Danas se pravom možemo pitati kome je još uopće stalo do istine i tko je nepristran. Politika, marketing, mediji informiranja, ekonomija, pa čak i humanitarne organizacije prikiriveno, a sve češće i javno pokazuju svoju pristranost nekoj ideji ili interesu. Svijetom vladaju razni lobiji, a nekoć tajne organizacije javno objavljuju svoje namjere djelujući lokalno i globalno u interesu ostvarenja svojih ciljeva. Čak je i znanost postala interesnom sferom upravljana kapitalom koji plaća istraživanja u svrhu dokazivanja onih činjenica koje su u interesu naručitelja, a prikrivanja onih koji im štete. Sve je interes. Rijetko se tko može pohvaliti da bez interesa i nepristranosti traži istinu. Kapital vrti rupe na sve strane te se i u lađi Crkve povremeno nađe neka bušotina kroz koju curi i nadire more osobnih ili grupnih interesa u želji ugušiti istinu što je ona kroz svijet mukotrpno nosi. Zamke istini zjape sa svih strana, a interesi svake vrste žele zamutiti svijetlo njezine bezinteresnosti.
Ni danas, kao ni u Isusovo vrijeme nije lako svjedočiti za istinu i nepristrano govoriti, jer se uvijek nađe netko tko hvata u riječi i tko, pod krinkom traženja istine, istinu zamagljuje i tendenciozno prikazuje stvarnost. Borba farizeja s Isusom o kojoj je danas u evanđeoskom odlomku riječ premještena je s područja religioznosti na područje politike. Međutim, kao i u svim sukobima interesa, borba je to oko vlasti, moći i podložnosti. Odgovor na pitanje koje farizeji upućuju Isusu, nije ni naizgled jednostavan. Za odgovor nije potrebno samo poznavati porezni sustav rimskog carstva nego valja imati na umu čitav zbir religioznih i političkih vrijednosti koje iza njega stoje. „Je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ istovremeno krije zamku političke ali i religiozne odanosti. Židovsko poimanje državnosti nije razlikovalo političku i religioznu pripadnost kao odvojene identitete. Nije moguće biti po narodnosti Židov, a po vjerskom opredjeljenju pripadati nekom drugom religioznom sustavu. Međutim tim pitanjem farizeji ne traže odgovor na teško pitanje o tome kako spojiti religioznu podložnosti Bogu i priznavanje političke i financijske vlasti rimskom caru. Njima nije stalo do istine, nego žele diskreditirati Isusa, obezvrijediti njegovo djelovanje kao nepristranog svjedoka Božje riječi.
Odgovor na postavljeno pitanje je trebao Isus svrstati ne jednu od interesnih strana tadašnjeg političkog i religioznog sustava. Bila je to zamka Isusu. Zamka u koju se i mi često znamo uhvatiti. Zamka koja nagoni čovjeka na odluku između vjere i politike. Zamka koja izopačuje najplemenitije ljudske osjećaje ljubavi prema Bogu i ljubav prema domovini.
Da je Isus na farizejsko pitanje odgovorio potvrdno svrstao bi se na stranu okupatora i time jasno iskazao svoj politički interes kao oportunist i izdajica svoga naroda. Ukoliko bi odgovorio negativno, njegov bi ga odgovor svrstao na stranu pobunjenika i neprijatelja rimske vlasti, čime bi zaslužio kaznu veleizdajnika. Nadalje pozitivan odgovor bi Isusa svrstao među otpadnike od židovske vjere i religiozne tradicije svog naroda i postavio ga među priznavatelje idolatrijskog štovanja cara, a negativan odgovor uvrstio bi ga među ekstremističke skupine zeloznih židova koji su zagovarali sveti rat i pokolj Rimljana kao adekvatno sredstvo borbe protiv okupatora. U svakom slučaju, ma kakvo Isusovo opredjeljenje bilo, svojim bi se odgovorom svrstao na neku od strana od kojih je svaka zagovarala svoj interes u borbi za vlašću u Isusovoj domovini.
Isusov odgovor i postupak upućuje na stvarnost koju mi danas, želeći ostati vjerni Božjoj riječi i osjećajući ljubav prema svojoj domovini, često smećemo s uma. Ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini je neodvojiva. Politički i vjernički život su ista stvarnost. Nije moguće biti dobar vjernik a ne baviti se politikom, niti je moguće biti dobar političar a ne biti vjernik. Obdržavanje zapovijedi Božjih i briga za domovinu uvijek idu zajedno, ruku pod ruku. Neplaćanje poreza, nebriga za pravednost u društvu, neplaćanje radnika i iskorištavanje ljudi koji privređuju jednako je grijeh protiv domovine kao i protiv Boga. Nerad, nepravedno iskorištavanje socijalnih prava, potkradanje poreznog sustava, neprimjereno iskorištavanje prirodnih dobara, prodaja i otuđivanje opće imovine i zajedničkih bogatstava također je i politički grijeh kao i grijeh koji u nebo vapije. Zakidanje zemljoradnika za poticaje i omogućavanje grabeža za plodnim tlom, osiromašenje seljaka i natjerivanje na rasap ruralnog stanovništva moralno je a istovremeno i političko zlo.
Isusova nesvrstanost koju je izjavio i na taj način izbjegao zamku koju su mu postavili farizeji nipošto nije poticaj na našu nesvrstanost i naše odustajanje od svakovrsnog, istovremeno i političkog i vjerničkog angažmana. Isus se nije svrstao na bilo koju od tada postojećih političkih i religioznih opcija. On se jasno svrstao na jednu novu, do tada nepostojeću i nepoznatu stranu. Osnovao je novu stranku koja u sebi integrira i jednu i drugu stvarnost. Koja ne dijeli čovjekovu ljubav prema Bogu od ljubavi prema domovini. Isus ne odvaja političku carsku vlast od Boga, nego jasno ukazuje kako je takav sustav vlasti čovjeku kušnja koja nužno vodi k odvajanju i rascjepljenju. Vlast koja pred sobom ima bilo koji interes, osobito interes novca i koja je samoj sebi svrha, uništava čovjekovu sličnost s Bogom.
Dok političkim i religioznim sustavom vlada interes, Isusovim sljedbenicima je važno mudro, jasno i nepomiješano s političkim interesima živjeti svoju ljubav prema domovini i Bogu. Isus svojim odabirom počinje novi svijet politike i vjere u kojem se i na čovjeku i na novcu vidi tko je čija slika. Isusov odgovor u okolnostima u kojima se nalazio njegov narod je jasan. Porez moramo platiti, to je obveza koja nam je nametnuta. Ali ljubav prema Bogu i ljudima, ljubav prema našoj domovini, neka nam uvijek bude nadahnuće u težnji za prevednim odnosima prema zemlji od koje živimo i ljudima s kojima je dijelimo. Nemojmo odveć lako odustati od stvaranja novog, drugačijeg vjerničkog i političkog svjetonazora, samo zato jer je do njega teško doći. Izbjeći zamke koje se pred nas stavljaju možemo samo uz pouku mudrosti što dolazi iz Božje riječi i Isusova postupanja.