Knjiga Otkrivenja ili Apokalipsa pripada biblijskoj apokaliptičnoj književnosti koju karakterizira snažan simbolički i slikovit izričaj. Te slike i simbole čitatelji moraju prepoznati i tumačiti u skladu s okolnostima u kojima žive, u okvirima tradicije vjere koju su primili i unutar svojih predznanja. Ivan piše za zajednice prvih kršćana u Maloj Aziji. U njegovim tekstovima, potku čini starozavjetna tradicija, poznata i njegovim slušateljima. Predznanje i iskustvo čitatelja uključuje i navještaj Evanđelja Isusa Krista i nauk apostola. Okolnosti života obuhvaćaju socijalnu, ekonomsku i religioznu stvarnost helenističkog društva i Rimskoga carstva. I u našim povijesnim okolnostima kad je strah od propasti svijeta velik, apokaliptički simbol žene može nas usmjeriti prema spasenju i životu.
Male slike o ženi
Među snažnim slikama i simbolima u knjizi Otkrivenja ističe se lik žene. U knjizi Otkrivenja slika žene pojavljuje se 19 puta: tri su manja (Otk 2,20; Otk 9,8 i Otk 14,4) i tri velika opisa slike žene – Žena odjevena suncem (Otk 12), Velika bludnica (Otk 17) i Jaganjčeva zaručnica (Otk 21).
Žena Izabel (Otk 2,20) pozorava prve kršćane na opasnosti povratka poganskoj religiji i blagovanju mesa žrtvovanog idolima. Uobičajeni rituali grčko- rimskih hramova uključivali su žrtvovanje stoke. Jedan dio mesa se spalio (kosti i salo), jedan dio pripao je hramskim službenicima, a nešto se i prodavalo u trgovinama, mesnicama. Tada si nije svatko mogao priuštiti kupovinu mesa, pa su javne religiozne i državne svečanosti, koje je sponzorirala rimska vlast, sa žrtvovanjem veće ili manje stoke, bile jedinstvena prigoda za osobe lošijeg imovinskog stanja da pojedu mesa. No, tada se smatralo da se, prihvaćanjem i blagovanjem tog mesa prihvaća i pripadanje religiji u čije je ime životinja zaklana. Radi toga se jedenje toga mesa smatralo izrazom otpada od Boga i izdaja Božje ljubavi, prijevara i blud, prianjanje uz pogansku hramsku prostituciju koja se prakticirala u poganskim hramovima.
„Kose kao u žena“ (Otk 9,8) su dio zastrašujuće slike u kojoj se opisuju neobični skakavaci. Njegovane žene antičkog svijet imale su uglavnom dugu i počešljanu kosu. Raspletena i raspuštena kosa naglašava nered i košmar što ga snage koje promiču druge religiozne prakse unose u svijet.
Govor o 144 000 otkupljenih (Otk 14) koji se „nisu okaljali sa ženama“, već su slijedili Jaganjca, povezan je sa simbolikom „žene Izabel“. Govor je to o vjernicima koji su ostali odani Bogu unatoč napastima idolopoklonstva. Nije riječ o tjelesnom djevičanstvu, već je ovdje govor o čistoći vjere.
Velike slike o ženi
Žena odjenuta u sunce se pokazuje kao „veliki znak” na nebu (Otk 12), mjesec joj pod nogama, a na glavi joj kruna od 12 zvijezda. Dvije slike spojene su u ženi. Sunce je slika neprolaznosti, a mjesec označava vrijeme i prolaznost. Sve je to pod njezinom vlašću. Ta se žena nalazi u božanskom svjetlu vječnosti iznad vremena. Kruna od 12 zvijezda nastavlja kozmičku simboliku, ali i biblijsku i evanđeosku tradiciju: 12 izraelskih plemena ili 12 apostola. Osim snažnog vizualnog dojma daje se i zvučna kulisa: „Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja“ (Otk 12,2). Nije naglasak na bolnom iskustvu rađanja nego na dolasku novoga života, rađanju Spasitelja. Žena u ovom spletu simbola označava Božji narod. Isprepleću se slike Izraela i Crkve. Crkva treba donositi život, donositi plodove. Crkva u bolima rađa, ali i pršti životom. U okrilju Božjeg naroda, Crkve, rađa se Mesija. Usred drame povijesti gdje zlo napada sve ono što je dobro i Božje oni što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo rađaju novi život.
Žena bludnica je suprotnost znaku novoga života. Ona sjedi na skrletnoj Zvijeri, punoj bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova (Otk 17,3). Ta žena je odjevena u grimiz, ime joj je Babilon, a ona je majka svih bludnica, koja se „opila krvlju svetih i svjedoka Isusovih” (Otk 17,5-6). Ona ne može donijeti ploda iako ima veliku političku moć – 7 glava i 10 rogova – već je osuđena na propast. Slika je to Rimskog carstva. Kao što je propao Babilon, tako će jednoga dana propasti i Rim, koji je tada progonio kršćane.
Žena zaručnica Jaganjčeva nalazi se na kraju knjige Otkrivenja (Otk 21). Ona predstavlja vjerno i otkupljeno čovječanstvo. Iznimne ljepote, okićene zlatom i draguljima, najvećim dragocjenostima, ova žena donosi duh spasenja zemlji i rađa Spasitelja stanovnicima svijeta. Ispunjavaju se proročke riječi (Hoš 2,21-22; Iza 26,17-18). Ponovno je otkrivena Božja ljubav. Zaručnica je slika životnog potencijala koji se očituje u sposobnost rađanja, sposobnosti promjene sudbine svijeta iz smrti u život.
*****
U nijansama opisa žene u knjizi Otkrivenja otkrivamo da se ne radi samo o jednom od likova povijesti spasenja, nego o simbolu kojim se izriče cjelokupnost čovječnosti. Žena je simbol svakog kršćanina koji se opredjeljuje za život i donosi Crkvi i svijetu nadu u budućnost. Snaga simbola žene, kao i inače u Bibliji, nije plošna, nego višeznačna. Za razumjeti ženu u Biblijskim knjigama, kao i u životu potrebno je mnogo razmišljanja, molitve i osluškivanja.