slugu. Svakodnevno smo pozivani ozbiljno shvatiti svoj život i posljedice onoga što u njemu činimo. Nemojmo se ludo nadati poput zlih vinogradara kako nas neće stići posljedice naših loših i zlih odluka, posljedice naših grijeha i zločina. Nemojmo se ludo nadati kako ćemo svemu tome izbjeći i kako ćemo se moći sakriti kad nam se bude vraćalo ono što smo u mladosti posijali ili što na vrijeme nismo učinili. Bog će jednoga dana doći po plodove i zatražiti od nas naknadu za korištenje njegova posjeda. Nije nam poznato koji će to dan biti. No, nemojmo ni misliti da će nas zaobići i da će na nas zaboraviti. Mi smo samo sluge u Božjem vinogradu, pa se tko i ponašajmo. Vrijeme prikupljanja plodova je blizu, dolazak Gospodarev siguran. Kakav će urod očekivati Gospodara vinograda koji je nama povjeren na brigu?